Ko je žena koja libijskog vođu Gadafija i dalje zove “moja duša”

Piše: Redakcija

Danas se navršava devet godina od smrti libijskog vođe Moamera Gadafija, a godišnjicu njegove smrti nikada ne zaboravlja njegova glavna medicinska sestra Nada Sekulić. Svake godine u novinama osvane čitulja posvećena baš njemu.

– Svaka godišnjica smrti pukovnika Muamera el Gadafija za mene je vrlo tužan, uznemirujući dan, jer osećam kao da sam izgubila najbližeg člana porodice. Zato, u znak sjećanja na njega, zbog lijepih uspomena i poštovanja prema njemu i njegovoj porodici, tog datuma u novinama dam čitulju – izjavila je prošle godine za “Novosti” Nada Selukić koja je porijeklom iz Hrvatske, a živi u Zemunu.

Nada je 1985. otišla na privremeni rad u Libiji. I to preko Zavoda za tehničku saradnju sa prijateljskim nesvrstanim zemljama, a s obzirom da je dugo radila u hirurškim salama, raspoređena je da radi u bolnici u Bengaziju:

-Poslije nepuna dva mjeseca, jedne večeri početkom oktobra – kako i zašto ne znam, došao je blizak pukovnikov saradnik i rekao mi da je odlučeno da budem dio Gadafijevog medicinskog tima. Nije mi bilo svejedno. Osjetila sam strepnju, strah, paniku, jer sam znala kolika je to odgovornost. Pitala sam: “Zašto baš ja?”, a čovek mi je rekao: “To više nemojte da pitate.”

Njen prvi susret sa libijskim vođom izgledao je ovako: “On (pukovnik saradnik,) me je izveo, doveo u jedan kamp, tamo je bila vojska i bila sam ja, čekali smo ga, on se pojavio oko pola dva poslije ponoći. Do tada nisam vjerovala da je to to. Ušao je na vrata s blagim osmijehom, jer on je bio ozbiljan čovjek i vrlo rijetko se smijao. Osmjehnuo se i pružio mi je ruku, to je, inače, velika čast, i rekao je: “Ja sam Muamer El Gadafi”, ja sam rekla da mi je drago i da sam ja Nada Minić, tada sam se prezivala tako”, ispričala je prošle godine u emisiji na televiziji “Pink”.

Nada je kao glavna medicinska sestra radila u bolnici “Ajda” u Tripoliju u kojoj su se liječili samo pukovnik, članovi njegove porodice kao i porodice četiri najbliža saradnika. U intervjuima Gadafija zove “njena duša”, a rad u Libiji skoro da nije prekidala pa je samo jednom iskoristila dvije sedmice odmora da bi došla na majčinu sahranu. Vratila se poslije devet dana.

Po povratku u Libiju Gadafi joj je izjavio saučešće zbog porodične tragedije i rekao da će biti uz nju. Dok je trajalo američko bombardovanje Libije 1986. godine, Nada je bila uz libijskog vođu, zbog čega je odlikovana Zlatnom medaljom zasluga za narod prvog stepena.

Izvor: Žena.blic.rs

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti