Kao što je i najavio, na sam Uskrs, u praznoj milanskoj Katedrali „Duomo“, jedan od najpoznatijih svjetskih tenora, 61-godišnji italijanski operni pjevač Andrea Bocelli održao je koncert naziva „Music for Hope“. Zbog trenutne zdravstvene situacije, koja je najviše pogodila Italiju, Katedrala je zatvorena, no, zbog Bocellijevog koncerta napravljen je izuzetak i to uz posebnu dozvolu monsinjora Gianantonija Borgonova, ali i gradonačelnika Milana Giuseppea Sala. Gradonačelnik Milana koji je pozvao Bocellija da održi koncert u Katedrali, uoči njegovog nastupa izjavio je kako je uvjeren da će Bocellijev izvanredni glas uspjeti zagrijati srce Milana, Italije i svijeta.
Rođen s glaukomom
Bocellija je muzikom pratio orguljaš Emanuele Vianelli, u 25 minuta koncerta, Bocelli je izveo pjesme „Panis Angelicus“, „Ave Maria”, „Santa Maria” i „Domine Deus”, dok je ispred Katedrale otpjevao “Amazing Grace”. Sudeći prema reakcijama na društvenim mrežama, video je postao hit, budući da je u samo jednom danu pogledan čak 25 miliona puta.
– Počašćen sam i sretan što su me Grad i Katedrala pozvali. Vjerujem u snagu zajedničke molitve, vjerujem u Uskrs, univerzalni simbol ponovnog rođenja koji svi, i vjernici i oni koji to nisu, sada trebaju – kazao je slavni tenor.
Rođen 22. septembra 1958. godine, nedaleko od Pise u mestu Lajatico, bio je od malih nogu praćen muzikom toskanskog zavičaja. Odrastao je na farmi s ocem Alessandrom, majkom Edi i bratom Albertom. Njegovi roditelji proizvodili su vino u seocetu La Sterza. I danas 80-godišnja Edi i Alberto žive u porodičnom domu, dok je otac umro 2000. godine. Još kao dječak Andrea je pokazivao veliko zanimanje za muziku.
– Roditeljima dugujem apsolutno sve. Naučili su me mnogo toga, ali ne praznim pričama o etici i životu nego svojim primjerom i svakodnevnim postupcima. Sve ono čemu su me naučili moji roditelji nastojim svojim primjerom prenijeti i na svoju djecu. Naučili su me posvećenosti radu, poštenju i ljubavi prema svom kraju i svojoj zemlji. Moj odnos s ocem bio je posebno intenzivan i složen. Njegova zabrinutost za moju budućnost i želja da me zaštiti sudarale su se s mojim željama. Nakon što sam i sâm postao otac, potpuno ga razumijem.
Majku često hvali. Znala je, kaže, da će muzika obilježiti njegov život, te da ga jedino ona može utješiti, smiriti i razveseliti.
– Bio sam sretno i jako voljeno dijete. Porodica me naučila poštenju i ljepoti, unutarnjoj i vanjskoj. Sve to jako je oblikovalo moj karakter i utjecalo na stvaranje ljestvice vrijednosti i prioriteta u životu. Moja najdraža sjećanja na djetinjstvo vezana su za proljeće i ljeto. Duga jahanja na konju, lutanja po poljima, igranje loptom u dvorištu naše kuće. I danas se toga često i rado sjećam – izjavio je Bocelli, koji otkriva kako, kad god mu obaveze to dopuste, posjećuje rodni kraj.
– Ne mogu se sjetiti određenog trenutka, oduvijek sam imao osjećaj da je muzika zapisana u mojim hromosomima. Već sam govorio kako sam sa šest ili sedam godina u samo nekoliko minuta znao prepoznati sve slavne lirične vokale tog vremena. Slušao sam ih, učio arije i nastojao imitirati njihove interpretacije u svom dnevnom boravku. Već su tada prijatelji i rođaci tražili da im pjevam. I upravo sam zbog te upornosti pomislio da bi pjevanje jednog dana moglo biti moja profesija – kazao je Andrea u jednom od svojih intervjua.
