Jedan od turskih glumaca koji plijeni pažnju nježnijeg spola je Ibrahim Calikkol, koji igra Ferhata Aslana u seriji „Crno-bijela ljubav“. Svojim oštrim stavom, ali i ljubavlju prema Asli, uvukao se pod kožu ženama širom naše regije. Proslavio se, ne samo izgledom nego i glumačkim umijećem, dok je svojom životnom pričom osvojio cijelu Tursku. Mi vam donosimo priču ko je, zapravo, samozatajni i nepristupačni Ferhat Aslan
Ukoliko ste od onih koji znate koliki je izazov prebrojati, ali i odlučiti se koju tursku sapunicu pogledati, onda znate i kako svaka od njih donese neko novo glumačko ime koje do sada nismo gledali, ali i neka koja jesmo pa nas ona opredjeljuju da se lakše odlučimo. Serija „Crno-bijela ljubav“ iznjedrila je lice Ibrahima Celikkola, koga smo do sada mogli vidjeti u serijama „Sulejman Veličanstveni“, „Milost“, „Kazna“,… No, u „Crno-bijeloj ljubavi“ se posebno istaknuo prkosnim i pomalo ljutitim stavom, ali i ljubavlju prema Birce Akalay, kolegici koja je utjelovila lik Asli. Iako njegova pojava mami uzdahe žena širom svijeta, ne voli kada ga nazivaju seks-simbolom.
– Ne volim kad me nazivaju seks-simbolom, ali volim da izgledam lijepo. Kada radiš revije i živiš od toga, izgled ti mora biti na prvom mjestu. Čupam obrve i idem kozmetičaru, ali to nije umanjilo moju muškost – rekao je glumac u jednom od ranijih intervjua.
Privatni život
Iako je u seriji grub, hladan, prkosan i pomalo odsutan, u stvarnom životu nije tako. U braku je od 2017. godine s turskom arhitekticom Mihre Mutlu, s kojom je u decembru prošle godine dobio sina Alija. Da nije onakav kakvim ga uloge u serijama prikazuju, dokazuje i to da je prisustvovao supruginom porođaju. Do porodice i porodičnih vrijednosti veoma mu je stalo, pa stoga koristi svaki slobodan trenutak da provede s njima.
Njegova supruga Mihre može se pohvaliti da je jedna od rijetkih koja je imala vjenčanje iz snova, ono o kojem mašta svaka djevojka. Markantni maneken i glumac i arhitektica u miru i tišini, daleko od očiju javnosti, izgovorili su sudbonosno „da“ u zaista romantičnom okruženju. Za taj veliki događaj odabrali su antički grčki grad Knidos, tačnije Afroditino selo na maloazijskoj obali.
Fotografije s vjenčanja Ibrahim je objavio na svom Instragram profilu uz komentar: “Sve civilizacije su mi svjedok – da”, te od tada na Instagramu često objavljuje fotografije sa svojom ljepšom polovinom i malenim sinom.
Briga o porodici
Danas je jedan od najtraženijih glumaca, koji ne skriva da na glumu nekad nije ni pomišljao. Otkrio ga je reditelj Osman Sinav i dao mu ulogu u seriji “Pars: Narkoterör”. Bio je nestašno i neposlušno dijete. Iako je u školi imao loše ocjene, svi su ga profesori voljeli, a porodica uvijek podupirala. Odrastao je u Izmiru u blagostanju. Njegovi su nerijetko i tuđoj djeci plaćali obrazovanje u privatnim školama. No, nakon bankrota otac mu je doživio srčani udar, pa je brigu o porodici poslije očeve smrti preuzeo Ibrahim. Nakon očeve smrti porodica se preselila u Istanbul, a Ibrahim je za to vrijeme bio u Bursi kod ujaka, rektora Univerziteta Uludag, koji je i on upisao. Istovremeno se profesionalno bavio košarkom, sve dok nije ostavio fakultet i došao u Istanbul.
– Ja sam, vjerovatno, jedini u svojoj porodici koji nije diplomirao. Svi su ili profesori ili doktori. No, učim kad stignem, radim na tome da završim fakultet – rekao je svojevremeno.
U Istanbul je došao da se pobrine za porodicu, zaradi nešto novca i pruži im život na kakav su bili navikli.
– Moji su patrijarhalni pa je nakon očeve smrti briga o porodici pala na moja pleća. Tata, kao da je predosjećao, prije smrti mi je rekao: „Ako mi se nešto dogodi, mama i sestra ostaju tebi na brigu“ –ispričao je glumac.
