Teme

Arma Tanović-Branković: Ljudska vrsta ima još mnogo ovozemaljskih izazova

Arma Tanović-Branković je sjajna mlada žena čije se područje djelovanja prostire na nekoliko umjetnosti i humanitarni rad. Odavno je znamo kao glumicu i docenticu na Akademiji scenskih umjetnosti, voditeljicu teatarskog studija za mlade „Helen O'Grady Academy“, kao i drugih radionica, ambasadorica je hraniteljstva kao humanog vida brige o djeci bez roditeljskog staranja. Osim dvije završene akademije – ASU i ALU, magistrirala je historiju umjetnosti, dok je njena doktorska disertacija posvećena kreativnoj pedagogiji.

Šta mislite o umjetnoj inteligenciji?

Artificijelna ili umjetna inteligencija uvodi nas u novu tehnološku revoluciju, a tehnološki progresi dovode, ne nužno uvijek, ali uglavnom do poboljšanja životnih uvjeta. Umjetna inteligencija će dovesti do preispitivanja edukativnih sistema i ishoda učenja, gdje ćemo u jednom trenutku shvatiti da jedino kreativnog pojedinca koji kritički razmišlja ne može zamijeniti softver, te će šest vještina činiti fundament obrazovanja, a to su dizajn, priča, simfonija ili interdisciplinarnost, empatija, igra i smisao, svrsishodnost znanja. O tome sjajno govori Danijel Pink u knjizi „Kreativni um“, koju svakako preporučujem.

Vaše mišljenje o odluci parlamentaraca BiH koji su se nedavno zvanično obavezali kako u budućnosti neće okupirati Mjesec, niti druga svemirska tijela?

Iz datih okolnosti trenutnog življenja moja prva reakcija je smijeh, ali je odluka zapravo međunarodnog karaktera. Mislim da ljudska vrsta ima još mnogo ovozemaljskih izazova. Naročito u BiH.

Smatrate li da će roboti zamijeniti ljudsku radnu snagu u BiH u budućnosti?

Pitanje je kakvu radnu snagu će zamijeniti roboti, a to se ne odnosi samo na BiH. Roboti ne mogu biti kreativni i empatični, inovativni, radoznali, nemaju sposobnost preoblikovanja stvarnosti, apstraktnog mišljenja, dekomponiranja i ponovnog komponiranja, nisu osjetljivi prema problemima i skloni ponuditi nove ideje. S tim u vezi, potrebna je mega reforma školstva, gdje će obrazovni sistemi bolje korespondirati s potrebama tržišta rada u budućnosti.

Kad analizirate ljude danas, u čemu Darwin nikako nije bio u pravu? 

Mislim da je cijeli aspekt duhovnosti i energije izostavljen u ovoj teoriji. Vibracije koje odašiljemo i primamo i koje nas nekad dovode ili odvode od željenog cilja, neobjašnjene ljudske dubine i moć da, ipak, mijenjamo ono što je u genetskom kodu nepromjenjivo. Osobno vjerujem u individualnost i oblikovanje osobnosti refleksijom i kreativnim prilagođenjem na nju, a ne samo genetičkom strukturom. Bilo bi veoma dosadno da je tako. Voljela bih prisustvovati razgovoru između Darwina i dr. Hahnemanna, tvorca homeopatije. I da, pitala bih Darwina za miocenskog čovjeka.

Za čim će ljudi biti nostalgični 2060. godine?

Za drugim čovjekom i njegovim živim prisustvom i blizinom. Za zvukom nečijeg glasa, za dodirom, za mirisom drugog bića. Kad smo kod toga, pandemija Covida-19 i izolacija učinila je da se okrenemo jedni drugima u našim domovima i za tim ćemo iduće godine, kad sve ovo prođe, biti nostalgični.

Da jednu radnu kvalitetu kod sebe možete multiplicirati, koja bi bila?

Ostrašćenost poslom kojim se bavim, bez toga nema radosti življenja.

Šta bi Platon danas rekao za Handkea?

“U smrti čovjek stoji sam pred sobom – takvim kakvim je sebe učinio za života. Za njega, kao i za suce, postaju vidljive sve njegove mane i vrline. One i jesu jedina imovina duše koju ona nosi sobom”.

Vaša ljubav prema glumi se graniči sa…?

Moja ljubav prema glumi i s glumom je zrela, a samim tim odana. Naučena sam da volim glumu u sebi, a ne sebe u glumi, a to je možda najveći izazov gotovo svake profesije.

Živite da biste…?

Da bih voljela i bila voljena.

Zašto je skepticizam važniji od bilo kojeg slijepog vjerovanja…?

Ne mislim da je tako. Vjerujem u vjerovanje, u strast, u posvećenost, u pokretačku silu želim koja postaje moram. Skepticizam je tužan, impotentan, neprogresivan i ponekad, ali samo ponekad, korektivni faktor izazova. De Bonov crni šešir.

Šta mogu knjige što filmovi ne mogu?

Otvoriti slike u imaginaciji koje punite vlastitim sadržajem.

Kad je o ljudskoj prirodi riječ, od čega za nju lijeka nikad nema?

Univerzalni mit o zmaju koji čuva „nešto“ skriveno u kuli, u bajkama često princezu, jeste, zapravo, mit o egu koji čuva ono najbolje u svakom od nas. Dakle, podivljali ego je neizlječiv.

Koji film potpuno promijeni radnju kada promijenite jedno slovo u njegovom naslovu? O čemu je riječ u tom novom filmu?

Film „Kum“ ako izuzmemo slovo K bi bio „Um“. U njemu bi Michael odbacio kriminalno naslijeđe porodice i bio slobodan, prije svega otac koji ne izgubi kćerku. Mislim da bi se i Coppola saglasio s ovom idejom. To, zapravo, i jeste ideja posljednje scene „Kuma 2“.

Šta je sada veoma popularno, a u narednih pet godina ljudi će biti posramljeni zbog toga?

Ne znam da li baš u narednih pet godina, ali ljudi će biti mnogo posramljeni zbog bahatosti i pohlepe s kojom su uništavali ovu čarobnu planetu, koja nam je data kao raj i koju smo postupno pretvorili u pakao. Mali virus nam je pokazao kako smo nemoćni i mali.

Koji biste eksperiment smislili, da ste luda naučnica, a da novac i etika nisu problem?

Putovanje kroz vrijeme kao u Netflixovoj seriji „Outlander“. Osvrnula bih se i na to „luda“ naučnica, malo je ipak kliše.

Da sebe portretirate kao 70-godišnjakinju, kakvim iskustvima biste voljeli da Vaše lice svjedoči?

Iskustvima radosti življenja, mudrosti prihvatanja i svakom proživljenom trenutku života u njegovoj punoći.

Praktična upotrebna vrijednost umjetnosti na našim prostorima i globalno je..

Umjetnost nema praktičnu upotrebnu vrijednost. Umjetnost se obraća čistoj duhovnosti.

U ovom trenutku najviše volite…?

Svoju djecu, porodični mir i svoj dom. U ovom trenutku i zauvijek.