Kao što to biva u gotovo svakoj bajci, životni put ovog velikana nije bio bezbolan. Od rođenja je bio u nezavidnoj zdravstvenoj situaciji. Naime, s urođenim glaukomom odmah je imao problema s vidom, a kako ga sreća nije poslužila ni 12 narednih godina, na fudbalskoj utakmici poslije incidenta zauvijek gubi vid. Tenor koji je širom svijeta prodao više od 70 miliona ploča, na jednom od koncerata u rodnoj Italiji, publici je ispričao tužnu, ali na kraju inspirativnu priču o trudnoj ženi koja je primljena u bolnicu, jer je imala upalu slijepog crijeva. Tek na kraju publika je saznala s je ta žena njegova majka.
– Doktori su joj stavili led na stomak, a kad je tretman završio, rekli su joj kako bi trebala pobaciti dijete. Rekli su joj kako je to najbolje rješenje, jer će se beba roditi s nekom vrstom invaliditeta. Ali, mlada i hrabra žena odlučila je da neće abortirati i dijete je rođeno. Ta žena je bila moja majka, a ja sam bio dijete – rekao je Andrea, prebirući po klaviru, osvijetljen na sceni samo plavim svjetlom. U emotivnom izljevu dodao je kako je zbog cijele priče pristran, ali da smatra kako je to bila prava odluka.
– Nadam se da će to ohrabriti mnoge druge majke koje bi se mogle naći u sličnoj teškoj situaciji, ali koje uprkos tome žele spasiti život svoje bebe – poručio je Bocelli.
U svojoj poruci on nije objasnio zašto su doktori preporučili pobačaj u vrijeme kad je takva praksa još bila ilegalna u Italiji. Abortus je u toj zemlji postao legalan u maju 1978., kad je Italijankama odobreno pravo da prekinu trudnoću na vlastiti zahtjev u prvih 90 dana. Prije toga pobačaj se mogao napraviti samo ako je fetus bio ozbiljno deformiran ili je život majke bio u velikoj opasnosti.
Tom prilikom Bocelli nije otkrio ni je li njegova majka podvrgnuta operaciji slijepog crijeva, niti je opisao na šta su doktori sumnjali u vezi s njegovim zdravstvenim stanjem. No, ova posveta majci je odjeknula u cijelom svijetu, naročito kad ju je američka organizacija koja se bori protiv pobačaja “Whole Life Initiative”, objavila na YouTube kanalu.
Bocelliju je po rođenju, 1958. godine, dijagnosticiran urođeni glaukom zbog kojeg je bio djelomično slijep. Potpunu sljepoću prouzročio je udarac lopte tokom igranja fudbala s djecom iz rodnog mjesta.
– Obožavao sam igrati fudbal. Tada smo igrali fudbal baš kao i svakog poslijepodneva. Lopta me udarila u desno oko kojim sam vidio svjetlo i prepoznavao boje – prepričao je.
– Moja je sljepoća tragedija samo zato što je drugi smatraju tragedijom. Svijet je pun tužnih priča i ne želim dodati još jednu, jer moja nije tužna – tvrdi legendarni Italijan i dodaje da ga mnogi pitaju postoji li povezanost između njegove sljepoće i činjenice da izvanredno pjeva, ali on takve tvrdnje odlučno odbacuje.
Dva braka
Iako je bio nevjerovatno talentiran za muziku, u Pisi je upisao studij prava. Kako bi se izdržavao, pjevao je po barovima. Nakon sticanja diplome, godinu je radio kao advokat. Na pitanja novinara čime bi se bavio da nema ovako prekrasan glas, odgovorio je:
Andrea s porodicom
– I dalje bih volio muziku, ali bih se sigurno bavio onim što sam studirao. Danas bi u svijetu bio jedan advokat više, a jedan muzičar manje. Mislim da bih bio istinski profesionalac, volio bih svoj posao. Možda bih se jednakom strašću i dalje bavio pjevanjem, ali samo kao hobijem.
Godine 1992., italijanska pop-zvijezda Zucchero otvorio je audiciju za tenore, kako bi snimio demo za svoj album i poslao ga Lucianu Pavarottiju. Nakon što je slavni tenor čuo Andreu kako pjeva, sugerirao je Zuccheru da snimi pjesmu s njim. Demo snimku je poslala Caterina Caselli, koja je i danas Bocellijeva mendžerica i producentica. Nakon toga slijedio je strjelovit uspjeh.
– Sudbina je ukrstila naše puteve i živote 1992. godine, kada je Zucchero bio već slavan pjevač, popularan u cijelom svijetu, a ja samo jedan od nepoznatih pijanista i pjevača u baru. Tražeći novog lirskog tenora, dao mi je da snimim demo s opernim insertima iz njegove nove pjesme „Miserere“. Zucchero je snimku odnio na preslušavanje Lucianu Pavarottiju, s kojim je poslije i snimio tu pjesmu, a Pavarotti je bio pun hvale za moj glas. Nakon dugo čekanja, ta pjesma mi je omogućila da pokažem svijetu svoju dvostruku strast, onu prema lirici i prema pop pjesmama. Moja karijera počela je u tom trenutku, a zahvaljujući „Miserere“, otišao sam i na turneju sa Zuccherom.
Godine 1994., debitirao je u operi „Magbet”,uslijedile su potom „Karmen”, „Boemi” i mnoge druge. Na godišnjim koncertima nazvanim „Night of the Proms”, kompozicija kojom se predstavio na „San Remu” iste godine „Con te partirò” postala je Bocellijev zaštitni znak. Snimio je više od 20 klasičnih i pop albuma, dok je tokom prvih 17 godina prodao 75 miliona ploča.
Koliko ga struka i publika cijene, najbolje pokazuje izjava nekih njegovih fanova: „Kada bi Bog mogao da peva, pevao bi kao Andrea Bocelli”. Brojne časti su mu ukazane tokom karijere, a vrijedna spomena je i ona iz 2003., kada je dio plaže u italijanskom gradu Jesolo, na obali Jadranskog mora, nazvan po njemu. Prije skoro 22 godine, 1998., magazin „People“ uvrstio ga je na listu 50 najljepših ljudi na svijetu. U martu 2010. godine zbog doprinosa pozorištu dobio je zvijezdu na Stazi slavnih u Hollywoodu.
Za vrijeme studija upoznao je svoju, sada već bivšu, suprugu Enricu, s kojom ima dvojicu sinova Amosa i Mattea, s kojim je snimio i duet.
– Svako ko je roditelj, ko poznaje dragocjenu odgovornost koju imaju majka ili otac shvatit će značenje koje za mene ima ova pjesma. „Fall On Me“ je prvi duet koji pjevam sa svojim sinom Mateom – poručio je Andrea na svom Facebook profilu.
Matteo Boccelli u oktobru će napuniti 23 godine, a njegova muzička karijera traje već nekoliko godina. S ocem, koji hvali njegov dar za muziku, pjevao je i na albumu „Ven a Mi“. Markantni Matteo bi zbog svog izgleda mogao uspjeti i u manekenskim vodama. Snimio je već nekoliko modnih kampanja, u dvije su mu partnerice zanosne Jennifer Lopez i Bella Hadid.
Sa suprugom
Ostvarenje sna
Andrea nikada nije krio da bi volio imati i kćerku. Ta želja mu se ostvarila u drugom braku. Nakon što se 2002. godine razveo od Enrice, ubrzo je upoznao sadašnju, 26 godina mlađu suprugu Veronicu Berti, s kojom je u braku od 2014. Par ima šestogodišnju kćerkicu Virginiju. Andrea i Veronica vjenčali su se nakon deset godina veze u svetištu Montenero u gradiću Livornu na intimnoj ceremoniji u prisutnosti porodice i prijatelja.
– Strastven sam muškarac i od žena tražim da razumiju moju emociju. Mnogi misle da sam u dobroj formi zbog mlađahne supruge, a to je zapravo zbog toga što mogu dobro pjevati – rekao je otac troje djece, ističući kako sve dok ne odrastu moraju raditi onako kako im on kaže.
– To je odgoj. Treba biti strog u nekim trenucima. Volim svoju djecu i živim za njih. Otkad su ušli u moj život, pravilo broj jedan je da ne smijem izostajati iz kuće duže od dvije sedmice – priznaje.
Veronica i Andrea savršeni su partneri, kako privatno tako i poslovno. Supruga je uvijek uz njega i pomaže mu u svemu, a na intervjue u njihovoj vili dovodi ga pred novinare, pridržavajući ga za rame. Andrea o sebi kaže da je izuzetno lijena osoba koja, dok radi, mašta o tome kako je u svom dnevnom boravku uz porodicu, dok se najviše plaši, zvuči pomalo bizarno, ali istinito, scenskog nastupa. Osim muzike i svoje porodice, Bocelli mnogo voli svoje konje, te svaki slobodan trenutak koristi i da jaše.