Teme

Mišo Bartulica: Sve što je Zemlja trebala učiniti, da ozdravi, jeste da čovjeka zatvori u kavez

Miroslav Mišo Bartulica, osnivač i frontmen grupe „Bolero“, vrijedno radi i vrijeme provodi u studiju, spremajući nove pjesme. Ljubitelji dobre muzike i danas se rado sjete najvećih hitova grupe „Bolero“: „Galebovi“, „Dajana“, „Sjećanja“, „Misli na mene“, „Na kraju slavlja“, „Jelena“, no pod palicom ovog iskusnog autora nema sumnje da će i nove pjesme ostaviti traga na našoj muzičkoj sceni. S Mišom smo detaljno prošli polja i koja nisu vezana za muziku, odgovarao je s mnogo inspiracije.

 

Šta mislite o umjetnoj inteligenciji?

– Dobro došla, umjetna inteligencijo! Zašto ne, ako bi to ljudima olakšavalo život i stvaralo više vremena za „slobodu“. Ali, o tome ne odlučuje umjetna inteligencija’, nego čovjek, a čovjek je …

Vaše mišljenje o odluci parlamentaraca BiH koji su se nedavno zvanično obavezali kako u budućnosti neće okupirati Mjesec, niti druga svemirska tijela?

– Vjerovatno misle da je to negdje na granici sa Srbijom ili Hrvatskom.

Smatrate li da će roboti zamijeniti ljudsku radnu snagu u BiH u budućnosti?

– Dobro bi bilo da se to dogodi što prije, možda bi mogli preuzeti i neke političke funkcije.

Kad analizirate ljude danas, u čemu Darvin nikako nije bio u pravu?

– Darvin je svojom teorijom jako potcijenio majmuna.

Za čim će ljudi biti nostalgični 40 godina od sada?

– Ako ovako nastavimo, izgubit ćemo sve šta smo iskonom dobili, pa tako i bilo koju emocionalnu kategoriju. Jednostavno, nostalgija neće ni postojati!

Da jednu radnu kvalitetu kod sebe možete multiplicirati, koja bi bila?

– Ako govorim kao autor, to bi bila dosljednost.

Šta bi Platon danas rekao za Handkea?

– Pretpostavljam šta i svaki pametan čovjek.

Vaša ljubav prema muzici se graniči sa…?

– Mentalno stanje određuje vaše misli u nekom pravcu ili obratno, ja pokušavam sustići kazaljku na satu, i nikada neću uspjeti. Znam, preveliki je krug i prevelika ljubav.

Živite da biste…?

– Živio ono što jesam. Često to ne znate odmah, prođu godine, mladost, a nekome i život. Tražiti se, tražiti sebe, možda je to smisao.

 
Zašto je skepticizam važniji od bilo kojeg slijepog vjerovanja…?

– Ako si skeptik, sumnjaš, jer tada istražuješ da bi otkrio, saznao, krenuo ili pokrenuo, da bi svakog dana živio novu nadu ili novi život. Ako ne, vrtite se u čikmi slijepog vjerovanja.

 

Šta mogu knjige što filmovi ne mogu?

– Filmovi su na platnu u daljini, knjige pod rukom i dodirom. Daljina stvara čežnju, a blizina ljubav. Šta biste vi birali?

Kad je o ljudskoj prirodi riječ, od čega za nju lijeka nikad nema?

– …tamo gdje su mržnja, strah i zavist davno iščupani list…(Avatarov grijeh). Možda i nije nemoguće. Sanjam.

Koji film potpuno promijeni radnju kada promijenite jedno slovo u njegovom naslovu? O čemu se radi u tom novom filmu?

– Na traci je i stari i novi film „Bosna u Basni“, snimanje je počelo davno, u prošlom stoljeću i još nije završeno i ne zna se kada će biti.

Šta je sada jako popularno, a u narednih pet godina ljudi će biti posramljeni zbog toga?

– Imali smo previše razloga da kolektivno budemo posramljeni i u zadnjih pet i u zadnjih dvadeset i pet godina, ali nismo. Ni kolektivno ni individualno. Ko bi se mogao sramiti bilo čega i za pet godina kad su kriteriji davno izbrisani, etika i bonton izbačeni iz škola, a medijima i „handroidom“ (moja bosanska inačica popularnih mobitela) pomoću zoomefekta, ega ili taštine uvećane 100 puta. Ako se ne sramiš sam pred sobom, nećeš se sramiti ni pred drugima.

 
Da sebe portretirate kao 70-godišnjaka, kakvim iskustvima biste voljeli da Vaše lice svjedoči?

– Volio bih da lice izgleda upravo ovako, nasmijano.

Praktična upotrebna vrijednost umjetnosti na našim prostorima i globalno je?

– Izgubljeni ključ.

U ovom trenutku najviše volite?

– Družiti se sam sa sobom.

Da ste ludi naučnik, koji biste eksperiment smislili, da novac i etika nisu problem?

– Učinio bih isto ovo što sada momentalno radi planeta Zemlja, koristeći Corona virus. Smislio bih način da se vrate sve poništene karakterne i emocionalne  vrijednosti i generalno, bazična kultura, očistio sve smeće s kojim su ljudi otrovali mjesto gdje živimo. Možda ćemo za samo nekoliko mjeseci imati čiste rijeke i čista mora, nebo vedro i plavlje nego ikada, gradove bez smoga i dima, kišu kroz koju udišemo prirodu, i naše umove, dok smo u karanteni, da shvatimo šta smo učinili i koliko smo samo blizu kraja bili. Sve što je Zemlja trebala učiniti, da bar malo prodiše i ozdravi, jeste da čovjeka zatvori u kavez. Izabrala je nezgodan, ali jedini način da se budalama poput ljudi pošalje opomenu da vremena više nema, da moramo vratiti sve svjesno poništene vrijednosti, da je dosta bahatosti i pohlepe …,“jer nas biti neće“! I opet će neko čovjekolikog izgleda, iskoristiti situaciju i na prevaru zaraditi novac koji možda uskoro neće ni postojati. Eto Corona virus kojim je Zemlja samo pokušala osvijestiti čovječanstvo, i da nije, ja bih rado to učinio. Eksperimentalno!