Maja Gasal: Ne budi k’o Zukan, budi k’o Dušanka

Piše: Redakcija

Piše: Maja Gasal-Vražalica

Ja ću se svjesno solidarisati sa Dušankom Majkić i radije ću se poistovjetiti s njom, pri čemu mi je politika kao i stranka kojoj pripada toliko daleka da se izmjeriti ne može, nego sa Zukanom Helezom, navodno socijaldemokratom čija mi je stranka bliža, koji u javnom istupu u nedostatku argumenata Dušanku Majkić koristi kao sinonim za ružnoću. Vrijedno bi bilo pitati, uvaženog zastupnika u najvišem zakonodavnom tijelu ove države, koji su to socijaldemokratski kriteriji i mašinice koje mjere koliko je ko lijep ili ružan i kako to da kad je već htio uvrijediti kolegicu zastupnicu, Sanju Vulić, ili joj onako mahalski spustiti nije posegnuo za nekim muškim imenom iz iste partije kojoj pripadaju i Sanja i Dušanka. Vjerovatno Helez, pa ni socijaldemokrati/kinje partije mu koji/e se još uvijek nisu oglasili/e, nije ni svjestan da je svojom izjavom vratio sve nas na fabričke postavke, davanjem ženama kvalilfikacije samo na osnovu njihovog izgleda, dok muškarca okiti mudrošću. Što će reći da smo sve mi samo i jedino lijepe ili ružne, a svi oni pak mudraci.

To koliko je primitivno ismijavati osobu na osnovu njenog izgleda ili koristiti se njenim imenom i prezimenom kao i izgledom u namjeri da  se obezvrijedi druga sagovornica pa i sama osoba čije se ime spominje, ocjenjujući njenu ljepotu po nekoj muškoj skali ljepote ne treba posebno pominjati. Ja vrlo svjesno, pa čak i namjerno ću se solidarisati sa Dušankom, jer ju neću posmatrati kao članicu SNSD-a, što je danas u bh. stvarnosti jako teško, ali možda i ovim kod nekoga novije generacije pobudim znatiželju i potrebu uvođenje principa da osobe koje susreću, s kojima rade bilo u zakonodavnim ili drugim tijelima i sferama života, ne posmatraju samo kroz stranačku prizmu.  Također sam svjesna koliko je nepoželjno pa čak i opasno favorizirati ili solidarisati se po bilo kojem osnovu s osobom iz drugog entiteta, osobito sa osobom koja je članica SNSD-a.

Ja kao neko ko je imao priliku četiri godine provesti u najvišem zakonodavnom tijelu i pratiti, analizirati onako intimno, zastupnički i stranački rad Dušanke Majkić, mogu samo reći da je to profil žene od koje svako ko iole želi raditi na sebi može mnogo toga naučiti. Da bi se ovo shvatilo mora se izaći iz ovih svakodnevnih bolešću okovanih okvira poimanja i medijskog predstavljanja rada u predstavničkom, zastupničkom ili izvršnom tijelu kao i u onom dijelu koji podrazumijeva stranački aktivizam, odnosno napustiti princip analiziranja i ocjenjivanja osobe samo po njenom stranačkom dresu. To je kod nas teško izvodivo, pomalo i neprirodno, ali ukoliko se želi biti kvalitetan/na zastupnik/ca, Dušanka Majkić je odličan primjer i model za to.  Ona(j) ko Dušanku Majkić svodi samo na izgled i stranku kojoj pripada i posmatra ju samo kroz tu prizmu, ograničio/la je samog/u sebe i rad na sebi. Ja to mogu reći, iako se ne slažem sa ideologijom stranke kojoj pripada, jer jasno znam odvojiti šta je Dušanka Majkić kao zastupnica, a šta kao članica SNSDa. To je žena koja je za četiri godine, koliko sam ja imala priliku, a neki i duže, na sve i jednu tačku dnevnog reda sjednica u PD PS BIH i svih komisija i delegacija došla maksimalno pripremljena, svoje diskusije je, u skladu sa stranačkom agendom i stavovima, maksimalno argumentirala, dok na repliku odgovara posežući za debelim tefterom u kojem bilježi sve ono što se u toj instituciji koju tematiziramo dešavalo zadnjih decenija i to je ono što je kod mene kao žene vrijedno pažnje. Da, ona se priprema.

Da, ona prati stranačku agendu i to joj se spočitava, ali ne čini li to 98% vas ili njih.

Da, spočitava joj se i da ona nije ugodna uhu ovom dijelu entiteta, ali nisu li to skoro pa svi/e iz tog drugog nam entiteta, kao što i u drugom dijelu entiteta malo ko iz ovog dijela entiteta godi uhu drugog entiteta.

Zato bih uvijek prije bila Dušanka Majkić koja svoje stavove argumentira ne udarajući nikome na izgled i osobnost, negoli Zukan Helez koji nepripremljeno i u nedostatku argumenata poseže za imenom i prezimenom Dušanke Majkić od koje bi i on sam mogao mnogo toga naučiti, što bi ga učinilo kvalitetnijim zastupnikom u najvišem zakonodavnom tijelu.

Zato naslov u medijima ne bi smio biti da je Helez odbrusio Vulić, jer time njemu dajete na značaju veličajući njegov seksizam i stavarjući ambijent da je takvo ponašanje prihvatljivo, pa čak i macho mahalski poželjno. Sasvim korektan naslov bi bio “Helez u nedostatku argumenata uvrijedio ženski rod”.

 

(Preuzeto sa bloga Maje Gasal-Vražalica. Autorica o sebi: Rođena u Livnu 1983.godine. Ratom prekinuto djetinjstvo nastavljeno u Berlinu iz kojeg se vraćam u Livno 1997. godine u drugačijem izdanju. Nakon završane Opće gimnazije u Livnu upisujem Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, odsjek za germanistiku. Uz studiranje radim, jer rad spašava, a onda se i udajem i postajem majka predivnog dječaka Sergeja. Pretežno pišem za sebe, nekad nešto i obznanim, a većinu još čuvam u sebi)

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti