Posjetili smo Ženski košarkaški klub Tešanj: Za šest godina napravile su čudo!

Piše: Aldina Zaimović

Mi smo čaršija, koja u svijetu sporta i nije toliko poznata, već uglavnom i ako radimo i treniramo, radimo „za našu dušu“. Međutim, svake godine iz našeg kluba na kontrolu za Reprezentaciju BiH odlaze tri do pet djevojčica raznih uzrasta. Jedina nam je prepreka što dolazimo iz male sredine, a Košarkaškom savezu BiH zamjeram što dijete iz tešanjskog kluba ne može otići u Reprezentaciju, nego mora dobiti ispisnicu da se upiše u neki košarkaški klub iz većeg grada, da bi iz tog kluba otišao u Reprezentaciju

 

Razgovarala: Aldina Zaimović

 

Tešanj se posljednjih godina transformirao u pravo malo privredno čudo. Bogat je mineralnom vodom, stranim i domaćim kompanijama, koje zapošljavaju gotovo 25 posto aktivne radne snage, historija mu je značajna, kao i uspjeh koji, osim na ekonomskom, njegovi ljudi prave i na sportskom polju. Mi smo upoznali članice ŽKK „Tešanj“, prvog ženskog košarkaškog kluba u historiji ovog grada, njihove roditelje i članove uprave.

– U KK „Gradina“ uslovi za treniranje i odigravanje utakmica za žensku selekciju nisu bili odgovarajući, jer je prioritet dat muškoj selekciji, a pogotovo prvom timu. Djevojčice koje su tada trenirale nisu imale adekvatnu opremu, a i termini za treniranje u dvoranama su bili nepopularni, u smislu da su im dodjeljivani u kasnim noćnim satima ili u vrijeme kad su bile na nastavi. To su bile djevojčice od 2000. do 2007. godišta. Tada su roditelji odlučili, a uz dogovor sa tadašnjom upravom KK „Gradina“, da na prvi dan proljeća, tj. 21.03.2014. godine, osnuju prvi ženski košarkaški klub u historiji Tešnja, koji će im pružiti adekvatne uslove za treniranje i takmičenje, s primarnim ciljem popularizacije svih moralnih vrijednosti koje se mogu steći kroz sport  – govori nam prvi predsjednik ŽKK „Tešanj“ Ekrem Spahić, naglašavajući kako Klub danas broji više od 140 članica, te da se takmiči, ne samo na kantonalnom, federalnom, već na državnom i međunarodnom nivou.

Prvi predsjednik ŽKK „Tešanj“ Ekrem Spahić

Dobri rezultati

– Naše pionirke su u ovom trenutku u ligi mladih u ZE-DO kantonu prve, kadetkinje su prve, veoma visoku poziciju zauzimamo i u Ženskoj omladinskoj ligi BiH (selekcija pionirki), a takmičimo se i u WABA ligi. Sve naše djevojčice u svim selekcijama su sada opremljene s više setova dresova, klupskim majicama, trenerkama, čarapama, a nedavno smo dobili i ruksake. Imaju sve što jedan košarkaš od opreme treba da ima – govori nam Spahić.

Roditelji djevojčica, uprava Kluba, privrednici grada i Općina uspjeli su za samo šest godina stvoriti uslove da ŽKK „Tešanj“ ne dijeli sudbinu većine sportskih klubova, koji nemaju ni osnovnu opremu, rekvizite za vježbanje, svoju kancelariju, ali ni toplu i u potpunosti opremljenu dvoranu, kao što je to dvorana u OŠ „Huso Hodžić“. Zahvaljujući razumijevanju Osme Hurića, direktora OŠ „Huso Hodžić“, koji je omogućio našim donatorima i našoj upravi da opremimo sportsku dvoranu elektronskim semaforom i staklenim tablama, stekli smo uslove da igramo u idućoj sezoni i A1 ligu za žene u toj dvorani. 

