Osudila je rat devedesetih, protestvovala protiv Miloševića, a u karijeri dostigla neslućene visine

Piše: Aldina Zaimović

U svom je životu postigla neslućene visine, a sve je počelo u Beogradu, gradu u kojem je rođena, koji je toliko obožavala. No, nikada bahato i nametljivo, već onako kako se voli mjesto svog djetinjstva i odrastanja

 

Malo je glumaca koji su na ovim prostorima odigrali toliko značajnih uloga kao što je to učinila Milena Dravić. Čuvena glumica, diva velikog platna i pozorišne scene, preminula je 14. oktobra prošle godine, bila je jedna od onih zvijezda koja je na svakoga ko ju je upoznao ostavljala dojam tople i srdačne osobe, skromne i elegantne dame.

Rođena je 5. oktobra 1940. godine u Beogradu, gdje je odrasla s majkom Anom, ocem Milenkom i bratom Radom. Njena teta je primijetila da ima talenta za recitiranje i da joj se sviđa biti u centru pažnje, te je savjetovala da je upišu na balet. Pohađala je baletnu školu i godinama mislila da će biti profesionalna balerina.

– Otkad znam za sebe uvijek sam imala mnogo obaveza i nikad nisam bila dokona. Pohađala sam paralelno dvije škole – baletnu i gimnaziju i učila treću, školu života. Sjećam se trčanja sa satova u baletnoj školi u gimnaziju i večeri koje sam provodila na trećoj galeriji Narodnog pozorišta. Svi učenici baletne škole tada su dobijali besplatne ulaznice za Pozorište i to je bila moja treća škola, koja mi je najviše donijela i pomogla u kasnijim odlukama – rekla je Dravić u jednom od svojih intervjua.

Upravo u baletnoj školi primijetili su njen talent za glumu. Profesorica Sonja Dojčinović poslala ju je na audiciju za film “Cesta duga godinu dana” Giuseppea De Santisa, no ulogu nije dobila, jer je bila premlada. U to vrijeme s prijateljicama je otišla na audiciju za manekenke i pojavila se na naslovnici časopisa “Duga”. Njeni roditelji za to nisu ni znali,a kad su je vidjeli u časopisu, nije im bilo drago. Međutim, naslovnica je bila presudna za njenu glumačku karijeru, jer ju je tada primijetio i reditelj František Čap i dao joj ulogu u filmu “Vrata ostaju otvorena”. Imala je samo 16 godina.

– Cijelo ljeto sam provela na snimanju u Sarajevu. U jesen sam se vratila u školu i nastavila tamo gdje sam stala. Nekako, ja tome nisam pridavala neki poseban značaj. Moji roditelji su imali neku ogradu prema tome, kao, ‘nek se dijete malo zabavi’. Ja sam im zbog toga i danas beskrajno zahvalna. Najvažnije je za mene u to vrijeme bilo da završim obje škole i sama utrem svoj put – rekla je Milena.

Mamin savjet

Njen način razmišljanja, života, rada bio je ispunjen golemom odgovornošću i posvećenošću. Nije pamtila trenutak kad je majka Ana rekla: “To je moja kćerka”, ali jeste jednu njenu rečenicu koja ju je vodila kroz život.

– Imala sam nepunih 21 godinu, a ona mi je rekla: ‘Pazi šta radiš, sutra već dolaze nove, mlađe, sa 17 ili 18 godina’. Doživjela sam popularnost koja se danas ne može zamisliti. Neke je glumce ta slava poljuljala. I mene je mogla odvesti u pogrešnom pravcu. Zahvaljujući majčinim savjetima, nijedan trenutak slave nije mi lupio u glavu. Baš suprotno. Odricala sam se mnogih stvari da bih napredovala. Išla sam iz filma u film. Srećom, sve sam izdržala i neke teške trenutke, suze – rekla je Milena.

U svom životu postigla je neslućene profesionalne visine, a sve je počelo u Beogradu, gradu u kojem je rođena i koji je toliko voljela. No, nikada bahato i nametljivo, već onako kako se voli mjesto svog djetinjstva i odrastanja. U tom gradu se rodila i prije negoli je ušla u svijet glume, okušavši se u manekenstvu. Pravi prvi i veliki uspjeh ipak je doživjela ulogom u “Prekobrojnoj” Branka Bauera. Stigla je u tom periodu i na televiziju, a za ulogu u filmu “WR Misterija organizma”, u Cannesu 1971. godine, dobila čestitke i od Yoko Ono, Jacka Nicholsona, Johna Lennona. No, za nju je taj period bio najtužniji u karijeri.

– Te godine mi je umrla majka, nešto prije i otac. Moja velika tuga je trajala. Svi su u Cannesu bili ushićeni, a ja sam se osjećala usamljeno, tužno. Na dan proglašenja cijeli dan sam šetala gradom – rekla je glumica.

