U vrijeme dok je bila novinarka i urednica kulture Anila Gajević je bila hroničar bh. kulturne scene. Nije bilo nijednog radnog podviga, domaćeg glumca, makar on bio i jako mali, a da ga ona nije afirmirala i priskrbila mu potrebnu medijsku pažnju. Kada je novinarstvu rekla zbogom i otisnula se u poduzetničke vode, osnivanjem Casting i talent agencije “Zona”, ponovo je domaćim, regionalnim glumcima, a danas su u njenoj bazi i oni iz inozemstva, otvarala vrata za uloge u inozemnim filmskim ili TV projektima. Zahvaljujući “Zoni”, domaći glumci su proteklih godina dijelili scene s Tomom Cruiseom, Pierceom Brosnanom, Tildom Swinton…Ovoga puta smo se odmakli od filmskog seta, te s Anilom ušli u vode umjetne inteligencije, Darwina, stigli do stare Grčke i Platona, a nismo zaboravili osvrnuti se na sujetu i ljudsku prirodu
Šta mislite o umjetnoj inteligenciji? Podržavam sve što nam život čini lakšim i ugodnijim i s radošću prihvatam nova tehnološka otkrića. Šteta što ne mogu izumiti neki mobilni detektor za laži, pa da nam stigne kao notifikacija svaki put kad neko slaže. Zamislite kako bi svijet bio ljepši, možda dosadniji, da, ali bi sve bilo jasnije.
Vaše mišljenje o odluci parlamentaraca BiH koji su se nedavno zvanično obavezali kako u budućnosti neće okupirati Mjesec, niti druga svemirska tijela? Mi ne možemo okupirati poveći komad autoputa, a kamoli da stignemo do Mjeseca. Znam, odluka je u skladu s međunarodnim sporazumima i formalna je, ali stvarno u kontekstu BiH i naših lidera zvuči presmiješno. Kao što je i cilj samog pitanja.
Smatrate li da će roboti zamijeniti ljudsku radnu snagu u Regionu u budućnosti?
Ja sam u Južnoj Koreji, 1998., bila kao Alisa u zemlji čuda. Svaki tinejdžer je imao mobitel, slušale se karaoke i plaćalo karticama… U BiH je i danas keš omiljeno sredstvo plaćanja. Roboti u BiH ili Srbiji, ta budućnost bi morala biti jako daleko.
Kad analizirate ljude danas, u čemu Darwin nikako nije bio u pravu? Da je upoznao čovjeka 21. stoljeća, bio bi sretan što je, kada je riječ o borbi za opstanak, bio u pravu. A ozbiljnijim ljudima od mene prepuštam da mu proturiječe.
Za čime će ljudi biti nostalgični za 40 godina? Za privatnošću koja se izgubila pojavom mobitela, potom interneta, pa onda društvenih mreža.
Da jednu radnu kvalitetu kod sebe možete multiplicirati, koja bi bila? Upravljanje vremenom i organiziranost. Odnosno, bilo bi ih dobro primijeniti u privatnom životu malo češće.
Šta bi Platon danas rekao za Handkea? U Platonovoj državi Handke bi bio idiot.
Vaša ljubav prema muzici se graniči sa…? Vrhunskim užitkom. Veoma volim muziku, i to različite vrste muzike i ne bih mogla zamisliti kako bi svijet izgledao bez nje.
Živite da biste…? Zaista ne znam, živim jer živim, jer je to činjenica, a onda nastojim imati sadržaj u kojem će biti ugodno meni i ljudima oko mene, što podrazumijeva i praćenje određenih vrijednosti. Vjerujem u Boga pa nastojim razmišljati da sam tu s razlogom.
Zašto je skepticizam važniji od bilo kojeg slijepog vjerovanja? Nisam baš najbolji sagovornik o toj temi, ako govorimo o međuljudskim odnosima, jer nekad vjerujem i previše ljudima, zato što polazim iz svoje pozicije i naprosto ne sumnjam u istinitost kazanog, osim kad me intuicija ne upozori na to. Ako pak pričamo u učenju i usvajanju znanja, onda je svako preispitivanje dobrodošlo, kao i korištenje više izvora.
Šta može knjiga što filmovi ne mogu? Kada čitam knjigu, između ostalog, ja biram glumce, na filmu ih je već neko drugi odabrao.
Kako suzbijate sujetu glumaca s kojima sarađujete? Mnogo volim glumce, poštujem njihovu profesiju i delikatnost koju ona sobom nosi. Stoga razumijem i sujetu koja dolazi s njom, pa zamislite vi posao u kojem sve ide ispočetka, svaka nova uloga, audicija, predstava, snimanje, svaki susret s publikom. I pritom stalno testiranje, prvo od struke, reditelja, casting direktora, a potom od publike. Zbog svega toga, mogu razumjeti i malo sujete i nemam problem s njom.
Kad je o ljudskoj prirodi riječ, od čega za nju lijeka nikad nema? Uvijek će biti ljudi sklonih bježanju od stvarnosti. Zato će uvijek postojati droge, opojna sredstva i antidepresivi. Farmaceutika nikad neće imati više posla, a manje rezultata.
Koji film potpuno promijeni radnju kada promijenite jedno slovo u njegovom naslovu? O čemu je riječ u tom novom filmu? Pod rizikom da me se shvati površnom, reći ću da trenutno što mi prvo pada na pamet su mrak i brak. Parodija na horor filmove “Mrak film” me zabavljala u ovim danima Corone, a brak mi zvuči kao neki triler.
Šta je sada veoma popularno, a u narednih pet godina ljudi će biti posramljeni zbog toga? Mislim da će ovo dijeljenje intime putem društvenih mreža, preko storija na Instagramu i Facebooku, dnevnih aktivnosti od kuhanja do spavanja, pomalo izgubiti na intenzitetu. Ljudi će postati zasićeni nebitnom količinom informacija bilo kao korisnici ili oni koji ih plasiraju. Prva spadam u obje kategorije, ali osjećam da bi moglo uskoro doći do zamora.
Koji biste eksperiment smislili, da ste ludi naučnik, a da novac i etika nisu problem? Onaj mobilni detektor za laži iz prvog pitanja.
Da sebe portretirate kao 70-godišnjakinju, kakvim iskustvima biste voljeli da Vaše lice svjedoči? Imam sreću da svoj život živim brzo i sretna sam sa svim iskustvima koje imam i u četrdesetim. Možda bih do sedamdesete dodala još malo mudrosti.
Praktična upotrebna vrijednost umjetnosti na našim prostorima i globalno je…? Mislim da smo svi svjesni važnosti umjetnosti u širem historijskom i društvenom kontekstu, ali ona ima veliku ulogu i u životu pojedinaca. Ne samo da obogaćuje duh, ona ima i terapeutsku ulogu. Mislim da su muzika ili slikarstvo pravi primjeri toga.
U ovom trenutku najviše volite…? Jedno posebno mjesto, ja ga zovem planeta, na kojem sam provela dvije najljepše sedmice svog života. I voljet ću i kasnije uspomenu na njih.