Grijemo se na drva, bojleri su stari i kapaciteta za jedno tuširanje, nema svih aparata bez kojih ti se čini da ne možeš. Ali, zapravo, možeš! Pranje suđa na ruke, vješanje veša preko dvorišta… Ušla sam brzo u taj mod. Kad imaš djecu, nema uopće dileme, što je za njih najbolje, najbolje je i za tebe
Hrvatska pjevačica i voditeljica Ida Prester Peševski za vrijeme pandemije spakovala je torbe i s porodicom, suprugom Ivanom i sinovima Rokom i Rijom, uputila se na planinu Rudnik. S mnogo duha kaže nam kako se jedna gradska cura snalazi na seoskom drumu, u kojim poslovnim planovima ju je pandemija prekinula, za koga se najviše brine u ovim danima i koji segment svog života voli najviše.
– Boravak u gradu s malom djecom je u ovim uvjetima baš zahtjevan. Živimo u neboderu na 11. spratu, stan se usija od Sunca, ako hoćemo s njima malo prošetati, nailazimo na sto prepreka, kao u nekoj video-igrici. Ne diraj šteku, ne diraj dugme od lifta, ne bacajte se po podu po zgradi. Jako su mali, šest i tri godine, teško ih je obuzdati. Njima je baš stresno bilo biti zatvoren po cijele dane, a nama još više, skakali su nam po glavi bez prestanka. Odlučili smo uzeti kućicu na planini Rudnik. Kuća je stvarno slatka, mada nije onaj nivo komfora na koju smo navikli, naravno – kaže nam Ida dok slikovito opisuje svoju svakodnevicu.
U čovjekovoj prirodi je da misli da bez mnogih stvari ne može živjeti, ali okolnosti, poput ove u kojoj se našao cijeli svijet, pokazuju da je adaptacija na manje i skromnije itekako moguća.
SJEĆANJE NA BAKU
– Grijemo se na drva, bojleri su stari i kapaciteta za jedno tuširanje, nema svih aparata bez kojih ti se čini da ne možeš. Ali, zapravo, možeš! Pranje suđa na ruke, vješanje veša preko dvorišta.. Ušla sam brzo u taj način življenja. Kad imaš djecu, nema uopće dileme, što je za njih najbolje, najbolje je i za tebe. Ne pita te se puno. Njima se mnogo sviđa u vrtu, nabavili smo im i trampolin da skaču, ponijeli lego kocke, knjižice. Uživaju – govori Ida te hvali prijatelje na Rudniku koji nerijetko posjećuju seosku farmu “Veselalivda” na kojoj uživaju i u druženju sa životinjama. Radosna su i Idina djeca koja uživaju gledajući krave, prasce, kokoške. Vrijeme koje provodi na selu Idu je vratilo i u period djetinjstva tokom kojeg je baka Ana ostavila neizbrisiv trag.
Ida djetinjstvo nije provodila u vrtiću, već uz baku koja joj je usadila mnoge životne vrijednosti.
– Bila je beskrajno draga, zaigrana i empatična. Uvijek bi rekla pravu stvar u pravom momentu, rijedak talent za ljude i komunikaciju. Umrla je u 101. godini. Do kraja je živjela sama, na vlastito insistiranje, na četvrtom spratu bez lifta. Svaki dan je išla na plac i u crkvu. Od nje sam naučila voljeti život, ona ga je baš znala živjeti dostojanstveno i sretno – kaže nam Ida.
Iako vrijeme pandemije provodi na selu, Ida i njen suprug Ivan, inače poduzetnik, poslovne obaveze završavaju putem telefona i online mreža.
Kompletnu priči čitajte u aktuelnom izdanju magazina “Azra”
