Veće gomilanje namirnica, ne samo da je sebično, nego je i bezobrazno. Posebno u ovim vremenima trebamo biti tu jedni za druge i, u većini slučajeva i jesmo, ali ima i onih, uvijek ih je i bilo, koji žive po sistemu: nek mi crkne krava, ne bi li komšiji crkle dvije
„U zeničkom naselju Mokušnice tuča zbog vreće brašna“; „Brutalna tuča žena u supermarketu zbog toalet papira“; „Potukli se u prodavnici zbog flaše ulja“…, samo su neki od naslova koji su se ovih dana mogli čitati u domaćim medijima. Nakon prvog slučaja zaraze Corona virusom u Bosni i Hercegovni, a koji je potvrđen 5. marta ove godine, ljudi su se masovno počeli pripremati za izolaciju, kupovinom osnovnih životnih namirnica poput brašna, ulja, šećera, tjestenine, mlijeka,… ali i toaletnog papira. U samo nekoliko sati police mnogih marketa su opustošene. Ostali su tek artikli koje bi rijetko ko kupio i u normalna vremena. Jedne je arena u kojoj se borilo za namirnice zabavljala, druge podsjetila na činjenicu da smo mi ipak samo ljudi. Uplašeni! Bilo je i onih razočaranih zbog ponašanja komšija i prijatelja, koji su gomilali hranu, ne razmišljajući o drugima. Ljudsku prirodu nam je demaskirala psihoterapeutkinja dr. sci.Vahida Djedović.
– Najbolja priprema za izolaciju jeste prihvatanje situacije u kojoj smo se našli. Kada nešto prihvatimo, lakše se nosimo s tim. Prije svega, prihvatiti da moramo biti u kući i organizirati svoj život najbolje kako možemo, u ovim uslovima. Kad je riječ o namirnicama, nema potrebe za gomilanjem, jer marketi rade i svega ima da se kupi. Otići u kupovinu jednom sedmično, sasvim je dovoljno, dok ova situacija ne prođe, a proći će. Sve prođe. Treba samo da budemo strpljivi, a strpljenje je nešto što smo odavno svi zaboravili. To je vrlina kojoj se trebamo vratiti – kaže Djedović na početku razgovora za naš magazin.
Na koji način se treba pripremiti za izolaciju i gdje je granica između realne potrebe i nepotrebnog gomilanja potrepština?
– Svi znamo da su osnovne tri namirnice so, brašno i šećer. Jer, samo od ovoga se može napraviti hljeb koji ne sadrži kvasac, a to je dovoljno za preživljavanje. Od ostalih, osnovnih životih namirnica, možemo napraviti pravu bogatu trpezu. Voće i povrće kupujemo u manjim količinama, jer su to namirnice koje imaju kratak rok trajanja, ali ako znamo kako skladištiti određene namirnice, one mogu trajati dugo, naprimjer krompir.
Luk, crveni i bijeli teže propadaju, pa njih možemo uvijek imati u nekoj manjoj zalihi. Voće, ukoliko je smrznuto ili sušeno, ima duži rok trajanja, i tako dalje. Dakle, pripremiti sebi određene namirnice koje nam mogu biti sedam do deset dana. Međutim, mi smo izašli iz rata prije 25 godina, a politička situacija u našoj zemlji nikada nije donijela mir, tako da se ljudi boje gladi. Jer, gladni smo svi bili u ratu. Ali, veće gomilanje namirnica, ne samo da je sebično nego je i bezobrazno. Posebno u ovim vremenima trebamo biti tu jedni za druge i, u većini slučajeva i jesmo, ali ima i onih, uvijek ih je i bilo, koji žive po sistemu: nek mi crkne krava, ne bi li komšiji crkle dvije.
Međutim, i danas imamo mnogo onih koji pomažu drugima, koji odlaze u kupovinu svojim starijim komšijama i koji pomažu na druge način. Baš jučer čitam post jednog taksiste koji kaže da zdravstvene radnike besplatno vozi na posao. U ovakvim situacijama ljudi se mnogo više okreću jedni ka drugima i treba govoriti o pozitivnim primjerima. Negativnih je bilo i uvijek će biti, ali, naprosto, ne trebamo im davati prostora.
Koliko gramzivost govori o građanskoj neodgovornosti?
– Ukoliko kupujemo prekomjerne količine, jesmo društveno neodgovorni, ali budući da smo stalno izloženi presiji straha, ljudi kupuju iz straha. Mediji imaju veliki utjecaj na ovakvo pretjerano kupovanje. Stalno nam šalju slike praznih polica u marketima širom Njemačke, Austrije i drugih evropskih zemalja, a za većinu nas, Njemačka je obećana zemlja. Sada zamislite kako se osjećaju ljudi koji vide prazne markete u Njemačkoj.
Pandemija će neminovno mijenjati svijet, tvrde stručnjaci, no, hoće li i nas?
– Ništa više neće biti isto. Čini mi se da nam ne može biti gore, nego što je bilo prije Corone. Bili smo, kao slobodni, a tako puni negativnosti i mržnje. Ova situacija bi trebala dobro utjecati na sve nas. Da se svako od nas zapita o pravim životnim vrijednostima, jer niko od nas nije ostrvo, sam za sebe. Tu smo jedni zbog drugih i jedni za druge. Mislim da nam Corona svima polako otvara oči. Ljudi su, u suštini i u mnogo slučajeva dobri, samo im treba dati priliku. Sad je prava prilika da se vratimo našim suštinskim vrijednostima, a to su, prije svega, umjerenost, hrabrost, razboritost i, naravno, ljubav.