– Naša uprava se angažuje i sve privatno, slobodno vrijeme posvećuje Klubu i djeci. Putujemo zajedno, ne ostavljamo ih same, te vodimo  brigu o njima. U svakom momentu smo s njima, bio radostan ili manje radostan trenutak. Po osnivanju Kluba djevojkama smo odmah kupili nove lopte, opremu i rekvizite neophodne za održavanje kvalitetnih treninga. Sve je nabavljeno zahvaljujući intervenciji i razumijevanju našeg generalnog sponzora, nekada AS Group, a sada „AS Holding“ i njegovog generalnog direktora Rusmira Hrvića, koji je s nama od samog osnivanja Kluba. Kako smo rasli i počeli osvajati rezultate, pokazavši da smo ozbiljan klub, podršku nam je u trećoj godini postojanja počela pružati i naša općina. U Klubu imamo tri licencirana trenera: Adnana Šeljmu, Sanela Škapurevića i Džejnu Spahić, od kojih je jedan visoko obrazovani trener i profesor sporta u našoj srednjoj školi. Oni kao i članovi uprave rade bez ikakve naknade, svi smo posvećeni našoj djeci, jer želimo da se riješe pošasti poput telefona, interneta i svih društvenih mreža. Osim redovnog obrazovanja, želimo da se i kroz sport usavršavaju i grade kao ličnosti, da zajedno s roditeljima ugrađujemo u njih naš tešanjski mentalitet.

Nakon završetka srednje škole, govori on, mnoge djevojke odlaze u veće sredine na dalje obrazovanje. Desi se da neke prestanu da se bave sportom.

– Iako naša čaršija nije toliko poznata u svijetu sporta, te uglavnom treniramo i radimo za našu dušu, amaterski, ipak svake godine iz našeg kluba na kontrolu za Reprezentaciju BiH odlazi tri do pet djevojčica raznih uzrasta. Jedina nam je prepreka što dolazimo iz male sredine, a Košarkaškom savezu BiH zamjeram što ne obraćaju pažnju na djecu iz manjih sredina, kao što su naša tešanjska. Nisu nikada obišli klubove koji okupljaju žensku populaciju i napravili neku, makar i banalnu analizu, ne samo naše nego i druge djece iz manjih klubova, te takvu statistiku koristili za svoje dalje postupke i radnje iz svog domena i opisa poslova.

Zbog takvog odnosa KS BiH prema klubovima iz manjih sredina, primjera radi, uskraćeni smo doživimo tu sreću i satisfakciju da naša djeca, s kojom smo proveli prve košarkaške korake, koju smo u sportskom, kulturnom i duhovnom smislu odgajali, kad stasaju, zaigraju direktno u Reprezentaciji BiH, što bi bilo zapisano i u historiji našeg kluba, nego ta djeca moraju prelaziti u klubove iz većih gradova kako bi zaigrali u državnom dresu. Tim odnosom smo razočarani u pojedine ljude koji vode državnu košarkašku instituciju i u njihovu pasivnost.

Činjenica da zajedno sa svim našim sekcijama iz Tešnja, Jelaha, Tešanjke i Doboj Juga, imamo više od 140 članica nije zanemariva. Sve se vode u evidenciji Košarkaškog saveza ZDK, registrirane su, dolaze redovno na treninge i spiskovi nisu fingirani. To treba nešto da znači, kako našem gradu, tako i našoj državi – govori Ekrem i dodaje kada su djevojčice prisiljene da završavaju karijeru.

– Uglavnom naše talentirane djevojčice karijeru završavaju nakon srednje škole. Kasnije odlaze na fakultete u veće gradove: Zenicu, Tuzlu, Mostar i Sarajevo. Nemamo univerzitet, da bismo mogli okupiti starije selekcije. Zbog odlaska naših talenata razvodnjava se ta populacija i djevojčice nemaju neku ekipu na univerzitetima u kojoj bi mogle igrati. Izuzetak su djevojčice koje odu u „Čelik“, pa potpišu tamo ugovor, nastave školovanje i imaju neki kontinuitet u treniranju i igranju. Sve ostalo je velika nebriga društva za našu djecu koja treniraju košarku. Pretpostavljam da je tako i u drugim sportovima, ali ja mogu govoriti samo o situaciji u našem klubu. Djevojčice daju svoj maksimum, žele da napreduju, treniraju, redovne su na treninzima, motivisane i spremne da se bore za grb svog kluba, Općinu i BiH, čak i kada su bolesne dolaze na tribine i prate trening, samo da ne bi izostale. Ne nalaze opravdanje da ne dođu na trening, ponosim sa njima – zaključuje Spahić.

