Jusuf Žiga, sociolog: Varaju se oni koji misle da se Planeta neće brutalno razračunati s onima koji “nered čine na njoj”

Piše: Redakcija

Ozbiljno bi se trebali zamisliti nad onim što čine i oni ključni planetarni moćnici, odnosno akteri ataka na “svetost života” kao takvog, klimatski i općenito planetarni poredak života. Ovo im je dobra prilika da shvate da neće, u konačnici, moći preživjeti u svojim podzemnim gradovima koje su već podigli. Prije ili kasnije morat će se, kao gmizavci, izvući na površinu zemlje, gdje će ih čekati ono što su “zasijali”

 

Naš način života kao ni svijet u kojem živimo nakon pandemije Corona virusa više nikada neće biti isti, rečenica je koju posljednjih dana, otkako je opasni virus, za kojeg lijeka još nema, zahvatio sve zemlje, te ušao u sve pore današnjeg društva, najčešće čujemo kako u medijskom prostoru, tako i u neobaveznom razgovoru. Prema podacima Evropskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti, laboratorijski potvrđenih oboljelih od COVID-19 bolesti u svijetu je 305.275 ljudi, od čega je umrlih 12.942. U Evropi oboljelih je 141.858, a umrlih 7.319 osoba.

U našoj zemlji broj oboljelih još je manji od 100, dok je do zaključenja broja registriran jedan smrtni slučaj zbog Corona virusa.

Mjere koje nam je uvela vlast neophodne su da bismo sačuvali život, ali izolacija neminovno donosi i paniku, kao i strah od nepoznatog, naročito onoga što bi moglo uslijediti sutra.

Da u svakom zlu ima i malo dobra, pokazala je izolacija, koja je porodicu konačno dovela za isti sto, te kod mnogih pojačala empatiju prema drugom i ugroženom. Malo toga je, svakim danom govori nam to Corona, pod našom kontrolom i u našem vlasništvu kad je riječ o životu.

Na novonastalu situaciju se moramo naviknuti, koliko god nam teška i neizvjesna bila. A da li će ona, napokon, kad se sve završi, kad pronađemo lijek za Covid-19 ili postanemo kolektivno imuni na njega, poroditi više ljubavi, a s njom i djece, ili pak više razvoda i nesređenih odnosa među ljudima općenito, vrijeme će dati najbolji odgovor.

 

O tome, kao i o načinu na koji informacije o trenutnom stanju treba procesuirati, kako spriječiti paniku i sačuvati zdrav razum u vremenima kad se brinemo za opstanak, razgovarali smo s uglednim sociologom, prof.dr. Jusufom Žigom.

 

U svakoj situaciji dobro je biti informiran, no, da li je, i kad je kontraproduktivno biti doslovno bombardiran informacijama iz minute u minutu?

– Mnogo je važnije kakve su i s kakvim ciljem se plasiraju informacije u javnost od njihove frekvencije emitiranja. Ako je riječ o, recimo, nekoj urgentnoj opasnosti po život ljudi, kao što mogu biti neke prirodne katastrofe, radijacija, uključujući i širenje opakih infektivnih bolesti i slično, onda je dobro da se kontinuirano o tome obavještava javnost, daju određene instrukcije za ponašanje i slično. Podrazumijeva se da te instrukcije daju kompetentne i za to ovlaštene osobe. Najopasnije su dezinformacije, koje najčešće dodatno odmažu ljudima, izazivaju dezorijentaciju, paniku, podstičući ljude da reagiraju na pogrešan i kontraproduktivan način.

 

Koliko je važno u situaciji pandemije ostati hladne glave, pribran i ne paničiti, te kako to uopće postići u okolnostima kad se svaki čovjek plaši za svoj život?

– Jako je važno da se ne paniči, ne podliježe dezinformacijama, da se reagira sabrano. To vam je kao da se nađete u minskom polju i ukoliko ne ostanete sabrani, već se počnete ponašati panično, dovoljan vam je samo jedan pogrešan korak pa da ostanete bez života. Ništa u tome ne smijete ni potcijeniti, ni ti pak, u paničnom smislu “precijeniti”.

Koliko su Bosanci i Hercegovci kao društvo pokazali zrelost u danima Corona virusa? Šta kao sociolog zapažate kao pozitivnu pojavu, a na šta sugerirate i skrećete pažnju kao izrazito negativnu?

– Moram priznati da sam pozitivno iznenađen reakcijom na razini cijelog društva, pogotovo imajući u vidu njegovu stupidnu pravno-političku organizaciju, iscjepkanost kompetencija i slično. Pogledajte imbecilna ponašanja nekih razvijenih zemalja sve dok ih nije žestoko “klepilo” po glavi. Naravno, to ne znači da i mi nemamo neodgovornog ponašanja od nekih ljudi. Trenutno me najviše brinu nekontrolirani ulasci migranata, koji nam mogu donijeti dodatni val infekcije, koji se trenutno događa u Kini zahvaljujući povratku u zemlju njihovih inficiranih građana iz raznih zemalja svijeta.

Mnogi tvrde da će izolacija biti test za mnoge brakove, odnose, hoće li ona, odnosno život u karantinu, donijeti više razvoda ili više ljubavi, pa samim time i djece?

– Po logici stvari to bi trebalo rezultirati manjim brojem razvoda brakova, te bar malo većim brojem novorođenčadi za nekih devet mjeseci. Ne mislim da će to rezultirati nekim drastičnijim promjenama u odnosu na ovo što već imamo.

Hoće li ova situacija “roditi” više zbližavanja općenito među ljudima, suosjećanja, da li ćemo išta kao vrsta naučiti iz ove nimalo lagane situacije?

– Već je vidljivo da nas je ova pandemija malo prizvala pameti, zbližila i uputila jedne na druge. Čak i oni dokazani politikanti i “trovači” ovdašnjih duša su malo ustuknuli pa govore da su nam, ipak, dragocjeniji životi od politike, kakva god ona bila. Mislim da bi se ozbiljno trebali zamisliti nad onim što čine i oni ključni planetarni moćnici, odnosno akteri ataka na “svetost života” kao takvog, klimatski i općenito planetarni poredak života. Ovo im je dobra prilika da shvate da neće, u konačnici, moći preživjeti u svojim podzemnim gradovima koje su već podigli. Prije ili kasnije morat će se, kao gmizavci, izvući na površinu zemlje, gdje će ih čekati ono što su “zasijali”. 

U kakvom stanju kolektivnog duha su bh. ljudi dočekali pandemiju?

– U početku prilično naivno, vjerujući da to nikad neće doći do nas. Srećom, brzo smo shvatili da je “vrag” odnio šalu.

Šta savjetujete našim građanima, kako je najbolje vrijeme provesti u karantinu, a sačuvati donekle i svoju socijalnu komponentu, te zdrav razum?

– Generalna poruka ovovremenom čovjeku koji se sve strmoglavije kotrlja u zaumlje: Ukoliko želi uopće opstati na ovoj planeti, čovjek se, kome god svjetonazoru pripadao, mora vratiti sebi i iznova naučiti “svjetovati”, tj. shvatiti da je dio svijeta koji nas okružuje, maksimalno respektirati planetarni poredak koji smo naslijedili i koji smo dužni predati u amanet nadolazećim generacijama. Varaju se oni koji misle da se neće Planeta brutalno razračunati s onima koji “nered čine na njoj”, kako se o tome govori i u svetim knjigama.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti