Alisa Čajić-Drmać: Jučer smo bili nostalgični za banalnim stvarima, a danas za običnim rukovanjem i zagrljajem

Piše: Aldina Zaimović

Odigrati Antigonu veliki je zalogaj za svaku glumicu. Junakinju iz istoimene Sofokleove tragedije, bh. glumica, Alisa Čajić Drmać prošle godine je odigrala u Pozorištu mladih u Sarajevu u režiji Damira Kusture, te pobrala simpatije publike. Glumačku magiju i čarobni svijet mašte s takvom lakoćom, svojom igrom na daskama koje život znače, približava i najmlađima. Nakon Antigone, među posljednjim ulogama koje je ove godine odigrala u pozorištu je uloga Hanan u predstavi “Vođa”, koju je režirao Admir Glamočak, u čijoj klasi je i diplomirala. Ovoga puta Alisa nam s mnogo duha otkriva svoja promišljanja o umjetnoj inteligenciji, Darvinu, skepticizmu, ljudskoj prirodi, ali i snazi knjige u odnosu na film

 

Šta mislite o umjetnoj inteligenciji? Zahvaljujem se svim prednostima koje nam je donijela u naše vrijeme. Drago mi je da živim u 21. vijeku i ne bih željela da sam rođena ranije, ali i dalje se moj habitus zasniva na emotivnoj inteligenciji, koja je u mom poslu najzastupljenija, a drugi neka grade ovu umjetnu, poslužit će i meni.

Vaše mišljenje o odluci parlamentaraca BiH koji su se nedavno zvanično obavezali kako u budućnosti neće okupirati Mjesec, niti druga svemirska tijela? Zanimljivo, kao i uvijek, parlamentarci su neiscrpni izvor lošeg humora.

Smatrate li da će roboti zamijeniti ljudsku radnu snagu u BiH u budućnosti? Ima dana kada tako pomislim, stresem se i ne želim da vjerujem u to. Želim da vjerujem da će ljudska snaga u svakom aspektu ostati prioritet i da će pozorište uvijek živjeti te da ništa neće zamijeniti živućeg glumca na sceni.

Kad analizirate ljude danas, u čemu Darvin nikako nije bio u pravu? U svemu je bio u pravu. Često to vidimo na primjerima.

Za čim će ljudi biti nostalgični 40 godina od sada? Gledajući situaciju danas, mislim da će biti nostalgični za mnogo čime. Već smo preko noći upali u neki loš scenarij. Jučer smo bili nostalgični za banalnim stvarima, a danas za običnim rukovanjem i zagrljajem. Mislim da će nam svima nedostajati iskrena prijateljstva prožeta dobrom muzikom, plesom i zabavom.  Nedostajat će nam pravo lajv druženje.

Da jednu radnu kvalitetu kod sebe možete multiplicirati, koja bi bila? Organizacija i radoholičarski stav za dobru ideju.

Šta bi Platon danas rekao za Handkea? Ne znam. Nisam pametna da “lupam”.

Vaša ljubav prema glumi se graniči sa…? Svemirom. Mnogo “je”volim, i tu ljubav njegujem do svemira.

Živite da biste…? Živjela u trenutku i malim stvarima. Živim da bih ljude koje volim nasmijavala. Živim da bih putovala, upoznavala nove ljude, običaje, kulture, živim da bih stvarala umjetnost, kreirala, kroz umjetnost iznosila svoj stav prema društvu, maštala. Mnogo je stvari za koje živim.

Zašto je skepticizam važniji od bilo kojeg slijepog vjerovanja…? Zavisi o čemu je riječ. Cijenim i poštujem ljude koji slijepo vjeruju u svoje ideje, makar nekada bile u tom momentu glupe. Isto tako, žalim ljude koji slijepo vjeruju u nešto što im se nametne, to im ruši individualizam.

Šta mogu knjige što filmovi ne mogu? Mogu otvoriti prozor naše mašte i kreacije, film ih nameće.

Kad je o ljudskoj prirodi riječ, od čega za nju lijeka nikad nema? O potrebi da budemo voljeni i prihvaćeni.

Koji film potpuno promijeni radnju kada promijenite jedno slovo u njegovom naslovu? O čemu je riječ u tom novom filmu? “Teško je biti loš” Srdjana Vuletića . Govori o svemu dobrom u ljudima. O utopiji.

Šta je sada jako popularno, a u narednih pet godina ljudi će biti posramljeni zbog toga? Napumpana i iskrivljena hijaluronska usta. Konturiranje konturisanosti.

Koji biste eksperiment smislili, da ste luda naučnica, a da novac i etika nisu problem? Da svaka dobra misao koju pomislimo bude jedna uplata na naš bankovni račun, a svaka loša isti iznos poništi.

Da sebe portretirate kao 70-godišnjakinju, kakvim iskustvima biste voljeli da Vaše lice svjedoči? Uh. Voljela bih da svjedoči životu punom iskustva. I dobrog i lošeg. Nekome ko je živio užurban život. Da svjedoči osobi koja je mnogo putovala, upoznavala i učila. Osobi koja je mnogo radila i stvarala.

Praktična upotrebna vrijednost umjetnosti na našim prostorima i globalno je… Bolja nego što oni koji ne praktikuju umjetnost misle. Lošija nego što su ljubitelji umjetnosti zaslužili i što bi voljeli.

U ovom trenutku najviše volite…? Svoju porodicu.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti