Damir Šehanović dugo godina je bio jedno od najprepoznatljivijih novinarskih i uredničkih imena na televiziji. Objavio je i knjigu “Bity Celebrity” o najvećim zvijezdama koje su obilježile jedno vrijeme ovih prostora. Danas je komunikolog i PR ekspert. Odmah nakon što se vratio s Međunarodnog filmskog festivala FEST u Beogradu, gdje je bio član žirija u programu Fest Fokus, kojim će se baviti i u svom doktorskom radu, s Damirom smo detaljno prošli polje umjetne inteligencije, Darwinovu teoriju, ljudsku prirodu, slijepo vjerovanje i skepticizam… Put je bio zanimljiv.
Šta mislite o umjetnoj inteligenciji?
Samo neka je inteligencija, pa makar i umjetna. Svjedoci smo stalne agresije glupih, neukih i bahatih ljudi. U današnjem sistemu vrijednosti svaka inteligencija je imperativ, pa i umjetna.
Vaše mišljenje o odluci parlamentaraca BiH koji su se nedavno zvanično obavezali kako u budućnosti neće okupirati Mjesec, niti druga svemirska tijela?
Za okupaciju svakako nisam, ali za saradnju sa Marsovcima se već odavno zalažem, jer imamo mnogo toga zajedničkog. Svom nećaku sam nedavno otkrio malu tajnu – da sam i ja Marsovac – što je naišlo na njegovo oduševljenje. Vrijeme je da se pakuju koferi i posjeti rodbina izdaleka.
Smatrate li da će roboti zamijeniti ljudsku radnu snagu na našim prostorima? Izgleda da je kod nas ipak jednostavnije i jeftinije ljude pretvoriti u robote.
Kad analizirate ljude danas, u čemu Darwin nikako nije bio u pravu?
Jedno je sigurno progriješio – s mnogim ljudima danas nemam ama baš ništa zajedničko. Neko je prokliz’o u procesu evolucije.
Za čim će ljudi biti nostalgični za 40 godina?
Za anonimnošću i svim onim što nedostaje nama koji smo odrastali u ’70-im i ’80-im – sigurnošću, smirajem, razdraganošću …
Da jednu radnu kvalitetu kod sebe možete multiplicirati koja bi bila?
Organizovanost, kada shvatim ozbiljnost posla koji sam uzeo da radim.
Šta bi Platon danas rekao za Handkea?
Tražio bi pomoć prijatelja ili pitao publiku.
Živite da biste…?
Bio sretan i uživao u tome što živim.
Zašto je skepticizam važniji od bilo kojeg slijepog vjerovanja…?
Za svaku budalaštinu je potrebna protuteža.
Šta može muzika što knjige ne mogu?
Da se pojača do daske… Mada su mene i neke knjige jednako tako zdrmale kao i muzika.
Kad je o ljudskoj prirodi riječ, od čega za nju lijeka nikad nema?
Ljudska glupost je neograđen i neistražen prostor, bez mogućnosti redukcije po bilo kojem osnovu.
Koji film potpuno promijeni radnju kada promijenite jedno slovo u njegovom naslovu?
O čemu se radi u tom novom filmu? KUM kada promijenite u CUM može to biti zanimljiva storija kako sam proklizao na parketu u stanu i završio u gipsu.
Šta je sada jako popularno, a u narednih pet godina ljudi će biti posramljeni zbog toga?
Influenseri, šta god to značilo.
Da ste ludi naučnik, koji biste eksperiment smislili, da novac i etika nisu problem?
Neku bobu koja bi nas zimi teleportirala u tople krajeve za sitnu lovu, ili janjetinu u kapsulama (da mi se drugovi ne pate, ne vrte i ne zalijevaju janje pivom…, a i etično je).
Da sebe portretirate kao 70-godišnjaka, kakva iskustva biste voljeli da Vaše lice svjedoči?
Dosta bora nastalih od silnog smijanja i užitaka s dragim ljudima, sjaj u očima zbog ljubavi koja je još u meni …, i brada bijela kao snijeg.
Zašto ste otišli s televizije?
Prvenstveno zato što su tu televiziju počeli voditi ljudi koji ne znaju šta je televizija i zbog toga što je televizija kao medij izgubila misiju i smisao, koji je imala dok sam je ja volio.
Šta jedan narod čini velikim i koji od svih koje ste imali priliku upoznati smatrate takvim i zašto?
Empatija i tolerancija su mi možda dva najbitnija elementa ljudskosti, bez obzira na vjeru, naciju, boju kože, spol… Upoznao sam ja takvih ljudi gdje god sam išao, jer vjerujem u onu da „što zračiš to i privlačiš“. Držim se Balaševićeve: „ Moj stijeg na svakom gradu je gdje mi se neko raduje“ …, u takve gradove idem i s takvim narodom dijelim svoj život.