Što je dijete mlađe, teže mu je, ili nemoguće predočiti prirodu situacije i razlog zašto mora biti u kući, te takva situacija može za dijete biti stresna. Dijete se osjeća ograničeno i sputano u svojim dnevnim aktivnostima i ne može da razumije razloge zbog kojih se našlo u takvoj situaciji. Za stariju djecu ovaj segment je nešto drugačiji. Ona, za razliku od male djece, imaju predodžbu ili mogu u potpunosti razumjeti situaciju zbog koje se nalaze u izolaciji, ali njihove potrebe za osobama i aktivnostima izvan kućnog okruženja su daleko veće te se, naravno, samim tim osjećaju i više pogođeni novonastalom situacijom i načinom života koji je iz te situacije uslijedio. U oba slučaja, porodični kontekst igra značajnu ulogu u načinu na koji će se djeca nositi sa ovom situacijom. Ona nije laka, ali ne mora nužno ostaviti posljedice po dobrobit djeteta, ako roditelj ima kapaciteta da prepozna djetetove potrebe i preuzme aktivniju ulogu u procesu adaptacije na novonastalu situaciju.
Na koji način sačuvati mentalno zdravlje djece?
U ovisnosti od dobi djeteta porodica bi trebala imati aktivniju i kreativniju ulogu u organizaciji vremena za djecu i pružanja pomoći i podrške djeci da se iznesu s onim posljedicama izolacije koje su djetetu posebno teške, u smislu iznalaženja nekih alternativnih rješenja, aktivnosti i sadržaja u kojima djeca jednako uživaju i/ili razgovorom i pružanjem podrške djetetu i ohrabrivanjem kroz zauzimanje jednog pozitivnijeg stava prema cijeloj situaciji i izvjesnosti vremenskog ograničenja njenog trajanja. Želim istaći da je ovo mogao i može biti popriličan izazov za one roditelje i porodice gdje su odrasli članovi radno ili čak prekovremeno obavezni, ali u svim životnim prilikama djeca su naša obaveza i prioritet i vrlo je važno da prepoznamo da cijela situacija s pandemijom nije pogodila samo odrasle već sve članove našeg i drugih društava i da nas upravo naš vlastiti osjećaj pogođenosti cijelom situacijom treba dodatno senzibilizirati i za potrebe drugih u ovoj situaciji, a posebno starijih osoba i djece.
KAKO OSNAŽITI MENTALNO ZDRAVLJE ADOLESCENATA
Adolescenti su zbog glavnih odrednica svog razvojnog perioda vjerovatno kategorija koja doživljava najveću pogođenost situacijom socijalne distanciranosti. Njihova potreba za povezivanjem s drugima izvor je važnih zaključaka o vlastitoj vrijednosti i samoodređenju, a zadovoljstvo koje crpe iz socijalnih kontakata neprocjenjivo je za ovu razvojnu dob. Adolescenti također imaju i nerealni strah nepovrjedivosti i besmrtnosti, što također treba uzeti u obzir u njihovoj procjeni opasnosti cijele situacije. Za roditelja je veoma važno da u odnosu s adolescentom prepozna njegove potrebe i izrazi svoje suosjećanje za adolescentov doživljaj cijele situacije.
Kada dijete odvesti prihologu?
Svaka velika promjena u djetetovom ponašanju ili pojava nekih naznaka koje se smatraju otežavajućim po djetetov normalan razvoj signal je da dijete pati. Ako je izrazito aktivno dijete iznenada mirno i povučeno, ili mirno i poslušno dijete postaje razdražljivo i hiperaktivno, pojava određenih oblika ponašanja koja nisu funkcionalna i počinju da se ponavljaju poput ispada bijesa, pojave prkosa, ili apatičnosti i bezvoljnosti u odnosu na uobičajen nivo aktivnosti djeteta, ili pojava nekih smetnji koje traju duže od nekoliko sedmica poput strahova, teškoća s uspavljivanjem i snom, ili pojava tjelesnih simptoma bez nekog jasnog fiziološkog objašnjenja znakovi su da dijete na određeni način pati i da se ta patnja kanalizira kroz prisustvo navedenih simptoma. Naravno, vrlo je teško reći na ovaj način šta bi sve mogao biti znak, jer za to je potrebno poznavati dijete, ali roditelji najčešće uočavaju veće promjene, koje ne možemo kategorizirati kao razvojne, pozitivne i ako postoji nedoumica u vezi s takvom promjenom, uvijek se treba bar telefonski konsultirati sa stručnim licem.
Savjet stručnjaka
U svim novonastalim situacijama, kao što je ova koju upravo preživljavamo, djeca u nedostatku informacija i mehanizama da se suoče s nepoznatim, prirodno se okreću odraslima u svom okruženju i od njih intuitivno traže i spontano primaju i informacijsku podršku u smislu kako se ponašati u novim okolnostima. Odrasle osobe iz djetetovog okruženja značajan su izvor kako podrške, tako i informacija o težini situacije i postojećim kapacitetima da se prevaziđu poteškoće. Djecu treba poticati na oprez ali ih pritom ne plašiti, ostati izvor podrške, topline i ljubavi, te zadržati pozitivan odnos prema okolnostima koje su prolazne, ma koliko bile teške.