Umalo je ostala bez uloge u filmu “Sutjeska”. U Cannesu ju je američka novinarka pitala: “Znate li vi Jugoslovenke za kontracepciju”. Milena je na sto pred nju bacila kutiju tableta protiv glavobolje, dobila pljesak, ali su joj zbog neprimjerenog ponašanja oduzeli ulogu, da bi je, kasnije, ipak pozvali na Tjentište. Zahvaljujući svojoj nevjerovatno uspješnoj karijeri imala je priliku družiti se u Beogradu s Hitchcockom, dok je Lizi Minnelli darovala srbijanske opanke. Upoznala je i Roberta de Nira, Clinta Eastwooda, Avu Gardner…

Najveća ljubav

Prvi brak bio je s rediteljem Mladomirom Purišom Đorđevićem, s kojim se razvela nakon nekoliko godina, a zatim s rediteljem Vojislavom Kokanom Rakonjcem, s kojim je bila sve do njegove prerane smrti, 1969. godine. Na snimanju filma “Horoskop” upoznala je Dragana Nikolića, tada mladog glumca u usponu, s kojim se dvije godine kasnije, dok su snimali “Kako su se volele dvije budale”, vjenčala i to za vrijeme pauze za ručak.

– Usred snimanja jednog filma, zamolili smo reditelja da nas pusti na pauzu. Poveli smo i našu kumu Seku Sablić i otišli u općinu Vračar. Nakon toga smo se vratili na snimanje i nastavili raditi kao da se ništa nije dogodilo – kazala je svojevremeno Milena, koja je s Draganom bila u braku sve do njegove smrti, 2016. godine.

– Ona je tad već bila popularna, a meni je to bio, čini mi se, treći ili četvrti film. Tad sam prvi put vidio Milenu Dravić uživo. Bilo nas je petorica momaka koji su igrali velike uloge, a ona je igrala jedinu žensku ulogu u filmu. Na snimanju smo se sprijateljili. Bilo je to jedno veliko druženje, a kasnije se rodila ljubav. Kad sam joj prišao, imao sam dojam da mi je to stara školska prijateljica koju dugo nisam vidio ili neka djevojka iz kraja koju poznajem cijelog života. Upravo u tome je njena prava veličina. Osvojila me je svojom neposrednošću i normalnošću, usprkos velikoj popularnosti koju je već tad uživala. Mogla se ponašati kako hoće i niko joj ne bi zamjerio, jer je već tada bila jedna od naših najvećih zvijezda. To je nešto čime ona plijeni i osvaja – rekao je o njoj Nikolić. Nisu imali djece.

Šta je bila tajna dugovječnog odnosa dvoje glumaca, velikih zvijezda, prisjetio se kasnije Dragan, u jednom od svojih intervjua.

– Uvijek moraju postojati tolerancija i razumijevanje, pa onda sve ostalo. Za brak koji traje duže od 30 godina može se naći više razloga da se prekine nego da opstane. Smatram da je najlakše nešto presjeći i završiti, mnogo je teže boriti se. Ponekad i mala svađa može osvježiti dan. Ponekad je potrebno biti i ljubomoran, jer je i to jedan od pokazatelja ljubavi, samo što ja nisam to pokazivao. Što se nekih svađa tiče, Milena je uvijek bila glasnija, ali je i brže praštala – rekao je.

Jedna od rijetkih koji su osudili rat devedesetih

Rat devedesetih u Jugoslaviji Milena je otvoreno osudila. Bila je jedna od rijetkih javnih osoba s one strane Drine koja je digla svoj glas protov zla. Također, među prvima je kasnije kritizirala Slobodana Miloševića. Protiv njegove diktature prosvjedovala je na ulicama Beograda.

– Nikad nisam, a i nikada neću, pripadati bilo kojoj političkoj stranci. Ali, tada sam dizala glas protiv rata, nasilja i bijede u koju nas je Milošević uvukao. Izlazila sam na ulice u svoje ime, kao obična građanka i prosvjedovala – rekla je svojevremeno u intervjuu za „Jutarnji list“, zbog čega je kažnjena i na srbijanskoj televiziji nije radila 20 godina.

– Mnogi su, poput mene, bili stavljeni na led. Povjerovala sam da će poslije svrgnuća Miloševića u oktobru 2000. doći bolji dani za Srbiju. Nade su se ugasile nakon ubistva premijera Zorana Đinđića i nisam jedina koja je zabrinuta za našu budućnost. Od tada smo pošli unazad. Znam i to da sam zbog svoga građanskog stajališta i danas u ladicama u kojima neke utjecajne retrogradne snage drže zaključana imena neposlušnih i buntovnih iz Miloševićevih dana. Drugima smeta što sam ostavila traga u doba Titovog režima, koji im nije po volji. Kako nisam od onih koji moćnike vuku za rukav, ne čudim se što me ponekad zaobiđu i kad ne bi smjeli – izjavila je.

Posljednje pojavljivanje u javnosti

Milena je posljednji put u javnosti viđena 20. maja prošle godine, kada je kao članica žirija uručila nagradu “Žanka Stokić” Nataši Ninković. Nedugo nakon što je preminuo njen suprug Dragan Nikolić, Milena je saznala da je također bolesna. Dvije godine se borila, a 14. oktobra 2018. godine preminula je u beogradskoj bolnici u 79. godini života.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti