-Moje ime je Fatima Muhić. Danas bih imala 25 godina, možda bih bila majka, doktorica, arhitekta… ali četnička ruka me zaustavila u tom ostvarenju snova.. #neverforgetSrebrenica
Tako glase riječi jedne u nizu virtueulnih poruka koje ovih dana paraju srca, dok se putem društvenih mreža dijele bolna sjećanja u povodu 25. godišnjice genocida u Srebrenici.
Najmanji tabut koji je spušten u potočarsku utrobu 2013. godine, grlio je posmrtne ostatke najmlađe žrtve srebreničkog genocida. Ženska beba Have i Hajrudina Muhića, koja je uoči ukopa prema majčinoj želi dobila ime Fatima, ubijena je u noći kada je rođena.
Novorođenče je ukopano u blizini mezara oca Hajrudina, dvojice amidža i dede.
-Vojnik UNPROFOR-a uzeo je moju djevojčicu nakon što sam je rodila i, rekavši da je mrtva, da joj se pupčana vrpca omotala oko vrata, odnio da ju sahrani. Nisam bila sigurna da je mrtva. Jer, nisu mi dali da je vidim, pa makar bila i mrtva. Da znam ko je taj koji ju je odnio, ja bih ga i danas proganjala da mi objasni zašto je sve ove godine krio gdje je moje dijete ukopano i zašto to ranije nije otkrio – ispričala je 11. jula 2013. godine Hava Muhić uoči dženaze tek rođenoj kćerkici.
Djevojčicu je rodila u bazi holandskog UNPROFOR-a, nakon pada Srebrenice, u noći sa 12. na 13. juli 1995. godine.
Dok se porađala, u blizini holandskih vojnika bili su i pripadnici srpskih snaga, neki čak odjeveni u uniforme vojnika UN-a.
-Ne znaš ko je ko od njih. Porodila sam se između dva i tri sata ujutro. Dijete su mi odnijeli, a ja mu ni imena nisam stigla dati. Možda su ga dali zločincima. Niko mi nije dao ni čašu vode, ni komad hljeba. Sve je to ostavilo posljedice po mene. Pila sam tablete protiv depresije i nesanice, moram ići ljekaru. Sve je to dio genocida nad nama u Srebrenici. Polako nas i u miru ubijaju – rekla je Hava.
Majka Hava Muhić
Njena tada bezimena beba je službeno identificirana u decembru 2012. godine. Pronađena je među pet žrtava ekshumiranih iz masovne grobnice formirane u julu 1995. godine u Potočarima.
Tu su pronađena i dva starija muškarca, te starija i mlađa žena. Grobnica je pronađena krajem jula 2012. godine kada je Bosnu i Hercegovinu i Potočare posjetio generalni sekretar UN-a Ban Ki-moon.
-Nakon pada Srebrenice stigli smo u Potočare. Bila sam u jednoj improviziranoj zgradi. Mi smo tu zanoćili. Srbi su već ušli u Potočare. Mene je strašno zaboljelo. Svekrva i prija su me povele da se porodim. UNPROFOR nas je presreo. Objašnjavali su im da ja mogu ući u bazu, da meni garantiraju život, ali njima ne. I one su se vratile, a ja sam ušla u jednu salu. Jedna naša žena me je porodila. Oni su rekli da je dijete mrtvo… Došla su dvojica u uniformama UNPROFOR-a. Holanđani ili šta već, ja to ne znam. Rekli su da su uzeli bebu i da su odnijeli da ju sahrane. Uzeli su mi podatke i otišli. Da sam makar vidjela bebu, pa makar i mrtva bila – ispričala je tada nesretna Srebreničanka.
Moje ime je Fatima Muhić. Danas bi imala 25 godina, možda bi bila majka, doktorica, arhitekta..ali cetnicka ruka me zaustavila u tom ostvarenju snova.. #neverforgetSrebrenica pic.twitter.com/5TgsqLJqXY
— Zena_Hodzic (@HodzicZenaida) July 5, 2020