Imao je samo osamnaest godina kad se usred noći uputio njima u Istanbul. Tad se jedanput u trgovačkom centru pred njim stvorila nepoznata žena i dala mu podsjetnicu za modnu agenciju, no Ibrahim se nije zainteresirao. Nakon dva mjeseca ista ga je žena ponovno vidjela i pitala zašto joj se nije javio. Tek na trećem, također slučajnom, susretu nagovorila ga je da uđe u manekenske vode. U njenu je agenciju došao autobusom. Nije se, prisjeća se, ni počešljao, a već je istog dana potpisao ugovor za jedan brend.
– Bio je to svijet koji mi se svidio i u kojem sam želio biti. Tu sam i naučio šta je to život – rekao je Ibrahim.
Bio i maneken
Manekenstvom se bavio šest godina, a modne piste je ostavio jer je uštedio nešto novca pa je poželio otvoriti dućan tekstilom. O glumi ni tada nije razmišljao. Međutim, u redu za autobus prema Taksimu, gdje je namjeravao unajmiti dućan, sreo je prijatelja koji ga je, ne znajući kamo idu, otpratio na audiciju za seriju “Pars: Narkoterör”. Još jedan slučajni susret Ibrahimu je život usmjerio prema glumi. Dok je čavrljao s prijateljem, opet mu je prišla nepoznata gospođa i pozvala ga na audiciju za seriju.
– Prijatelj je počeo pljeskati, bio je oduševljen. Ja sam nevoljko krenuo za gospođom i, kad smo došli u studio, ugledao sam Osmana Sinavu – govori Ibrahim.
– Vidio me i poželio je razgovarati sa mnom. Dali su mi scenarij, radio sam na njemu i došao sam im pokazati šta sam naučio. Bili su zadovoljni i dali mi ulogu – rekao je Ibrahim, koji je tada otkazao najam za dućan tekstilom.
Sve uloge koje je dosad igrao bile su pomalo prkosni, ljutiti likovi. Ibrahim kaže da je privatno sušta suprotnost, da je osjećajan čovjek koji vjeruje da je izbacivanje opravdanog bijesa iz sebe itekako potrebno. Rođen je na Valentinovo i slovi za opakog frajera u odnosu sa ženama. No, on odmahuje glavom na spomen avantura.
– Uvijek sam bio u dugim vezama. Jedna od najljepših strana našeg posla je zanimanje žena za mene. Šta čovjek više može poželjeti od toga da bude voljen?! – pita se Ibrahim, kojeg kod žene odmah privuku iskrenost, samopouzdanje i osmijeh. Vrlo mu je važan i onaj prvi klik kad počnu razgovor, kad vidi da ga pažljivo sluša, da joj se oči sjaje. To će ga, kaže, uvijek privući. A odbit će ga – laž.
– Laži, neiskrenost… to nikako ne mogu prihvatiti. Ako nema laži, sve drugo je uredu. Može trošiti previše novca po dućanima, raznim salonima ljepote, može ljenčariti, ne kuhati mi… ništa neću zamjeriti, jer to se sve može nadomjestiti. Iskrenost mi je najvažnija, ako toga nema, nema ni veze – isključiv je Ibrahim.
Bilo je, kaže, razdoblja kad se i sam hranio isključivo po restoranima. Mnogo je volio noćni život pa za pravilnu, zdravu prehranu nije ostajalo vremena. Danas mu je od tulumarenja po diskotekama mnogo draže spremati ukusna jela kod kuće za porodicu i prijatelje. Slobodno vrijeme glumac najradije provodi u prirodi sa suprugom ili prijateljima. Bavi se raznim sportovima, među kojima je košarka najvažnija. Turski mediji pišu da on obožava avanturistički život i prirodu, a da posebnu ljubav gaji prema psima. Ima ih nekoliko, te ih redovno pokazuje pratiteljima na društvenim mrežama, a kao veliki ljubitelj životinja posebno se brine o onim napuštenima.
– U svakom periodu mog života sport je uvijek bio prisutan. I sada, iako su snimanja dugotrajna, pronađem vremena za sport. I dalje igram košarku, a volim i plivanje, tenis, kickbox, ronjenje… Nemam mnogo slobodnog vremena pa se trudim iskoristiti ga najbolje što mogu. Biti s ljudima koje volim i raditi stvari koje volim.
No, svoju ljubav prema fizičkim aktivnostima ne uvjetuje i ljepšoj polovici. Prema ženama nikad nije imao stroge kriterije.
– U ljubavi se svašta može dogoditi, zato ne treba biti isključiv i nešto uvjetovati. Uz to, život se ne svodi samo na dobar izgled ili na ljubav. Mnogo je tu kamenčića koji se trebaju posložiti da bi mozaik života bio kako treba – zaključuje Ibrahim.
