„U zeničkom naselju Mokušnice tuča zbog vreće brašna“; „Brutalna tuča žena u supermarketu zbog toalet papira“; „Potukli se u prodavnici zbog flaše ulja“…, samo su neki od naslova koji su se ovih dana mogli čitati u domaćim medijima. Nakon prvog slučaja zaraze Corona virusom u Bosni i Hercegovni, a koji je potvrđen 5. marta ove godine, ljudi su se masovno počeli pripremati za izolaciju, kupovinom osnovnih životnih namirnica poput brašna, ulja, šećera, tjestenine, mlijeka,… ali i toaletnog papira. U samo nekoliko sati police mnogih marketa su opustošene. Ostali su tek artikli koje bi rijetko ko kupio i u normalna vremena. Jedne je arena u kojoj se borilo za namirnice zabavljala, druge podsjetila na činjenicu da smo mi ipak samo ljudi. Uplašeni! Bilo je i onih razočaranih zbog ponašanja komšija i prijatelja, koji su gomilali hranu, ne razmišljajući o drugima. Bh. javne osobe: TV novinarka i voditeljica Vanja Semić, pjevačica Maja Tatić i poduzetnica Alma Musliović pokušale iz svog ugla postaviti granicu između stvarne potrebe i sebičnosti.
Vanja Semić, novinarka TVSA
– Mislim da su ljudi prestrašeni, u panici. Nikome ovakva situacija nije prijatna, a strah je jedna od najdestruktivnijih emocija. Kada smo u strahu, radimo stvari koje realno ne bismo uradili. Ako se neko potuče zbog toaletnog papira ili brašna, mislim da je iza toga, ustvari, nespremnost prilagodbe na novonastalu situaciju i strah. Mi koji smo zivjeli u opsadi vrlo dobro znamo da,uprkos tome što imaš sve, ako to isto nemaju ljudi s kojima dijeliš život, ne znači nista. U ovim vremenima najvažnije je razviti empatiju za ljude oko sebe, važnije od tone brašna i hiljadu rolni toaletnog papira. U sebičnosti sagorimo i ostanemo sami, a biti sam u ovakvim okolnostima nije nikako dobro. Mnogo je socijalno ugroženih kategorija u našem društvu, ranjivih kategorija o kojima ne mislimo ni kada je normalna situacija, a pogotovo kada je vanredna. No, istakla bih brojna udruženja, volontere, koji u ovakvim situacijama rade i pomažu i znatan broj društveno odgovornih preduzeća koja poduzimaju određene korake. Ali, najvažnije je da se pojedinačno probudimo i iz ove situacije izađemo bolji i svjesniji prolaznosti svega i važnosti zajednice. Izvjesno vrijeme živim u trenutku, radujem se svakom novom danu i primjećujem brojne lijepe stvari oko sebe, prije sam primjećivala samo ružne i tako ću nastaviti. Do svih svojih spoznaja došla sam na teži način i s pravom mogu reći da su dobre. Voljela bih da i drugi ljudi prošire vidike, da shvate da smo samo prolaznici u ovom svijetu da materijalna dobra ne donose nužno sreću i zdravlje, a da je sreća biti zadovoljan sada i ovdje, ma koliko to apsurdno ponekad izgledalo.Voljela bih da iz priče o Coroni izađemo bolji, svjesniji i odlučniji.
Alma Musliović, poduzetnica: Lako je nahraniti siromašne, bogati su nezasitni
– U svijetu su u najvećoj potrebi najbogatiji. Lako je nahraniti siromašne. Bogati su nezasitni. Ujedno, siromaštvo duše i duhovnog, sobom nosi i potrebu za gomilanjem novca, stvari i predmeta. Strah od vlastite nesposobnosti i inteligencije za prilagodbu novonastaloj situaciji, stvara golem, nezasitan strah. Pitate se jesmo li društveno odgovorni, a ne možete naći mlijeko za dijete! Ne da smo neodgovorni, već nam društvo već uveliko pokazuje socijalnu neosjetljivost. Nismo mi načitana, odškolovana, učena, promućurna, pozitivna ni dobra zajednica. Nažalost, krkanluk, kukavičluk, duhovni kokuzluk, kulučenje i koristoljublje pokazuju lice, zube i glomaznost… Držimo se provjerenih ljudi oko sebe, čuvajmo ih, vjerujmo im, volimo ih, razumijevajmo ih, cijenimo ih i pomozimo im kada im to treba. Nažalost, Corona virus većinu neće naučiti ničemu. Nije ih naučio rat, nije ih naučio život, nije ih naučila škola, nije ih obogatilo pozorište, nisu pročitali više od SMS-a i onoga što su baš morali, ne mogu da vide dalje od svoga malog skučenog svijeta u koji su satjerani svopstvenom ljenošću, nesigurnošću, ogorčenošču. Svi oni koji su čekali da im mama, tata, tetka, baka, djed, rodica, prijatelj, poznanik završe ono što su trebali, što su morali, što su mogli, ali im je bilo mrsko, opet će čekati nečiju pomoć, kriti špajz, kukati na vlasti, plašiti se, biti u vječnom napadu kako im maleno znanje ne bi bilo otkriveno, i dalje će ostati nepromijenjeni. Oni su tako naučili ili smo im mi to omogućili, oni se tako osjećaju sigurno i promjeni nema mjesta. To vam je sigurna zona u neznanju. Ali, ima i ljudi među ljudima, stoga sam sigurna da ćemo, kao i poslije drugih teških situacija kroz koje smo prošli, ponovo živjeti sretne dane.
Maja Tatić, pjevaćica: Izolaciju ćemo brzo zaboraviti
– Kao i svi, pripremila sam se s dezinfekcijskim sredstvima. Krećem se minimalno samo do trgovine i eventualno prošetam s kćerkom oko zgrade. Namirnice kupujem svakog drugog dan, koje mi mogu biti 15, 20 dana. Ne kupujem previše, ali duplo više nego što bih inače kupovala.Naravno, u ovakvim situacijama mnogo ljudi uhvati panika, tako i mene, ali treba razmišljati i o tome da svako treba dovoljno nabaviti i brašna i ulja. Da li smo društveno neodgovorni, to je od pojedinca do pojedinca. Mislim da nama kao narodu, ipak, treba uvesti dodatne mjere da bismo nešto poštovali i razumjeli koliko je situacija ozbiljna. Mora se vlast i na lokalnom i na republičkom i državnom nivou pozabaviti time. Smatram da nismo dovoljno samodisciplinovani. Kad govorim o sebi, imam nekoliko ljudi i u familiji i poznanika, kao i jednu komšinicu, stariju, kojoj pokušavam pomći, odnijela sam joj masku, ona je ne koristi, ide u prodavnicu bez nje. Tako da je sve to stvar pojedinačne odgovornosti. Nadam se da će nas Corona naučiti nečemu. Imam neku svoju teoriju, pošto vjerujem u Boga, da će ovome ubrzo doći kraj. Naravno, mislim da iz svakog zla treba uzeti nešto dobro, ali smatram da ćemo izolaciju jako brzo zaboraviti, čim se sve ovo završi. Jednostavno, to je ljudska priroda. Jedan dan sam se spontano oglasila na Facebooku i malo sam pjevala, družila se s ljudima online, jer mi to nedostaje i taj društveni život, koji vjerovatno svima nedostaje, ali lijepo je provesti malo više vremena i sa kćerkom.