Suada i Muše su živi svjedoci da ljubav pobjeđuje sve nedaće i da oba partnera, neovisno o tome koliko različitim zanimanjima se bave, u njihovom slučaju su to balet i fudbal, mogu ispuniti sve snove i planove ukoliko imaju bezuvjetnu podršku jedno drugoga
Piše: Aldina Zaimović / Foto: Mirza Tabaković
Dok kasno poslijepodnevno Sunce obasjava brda oko Sarajeva, još ponegdje prekrivena snijegom, put nas vodi u stari dio grada, Vratnik. Za ovu „Carsku džadu“, koja je povezivala Sarajevo, preko Višegrada sa Carigradom, vezuju se mnoge priče. Onu da je Vratnik dobio ime jer predstavlja vrata grada, zabilježio je arhitekt Mufid Garibija. Nemoguće je ne stati i osmotriti arhitekturu ovog starog naselja. Većina kuća izgrađena je u starobosanskom stilu, čak i one koje pripadaju novijem vremenu.
Jedna takva je i kuća primabalerine Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo, Suade Kavazović-Mušović i fudbalera Džemaludina Mušovića Mušeta. Supružnici, koji su pola stoljeća zajedno, simbol su prave ljubavi, ali i svega lijepog, umjetničkog i sportskog što je krasilo i krasi Sarajevo.
U maniru velikog domaćina na kapiji nas pozdravlja legendarni Muše i uvodi u malu avliju koja vodi do ulaza u kuću. Drvenim stepenicama popeli smo se do Suade, koja, iako narušenog zdravstvenog stanja, svoje goste dočekuje s osmijehom. Gracioznošću zrači i danas, kada je za balet vežu samo uspomene.
Starobosanski stil
– Jako sam bolesna i bolujem od svoje 30. godine, od raznih bolesti, ali od 2013., stanje s očima i bojom glasa se pogoršalo. Imam tri imunološke bolesti koje me napadaju, tako da gledam da izbjegavam hemiju, a onda kad moram popijem tabletu. Da bih danas razgovarala s vama, morala sam popiti jednu – kaže nam Suada.
Na staklenim vratima koja vode u prostrani dnevni boravak Suada je tražila da joj se izrade zvekiri, te je cijelu sobu uredila u starobosanskom stilu.
– Imam smisla za arhitekturu i estetika mi je jako bitna, mnogi su mi govorili kako sam mogla postati modni kreator ili arhitekt. Kada smo sređivali dnevni boravak, savjetovali su mi da nabavim američki plakar, međutim, nisam htjela. Jer kada imate ormare koji su napravljeni od iverice, a svake godine krečite, oni se lako sruše, skupi su i ružno izgledaju. Zato sam dala da mi se izrade ugradbeni plakari, gdje imate konstrukciju u zidu i samo napravite vrata, koja se kada dotraju mogu lako zamijeniti. Prilikom uređenja kuće važna mi je bila funkcionalnost, kao i detalji, starobosanski. Vez koji vidite na sećiji zove se Šahinov vez i ja sam dala da mi se izradi. Ovdje može i dijete da trči, nema mnogo namještaja i niko nikome ne smeta. U bosanskoj kući se uvijek bilo prostora da hodaš, da si slobodan – govori nam.
Suada i Muše, kako ih Sarajlije odmilja zovu, prošle godine proslavili su 50. godina zajedničkog života. O njihovoj ljubavi napisana je i knjiga „Suada i Muše: Fudbaler i Balerina“, te snimljen kratki film, koji su 22. februara 2019. godine premijerno prikazani i predstavljeni u Narodnom pozorištu Sarajevo.
Ideja za knjigu potekla je nekadašnjeg uglednog novinara „Oslobođenja“ Dinka Omeragića, koji je uspio prije smrti, 2011., napisati njen prvi dio, pa je nezavršena knjiga tako ostala u rukama sinova Daniela i Darka. Uobličili su je u romansiranu fotomonografiju, dok je književnica Indira Kučuk-Sorguč napisala drugi dio knjige i sve konceptualno zaokružila u jedinstvenu monografiju iz tri dijela: Knjiga o Suadi, Drugi o njima i Knjiga o Mušetu.
– Pred kraj moje fudbalske karijere počeo sam sarađivati s „Oslobođenjem“ i sarajevskim „Svijetom“, to su bili listovi u kojima je Dinko Omeragić radio i bio jedan od urednika, a Dejan Divljan glavni urednik. Kada sam završio fudbalsku karijeru, 1977. godine, vratio sam se u Sarajevo i nastavio pisati za njih, imao sam rubriku u sarajevskom „Svijetu“. U svakom broju smo imali jednu temu i priču i tu sam se nekako najviše zbližio s Dinkom, jer smo zajedno prelamali i birali teme, tako da smo još od tada ostali jako dobri. Kasnije, kad sam otišao u Katar, izgubili smo kontakt. Po povratku u Bosnu, slučajno sam ga sreo i vidio da nije dobro. Nakon nekog vremena se teško razbolio, nije mogao iz kuće da izađe. Kada smo ga posjetili, rekao mi je: „Ti ne znaš da sam napisao knjigu o Ćiri Blaževiću, a hoću da napišem, prije nego što umrem, knjigu o tebi i Suadi. Vi ste jedinstveni slučaj, ona igra balet ti fudbal, ostali ste u braku 50 godina, zaslužujete knjigu i ja hoću da je napišem“ – sjeća se Džemaludin.
Različita zanimanja
Suada i Muše su živi svjedoci da ljubav pobjeđuje sve nedaće i da oba partnera, neovisno o tome koliko različitim zanimanjima se bave, u njihovom slučaju su to balet i fudbal, mogu ispuniti sve snove i planove ukoliko imaju bezuvjetnu podršku jedno drugoga.
Kompletnu priču čitajte u aktuelnom izdanju magazina “Azra”