Neizostavan dio priče o ŽKK „Tešanj“ je i mlada Džejna Spahić (18), učenica Farmaceutske srednje škole. Sa 17 godina postala je prvi licencirani ženski košarkaški trener na području Općine Tešanj i u ovom klubu

Neizostavan dio priče o ŽKK „Tešanj“ je i mlada Džejna Spahić (18), učenica Farmaceutske srednje škole. Sa 17 godina postala je prvi licencirani ženski košarkaški trener na području Općine Tešanj i u ovom klubu. U sedmom razredu osnovne škole otišla je na prvi trening u KK „Gradina“ i zavoljela ovaj sport. Sjeća se kako je u to vrijeme bilo samo šest djevojčica koje su trenirale, dok su se danas ona i još dvije košarkašice  iz kluba aktivno nastavile baviti ovim sportom.

– Igrala sam šest godina za ovaj klub. Prošle godine polovina djevojčica mog uzrasta zbog školskih obaveza je odustala od košarke zbog čega više nismo imali selekciju mog godišta. Tada su uprava i trener Šeljmo došli na ideju da na osnovu svog znanja, rada i truda postanem trener. Prijedlog sam prihvatila, jer jako volim raditi s djecom. Kad vidim koliko su sretni što dolaze i mogu igrati, odmah se i ja osjećam ispunjeno. Toliko su nestrpljive i ushitrene da mi u grupi, koju imamo na Facebooku, redovno pišu i pitaju kada će biti trening, u koliko sati i slično. Čak su i roditelji zainteresirani, dolaze na tribine i podržavaju svaki moj trening, što mnogo govori o posvećenosti prema sportu.

Uspomene s putovanja

Kada idemo na neko putovanje, osim trenera u članova uprave, i roditelji su uz nas, pitaju trebaju li oni nešto pomoći. Uvijek su tu – kaže Džejna i izdvaja neke od utakmica koje posebno nosi u sjećanju.

– Nedavno sam u Doboju vodila selekciju iz Jelaha, Tešanjke i Matuzića, gdje smo odigrale pravu fair play igru, zabavile smo se i vratile kući s osmijehom. Također smo u okviru kupa u Koprivnici s ekipom 2008. godište i mlađe, osvojili prvo i treće mjesto. Mnogo se ponosim svojim igračicama koje su također u Koprivnici ponijele titulu najboljeg strijelca, šutera i najeksplozivnijeg igrača. Putovale smo zaista širom svijeta, ali u sjećanju mi je najviše takmičenje „Basketball Wien“ u Austriji, 2018. godine, gdje smo u grupnoj fazi zauzeli 1. mjesto i ušli u polufinalno takmičenje, što je zavidan uspjeh malog kluba iz Tešnja i Bosne i Hercegovine na jednom od međunarodnih turnira, koji je FIBA proglasila jednim od najperspektivnijih turnira.

Sportske rezultate potpunim čini i činjenica da su Džejna i igračice razvile sjajno prijateljstvo, koje je često ključno za timske sportove, te da nesebično pomažu jedna drugoj.

– Zadovoljna sam trudom koji su uložile na svakom turniru. Time me motiviraju da s njima još intenzivnije vježbam i radim. Priželjkujemo, naravno, da se u redove pridruže i neke njihove prijateljice, jer je za djecu njihovog uzrasta sport vrlo važan, kako za kulturni, moralni, tako i društveni razvoj – govori Džeja i otkriva kako je kao srednjoškolka stekla autoritet među košarkašicama.

– Bilo mi je teško steći autoritet, ali one znaju da su druženja jedno, a treninzi drugo. Tada me moraju poštovati, sve su ozbiljne, slušaju šta im se kaže, a kad se igra završi, ponovo sve biva opušteno. Trenerica zna biti i stroga, najviše kada ne prate šta radim. Nekada je nešto jako bitno za njih, ali me ne prate i onda ih moram i kazniti, ali kada zasluže, dobiju i nagradu u vidu nekih slatkiša. Na taj način osjete snagu i ponovnu želju da dođu na trening, a onda na trening neka od njih dovede i svoju drugaricu. U Tešnju imam 35 djevojčica, u Jelahu također, na okupu su, uživaju i treniraju.

U četvrtom razredu srednje škole mlade osobe se odlučuju koji će fakultet upisati, te određuju dalji tok svoje budućnosti. Na tom je putu i Džejna.

