Aida u Sarajevu prvi put nakon smrti oca (Foto: Mirza Tabaković)
Iako je publika već odavno ne viđa putem malih ekrana Aida Alilović-Jokanović (38), nekadašnja voditeljica nekoliko veoma popularnih emisija poput “Letećeg starta“ i jutarnjeg programa s Ognjenom Amidžićem i dalje je regionalno prepoznatljivo i drago lice. Rođena Crnogorka (Cetinje) kao devetogodišnja djevojčica doselila je u Sarajevo, gdje je sa sestrom Almom u osnovnoj školi zavoljela muziku, a u srednjoj pisanu riječ. Na kraju srednjoškolskog obrazovanja upoznala je svijet kamera i postala voditeljica na OBN televiziji, da bi kasnije prešla na Pink BiH. Tokom Sarajevo Film Festivala 2006. godine upoznala je poznatog beogradskog glumca Branislava Baneta Trifunovića, zaljubili su se i ljubav ju je odvela u Beograd, gdje i danas živi. Ali, ne s Banetom.
Kada su svi očekivali da se njihova veza kruniše brakom, medijsku senzaciju izazvala je vijest da se Aida udala za sportistu Nedeljka Jokanovića i 2016. godine rodila djevojčicu Rimu. No, iza Aide su i vrlo teške godine. Nakon smrti majke, dodatnu traumu izazvala je činjenica da je se otac odrekao, o čemu je Aida 2017. godine javno progovorila na svom Facebook profilu. Podrška supruga Nedeljka i njegove majke, a najviše ljubav prema kćerkici pomogla joj je da lakše podnese životne tragedije. Prvi put nakon smrti oca s kojim je u međuvremenu bila prevazišla probleme i još više se zbližila, a onda ga izgubila, došla je u posjetu svom Sarajevu tokom koje je pristala o svemu otvoreno govoriti u intervjuu samo za „Azru“.
Danas se u Beogradu bavite modnim dizajnom i imate svoju modnu liniju. Šta kreirate, za koga, kako dolazite do ideja?
– Iz poštovanja prema onima koji to zaista jesu i koji se time bave i za to su se školovali, ne bih se usudila sebe nazvati modnim dizajnerom i reći da se bavim dizajnom, ali svakako je ovo što trenutno radim kreativno, učim i trudim se najbolje što mogu. „Wholly Wear“ je nešto što je iz mene izašlo spontano, neplanirano u posljednjoj fazi trudnoće. Htjela sam da iznenadim kumu koja mnogo voli balone i da joj napravim jedan koji će joj duže trajati. Uzela sam Neđinu običnu bijelu majicu iz ormara i bojom za tekstil smo na leđnom dijelu iscrtali oblik, te njegovu unutrašnjost isjekli, tako da zapravo koža na leđima, kad se ta majica obuče, predstavlja balon. Kuma je poklon otvorila u kafiću i odmah obukla i već tad se nekoliko nepoznatih djevojaka počelo raspitivati kako da naruče. Zatim smo se Neđa i ja igrali i pravili oblike koji nas podsjećaju na prijatelje i ljude iz okruženja i poklanjali im te majice. Prijateljica koja stalno kasni je dobila majicu s motivom sata, druga s motivom sunca… I ne znam, valjda se to pročulo i djevojke su počele da naručuju i napravile nam veliki “problem”, jer nismo mogli prodavati nešto za šta nemamo pojma kako će se ponašati poslije pranja, da li će držati formu i oblik i sl. Međutim, kako to obično biva, jedna stvar je spontano vodila ka drugoj, mnogo smo učili i radili i danas, skoro četiri godine kasnije, imamo svoju firmu, malu proizvodnju, izvozimo u nekoliko zemalja, imamo na hiljade mušterija u našoj regiji i svijetu i uvijek pomislim da smo, zapravo, tek na početku.
Koju poruku šaljete Vašim kreacijama?
– Ima mnogo simbolike, koju sam čak i ja naknadno osvijestila. Nije slučajno što je motiv na leđima, jer ni u životu nije sve na prvu i ispred nas. Postoji i nešto što je iza i što valja istražiti. Nije slučajno što je model majice muški, a nose ga žene, jer smo svi satkani od muške i ženske energije, samo ih valja izbalansirati i znati koja čemu služi. Nije slučajno kakve su poruke i motivi na leđima, jer je važno ono što ostavljamo iza sebe. Mislim da je namjera ključ svega. Ako je namjera lijepa i dobra i ako je baš takva krajnji cilj našeg djelovanja, sve ostalo radi za tu namjeru. Formira se prema njoj. Dobre namjere prave dobru i lijepu svakodnevicu. Zbog dobrih namjera je svima dobro. Dobre namjere idu iz duše i tako nastaju i haljine s dušom i jela s dušom i sve što ima dušu.
Kakvi su trenutni i budući angažmani?
– Trenutno smo okupirani izradom web sajta i pregovorima za neka nova tržišta.
Ima li novih TV emisija u planu i kojih eventualno?
– Još nema. Već nekoliko godina pažljivo selektujem sve projekte koji mi se nude na tom polju i trenutno nemam nikakve zanimljive ponude.
U Sarajevu ste u sedmici kada izlazi ovaj broj „Azre“, u posjeti ste kod nekoga ili u svom domu?
– U svom domu, u posjeti sestri i bratu i prijateljima.
Vole li suprug i kćerkica doći u Sarajevo?
– Obožavaju. Neđa posebno. Čak je stekao i jako bliske drugare tu. Reći ću vam samo da kad stignemo u Sarajevo, ja više volim ostati kod kuće i provoditi vrijeme sa svojima, a on sam izlazi u grad, jer tu ima ekipu s kojom se provodi i druži. Rima uskoro puni četiri godine i tek sad ima svijest gdje ide i šta meni Sarajevo znači, a inače ga doživljava kao sponu s njenom sestrom Dorom, kćerkom moje sestre, koju obožava, a koja ovdje živi.
Znamo da ste smrt majke teško podnijeli, kome se sada vraćate kada ste u Sarajevu?
– Smrt roditelja je neopisivo bolno iskustvo. Prilično brzo nakon mamine smrti, početkom ove godine, umro je i moj tata. I mnogo je čudno kada se u godinama u kojima jeste osjetite kao dijete, ali ovog puta kao dijete koje je samo na svijetu, kad se suočite s mišlju: ja sad više nemam ni mamu, ni tatu. Kao da je prekinuta nit koja vas je povezivala sa svim onim što jeste i ostavljeni ste u vremenu i prostoru da tako levitirate. Tu se smjenjuju osjećanje ranjivosti jednog djeteta i osjećanje jačine i neke morbidne slobode, jer odjednom više nema onih čije ste vi dijete. Ali, ujedno, to su momenti u kojima potpuno osvijestite svoje roditelje u sebi i zagrlite sve ono što su vam pružili, dali i upisali u vas. U Sarajevo se vraćam prvi put nakon tatine smrti i dolazim da se grlim sa svojom sestrom i bratom.
Vrlo otvoreno ste na svom FB profilu pisali da Vas se otac odrekao. Možete li nam reći šta se dogodilo?
– Da. To se dogodilo ubrzo nakon mamine smrti, kada niko od nas dvoje nije znao šta ga je snašlo i kada je svako svoju bol tim povodom ispoljavao na drugačiji način. Još brže smo taj incident prevazišli i nakon toga postali još bliži. Danas, kada ni on ni mama više nisu s nama, tu bol ublažava činjenica da znam da sam imala najbolje roditelje na svijetu i da je sve ono za šta bih možda i rekla da nije bilo dobro, zapravo, učvrstilo naše veze i da je moralo biti upravo tako, kako bismo se bolje razumjeli. Nadam se i gotovo sam sigurna da su oboje otišli u miru i da su negdje gore nastavili da se vole i paze na svoju djecu.
Cijelu priču čitajte u aktuelnom broju magazina AZRA. Aida je odgovorila i na pitanja o raskidu dugogodišnje veze s popularnim glumcem Branislavom Trifunovićem, udaji za Nedeljka Jokanovića, uspješnog snoubordera…
