Premijerka Novog Zelanda, Jacinda Ardern: Primjer pravedne, mudre i odlučne liderice

Piše: Redakcija

Kada je Brenton Tarrant iz Australije prošle godine iz vatrenog oružja, u džamiji u gradu Christchurch na Novom Zelandu, za vrijeme dok su obavljali namaz usmrtio 50 ljudi, a isto toliko ih ranio, premijerka Novog Zelanda Jacinda Ardern istog trenutka ovaj čin je nazvala terorističkim. I ne samo to, na glavu je stavila maramu i obišla porodice žrtava, kako bi im izrazila saučešće i ponudila svu moguću pomoć. Tada je naredila i da će televizije u njenoj zemlji emitirati ezan te da će se održati komemoracija za žrtve masakra.

 AFP

Da ovi postupci nisu slučajni, pokazala je i ovih dana u borbi njene zemlje protiv pandemije. Dok se Italija, Španija i Amerika suočavaju s masovnim umiranjima od bolesti Covid-19, na Novom Zelandu je samo jedna osoba preminula od virusa, i to starija koja je imala i druga teška oboljenja.

Analitičari su saglasni da Novi Zeland nije usporio Coronu već ju je doslovno smrvio, i to zahvaljujući dvjema mjerama: zatvaranju granica i općem karantinu.

Vrativši se na Novi Zeland iz Južne Koreje, u vrijeme kad je u toj zemlji bujala pandemija, Jacinda je bila šokirana, vidjevši da joj na novozelandskom aerodromu nisu izmjerili temperaturu, već joj samo dali uputstvo da bude u samoizolaciji 14 dana. Odmah je naredila  provođenje četverosedmičnog karantina, dva puta po 14 dana inkubacije Corona virusa, te zatvaranje granica.

Karantin na Novom Zelandu podrazumijeva da građani rade samo ono što je neophodno, mogu da se šetaju i voze bicikl, ali u svom komšiluku, u prodavnicama su udaljeni najmanje metar od drugih i ulaze jedan po jedan, škole su zatvorene, odlazak na plaže je zabranjen, a Novozelanđanima je poručeno da ne rade ništa što bi moglo da optereti hitne službe.

Građanima je saopćeno da imaju 48 sati da se pripreme, a slijedilo im je da ostanu kod kuće, osim ako se ne bave najvažnijim poslovima, poput zdravstva ili policije, ili moraju da odu do prodavnice. Također, dozvoljena im je rekreacija, ali samo u blizini kuće i uz društvenu distancu. Nekoliko sati prije početka općeg karantina, svim građanima stigao je SMS sa porukom: “Ponašajte se kao da imate Covid-19, to će spasiti živote“.

One koji nisu poštovali mjere policija je rastjerivala s javnih površina, a bilo je i nekih incidenata, poput onog kada je ministar zdravlja otišao na plažu da vozi bicikl, a potom sam za sebe zbog toga rekao da je “idiot“.

Novozelanđani su ozbiljno prihvatili mjere, jer žele što prije da se vrate normalnom životu, građani su čak policiji prijavljivali one koji ih ne poštuju.

 AFP

Jacinda Kate Laurell Ardern je rođena 26. jula 1980. godine u Hamiltonu. Završila je Morrinsville College, a potom i Univerzitet Waikato, gdje je diplomirala komunikologiju i odnose s javnošću. U politiku ju je uvela tetka, Marie Ardern, dugogodišnja članica Laburističke stranke, koja je regrutirala Ardern, tada tinejdžerku da joj pomogne tokom kampanje na izborima 1999. godine. Ardern je ostala povezana sa strankom i po završetku fakulteta radila je kod istaknutih figura u stranci kao istraživač. Nakon što je neko vrijeme volontirala u narodnoj kuhinji u New Yorku, preselila se u London kako bi radila kao viši savjetnik za politiku u policijskoj jedinici od 80 osoba tadašnjeg britanskog premijera Tonyja Blaira. Zanimljivo je da Blaira nikada nije upoznala u Londonu, ali ga je ispitivala o invaziji na Irak na jednom od događaja na Novom Zelandu 2011. godine. Početkom 2008., Ardern je izabrana za predsjednicu Međunarodne unije socijalističke omladine, koja ju je odvela na misije u Jordan, Izrael, Alžir i Kinu. Sva ova iskustva bila su dragocjena kada se kasnije ozbiljnije uključila u rad Laburističke stranke u svojoj zemlji.

Godine 2017., nakon što je izabrana za predsjednicu Stranke i počela kampanju za prvu čelnicu Vlade, redovno su je uspoređivali s kanadskim premijerom Justinom Trudeauom i francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom. To je imalo smisla; sve troje su se činili progresivnim, ambicioznim i mladim. Ardern je imala samo 37 godina kada je preuzela dužnost. Tolika euforija se stvorila u vezi s njenim imenovanjem da su joj dali nadimak “Jacindamania”, što je neke navelo da misle kako će cijela priča s njom biti samo stil bez sadržaja.

No, prevarili su se. A to se najbolje vidjelo nakon strašnog zločina u njenoj zemlji. Primjer za to su i njena dva odgovora koje prenosi ugledni „The New York Times“. Kada ju je američki predsjednik pitao šta njegova zemlja može uraditi za Novi Zeland u ovom trenutku, kazala je: „Dajte ljubav i simpatije za sve muslimanske zajednice“, dok je tvrdnje australskog premijera koji je za masakr okrivio muslimane, odnosno činjenicu da im je dopuštena imigracija u taj dio svijeta, nazvala sramotnim.

– Bila je čvrsta, pozitivna i odlučna, i moram još jednom ponoviti ono što često za nju govorim, ona u sebi nema nijedne loše ćelije, ali ona nije lagan protivnik. To je neobična kombinacija – opisuje Ardern, Colin James, politički analitičar s Novog Zelanda.

Zanimljivo je da je Ardern premijersku poziciju dobila u vrijeme kada to i nije željela. Sa svojim izabranikom, Clarkeom Gayfordom, voditeljem popularne televizijske emisije o ribolovu, planirala je potomstvo. Čak su se spremili i da potraže medicinsku pomoć kako bi Ardern mogla začeti, jer su im mahom govorili da će morati liječiti neplodnost. Međutim, liječenje nije bilo potrebno, Jacinda je kćerku začela prirodnim putem, usred predizborne kampanje; doktor joj je, 13. oktobra 2017., kazao da će postati majka, da bi tri sedmice kasnije bilo potvrđeno da će postati premijerka.

– Clarke i ja smo se samo nasmijali zbog toga, jer mi se doslovno nije ništa dogodilo što bi ovu godinu moglo učiniti većom – kazala je za „Vogue“.

Vijest o prinovi Jacinda je sugrađanima obznanila putem Twittera duhovitom fotografijom koja prikazuje dvije velike i jednu malu udicu, najavivši tada da će zemlju voditi dok joj stomak ne bude do zuba, a da će nakon porođaja uzeti samo šest sedmica porodiljskog.

Roditeljstvo i posao

I dok je James Shaw, predsjednik novozelandske stranke Zelenih, hvalio činjenicu kako je Novi Zeland moderna i progresivna zemlja, s jednakim pravima za sve, čim omogućava da žena može biti premijerka i postati roditelj dok je na toj dužnosti, Jacindu su, poznatu i kao beskompromisnog borca za ravnopravnost spolova, na jednoj press konferenciji pitali može li sastaviti Vladu dok se bori s jutarnjim mučninama. U svom stilu je odgovorila: “To je ono što gospođe rade”.

Premijerski posao obavljala je kao da nije u drugom stanju i nikada nije dozvolila da iko vidi kako se prva tri mjeseca borila s teškim jutarnjim mučninama. Obećanje da se Vlada neće morati mnogo prilagođavati njenom majčinstvu je ispunila, traživši jedino da se u službena vozila stave dječije sjedalice.

– Radujem se što ću postati majka, ali podjednako sam fokusirana na svoj premijerski posao i odgovornosti. To što sam trudna ne znači da sam onesposobljena. Sigurna sam da će nam cijeli Novi Zeland pomoći u podizanju prvog djeteta – kazala je Jacinda Ardern.

Govoreći o svom porodičnom backgroundu, uvijek je isticala i tako podsjećala javnost da je ona djevojka iz malog grada, i tek druga u porodici koja je išla na fakultet.

– Nisam mislila da ću biti premijerka, tu mogućnost nikad nisam ni razmatrala. Ali, ova pozicija je moć, da tako kažem, jer desit će se trenutak kada će vas neko zamoliti da učinite nešto izvan vaše zone udobnosti – pojasnila je.

Njeno djetinjstvo nije obilježilo obilje. Tokom kampanje na površinu su isplivali i detalji da ona dolazi iz skromne kuće s tri spavaće sobe, da je kćerka policajca i radnice u školskoj kafeteriji. Odrasla je južno od Aucklanda u regiji Waikato, gdje živi radnička klasa koja je konzervativna. Osim glavnog, njeni roditelji su imali i sporedni posao, uzgajali su jabuke i kruške za izvoz. Ardern je nakon škole nerijetko pomagala roditeljima. Znala je raditi i s traktorom.

Jacinda je još jednom zadivila svijet, te za nju mahom tvrde: Ona je primjer socijalno osjetljive, pravedne, mudre odlučne liderice.

Pročitajte još