Grupa „Rejjan“ nastala je 2006. godine, na inicijativu studenata Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, koji su dolazili iz različitih sredina: Makedonije, Slovenije, Turske i Bosne i Hercegovine. Počelo je neobaveznim druženjem uz učenje ilahija i kasida, iz čega se rodila ideja za osnivanjem grupe. „Rejjan“ je svih ovih godina izgrađivao poseban imidž, prepoznatljiv u svijetu ilahija i kasida. „Ramazanska večer“ u njihovoj izvedbi jedna je od najpoznatijih ilahija, a među ostalim izdvajaju se kaside „Ya Resulallah“, „Ejne ente ya habib“, „Odazivam Ti se, odazivam“, te dva nacionalna projekta „Cvijet Srebrenice“ i „Bijele trake“. Glavnu postavku gupe „Rejjan“ čini pet vokala i pet članova benda.
Osnivač grupe, njen menadžer i vokal je Rijad Imamović, a vođa vokalnog sastava je Tarik Kovačević, vokali su Faris Hrnjić, Harun Mešanović, Elvedin Hokulić, perkusionist Raffid Subašić, na violini je Amina Džinalić, klarinet sviraju Elmedina Alić i Amel Đilović, dok je za gitaru zadužan Abas Ibrahimović. Tarika Kovačevića izabrali su za osobu koja će ih predstaviti za magazin „Azra“.
NANINA BAKLAVA
– Grupa „Rejjan“ specifična je po načinu interpretacije u odnosu na ostale horove ili grupe, jer većinu numera izvodimo svi zajedno, dakle horski, nemamo posebnog solistu. Smatramo da ćemo tako postići bolji efekt, a i stvoriti osjećaj zajedništva – kaže nam Tarik.
Dodaje da im je teško izdvojiti jedan od nastupa koji pamte, ali, ukoliko moraju, to je onda onaj u Turskoj, gdje su nastupali u dvorani pred više od 30.000 posjetilaca, a putem tv-ekrana program je pratilo blizu dva miliona ljudi. No, vrlo rado se sjećaju i nastupa u Nezuku kod Zvornika, u sklopu „Marša mira“.
Uoči nastupa nemaju posebne rituale, ali imaju običaj da jedni drugima daju podršku prije nego što izađu na binu. Tada primjenjuju najbolji lijek za sve, osmijeh, da bi se opustili i tako što bolje prenijeli emocije slušateljima.
U Tarikovoj porodici je bilo očekivano da on postane izvođač ilahija, jer je od malena pokazivao sklonost ka učenju Kur’ana, ilahija i kasida.
– Ljudi oko mene primijetili su da sam muzikalan, te sam se mnogo trudio da od malena savladam što više ilahija od poznatih učača Aziza Alilija, Mensura Malkića, Burhana Šabana, koji su u to vrijeme bili uzori svima nama – govori nam.
Prisjeća se najupečatljivijih slika iz djetinjstva u vezi s bajramima.
– U najljepšem sjećanju mi je odlazak s babom, odmah nakon klanjanja bajram-namaza, nani na kahvu i baklavu i „bajram-banku“, naravno. Poseban je osjećaj kada nas je potom mama dočekivala s doručkom i bajramskom baklavom. Zatim, obilazak rodbine, kako u mojim Zavidovićima, tako i u Zenici, u kojoj sam rođen – govori Tarik u intervjuu vođenom na izmaku ramazana.
Kompletnu priču čitajte u aktuelnom broju magazina AZRA.