– Planiram na fakultet, nisam još odlučila šta ću upisati. Kako ću najvjerovatnije studirati u Sarajevu, dolazit ću povremeno, ali za djevojke koje treniram sam uvijek tu.

Lejla Sinanović

Osim sjajnih rezultata, košarku lijepom čine i putovanja. Neka se, pričaju nam 13-godišnje Lejla Sinanović i Farah Turalić, brzo zaborave, a neka urežu duboko u sjećanje.

– Košarku sam zavoljela uz oca, s njim sam je znala i igrati, da bih je počela trenirati u prvom razredu. U klubu su se rodila mnoga prijateljstva, nerazdvojne smo, i podrška jedna drugoj, kako na terenu, tako i van njega. Bilo je dogodovština kojih se rado sjećam, jedna se odigrala u Vodicama za vrijeme takmičenja u WABA ligi. Klub nam je omogućio da budemo u hotelu, gdje smo na kraju uspjele nagovoriti našeg predsjednika da nam dopusti da se u 10 navečer kupamo u bazenu na vrhu zgrade. Tu smo se radovale, slikale, ali i imale posljedica, jer smo se sve prehladile i dobile upalu krajnika, ali nam je bilo jako lijepo – prisjeća se Lejla.

Farah Turalić

Njena saigračica Farah trenirati je počela dvije godine kasnije, u trećem razredu.

Gledala je, priča nam, treninge muške selekcije i poželjela da im bude konkurencija.

– U početku nije bilo djevojčica koje su bile mog uzrasta, ali su kasnije došle. Prijateljice smo, nerazdvojne smo. Na svim putovanjima bude fešta u autobusu. Trener nam se nekada pridruži, ali nekada nas kritikuje. Nedavno smo imale priliku na prespavamo kod drugih djevojčica, u Koprivnici, gdje smo upoznale njihove porodice. Ostale smo s njima u kontaktu, izvele su nas navečer u grad, upoznale nas s nekim lokalnim običajima, te nam ispričale i kako su se počele baviti košarkom. Bile su starije od nas, ali nas to nije spriječilo da se družimo – govori nam Farah.

Erna Vehab majka jedne od djevojčica

Sve uspjehe talentiranih košarkašica pratili su i njihovi roditelji, pružajući im veliku podršku.

– Primijetila sam da su djevojčice jako zainteresirane za sport, a ako dijete nešto želi, treba ga u tome i podržati. Mi kao roditelji se trudimo da izgradimo povjerenje s našom djecom, jer bez toga nema nekog uspjeha. Imala sam priliku putovati s njima, o njima se uistinu vodi računa – govori Erna Vehab (41), majka jedne od djevojčica.

Dušu Kluba čine i Adna Hasaničević (14), trenutno na poziciji kapitena, Amina Saračević (10), Ajša Vehab (11), Nejla Livnjak (13), Dalal Turalić (12), koja je u Klub, priča nam, došla na nagovor sestre, zavoljela košarku i ostala u redovima „Tešnja“, Arijana Sadiković, Edina Ćorić (11), koja je košarkaške snage ranije znala odmjeriti sa starijim bratom. Sad, kaže, igraju rjeđe, budući da sve snage usmjerava na igru u svom matičnom klubu.

U poslu je vrlo važno vladati informacijom, jer ko ima informaciju, taj ima i zavidnu startnu poziciju; u sportu je uz talent želja neizostavan element. Jer, kad imaš želju, a ove djevojčice je imaju, onda nema rezultata koji ne možeš osvojiti. Želja može sve!

Ajša Vehab

Amina Saračević (10)

Arijana Sadiković

Edina Ćorić

Adna Hasaničević trenutno na poziciji kapitena

Nejla Livnjak

Dalal Turalić

Terapija opuštanja s psihologom

– Ove godine članovi uprave i trener Šeljmo došli su na ideju da tokom svakog treninga s igračicama od 15 minuta do pola sata radi psiholog Emina Turalić, koja je i majka dviju djevojčica. Toj terapiji opuštanja mogu prisustvovati i treneri. Na ovakav način one imaju više samopouzdanja i mogu izaći na teren kao da su najbolje igračice, pokazati u dvije minute svoj maksimum. Kao trenerica sam vrlo sretna da smo uveli i psihologa u naš klub i mislim da smo čak i jedini klub koji ga ima i koji pomaže da se opustimo prije svake utakmice i prije svakog treninga – govori Džejna.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti