Novosađanka Maja Vasić: Bosanske piramide su stvarne i njihove moći su velike

Piše: Redakcija

 

Novosađanka Maja Vasić obišla je gotovo sve piramide u svijetu. Indianu Jonesa nije srela, ali jeste Semira Osmanagića u Visokom. Visočka drevna zdanja u potpunosti su ispunila njenu avanturističku dušu, zanesenu putovanjima. Do sada su je najviše oduševljavale meksičke piramide drevnih Maja. U njenoj mašti i ona je jedna od njih, reći će u šali, pozivajući se na svoje ime. Na priličnom broju putovanja ima i najdražu pratnju, kćerku Ženju i supruga Voju

 

Piše: Nermin Bise

 

Maja Vasić iz Novog Sada obišla je većinu piramida svijeta. Indianu Jonesa nije srela, ali jeste Semira Osmanagića u Visokom. Visočka drevna zdanja u potpunosti su ispunila njenu avanturističku dušu, zanesenu putovanjima. Do sada su je najviše oduševljavale meksičke piramide koje su gradili Maje. U njenoj mašti i ona je jedna od njih, reći će u šali, pozivajući se na svoje ime. Na priličnom broju putovanja ima i najdražu pratnju, kćerku Ženju i supruga Voju. Ženja se s nepunih šest godina otisnula prvi put s roditeljima upoznavati daleke i egzotične horizonte. Fascinantno zvuči podatak da su obišli sve zemlje Južne Amerike osim Paragvaja i Venecuele.

Lakše nabrojati gdje nije bila

Ako bismo željeli nabrojati sve države i civilizacije koje je obišla ova zanimljiva i interesantna Novosađanka, trebalo bi nam daleko više novinskog prostora. Lakše bi bilo nabrojati gdje nije do sada bila. Majina strast za putovanjima po svijetu rodila se još u školskim danima. U razgovoru za „Azru“ te kroz smijeh kaže kako je „rođena s nemirnim tabanima“, a u trećem razredu osnovne škole napisala je sastav „Šta bih radila da sam milioner“. Naravno, opisala je kako bi samo putovala. Njena mašta o posjetama nezamislivim daljinama, okeanima, vulkanima, susretu s piramidama, te čitanje svega što bi joj palo pod ruku, doveli su je do saznanja da je „tamo negdje usred Amerike postojao narod koji se zvao isto kao ona“. To joj je djelovalo kao neki otvoreni poziv da ode i da ih potraži, što joj se prvi put ostvarilo sad već davne 1997. godine, kada je najzad i otišla u Meksiko.

Maja Vasić ostvarila je svoj san i više puta obišla postojbinu Maja: Na jednoj od najljepših karipskih plaža prije 23 godine

 

– U jednom selu nedaleko od čuvenog lokaliteta Bonampak, shvatila sam da Maje i dalje žive. Seljani su izgledali identično kao i njihovi preci oslikani na muralima, na unutrašnjim zidovima hramova. Imali su iste frizure, fizionomiju, čak i iste bijele tunike. Poslije sam saznala da se samo u Meksiku govori više od 30 majanskih jezika, isto kao i u Gvatemali, a da ne spominjem druge zemlje koje i danas nastanjuju – govori na početku razgovora naša sagovornica.

U Meksiku je od tada bila četiri puta i svaki put odlazila na Teotiuakan, prijestonicu stare centralno-američke kulture, gdje je i vidjela prve piramide. Piramida Sunca i Piramida Mjeseca na tom lokalitetu su odavno poštovana mjesta moći, koja pohode ljudi iz cijelog svijeta da bi tu meditirali. U Centralnoj Americi Maja Vasić obišla je još mnogo piramida, među kojima iTikal u Gvatemali, veličanstveni Stari grad u srcu džungle Paten. Posjetila je i Kopan u današnjem Hondurasu, Palenke, Čičenicu i Ukšmal na Jukatanu, kao i Kobu, Tulum, Tahin, i mnoge druge. Maju nisu privlačile samo piramide već posebno ostaci starih naseobina i hramova drevnih civilizacija, pa je u Peruu bila fascinirana ostacima Mocha kulture ili građevinama koje je Čačapoja narod ostavio za sobom. U Kolumbiji je, govori nam, danima skitala lokalitetima na kojima su nađeni ostaci misteriozne San Agostin kulture. Liban, Sirija, Turska, Indija, Tajland, Mjanmar, Kambodža… sve je pohodila, a piramide su bile i ostale njena velika ljubav. One egipatske doživjela je 2000. godine.

Piramide su bile i ostale njena velika ljubav

– Prvo sam putovala sama, s prijateljima, poznanicima, a onda po Bliskom Istoku sa suprugom, pa po Evropi s rančevima na leđima kao dvoje tinejdžera, a ja i ne znajući, sve vrijeme puta bila sam trudna pa je i naša kćerka već putovala s nama. U januaru 2005., dva mjeseca prije nego što će se Ženja roditi, svu našu ušteđevinu odnijela sam u banku i oročila, s namjerom da Ženju odvedem u Meksiko. Do 2010. sam shvatila da imamo dovoljno novca da putujemo gotovo cijelom Centralnom Amerikom i tako krećemo s djetetom od pet godina i sedam mjeseci na put dug više hiljada kilometara, koji je potrajao skoro četiri mjeseca. Budući da smo kauč-surferi, većinu vremena smo odsjedali kod lokalaca, doslovno živeći s njima. Iako mala, Ženja je već tada shvatila da su domovi s porodicama, djecom, vrtovima, životinjama topliji i prirodniji za život nego gotovo istovjetne, bezlične hostelske i hotelske sobe – kaže Maja.

Avanture kćerke Ženje

Posebno živopisno opisuje kako je Ženja u Argentini na ranču naučila da jaše, bez sedla, sa malim gaučima, u Gvatemali i Kostarici se penjala na aktivne vulkane, spuštala se u grotla ugašenih vulkana u Nikaragvi, u Kolumbiji je s lokalnim klincima samo nestala na plaži u nacionalnom parku Tajrona. Cijelu kavkasku regiju od Azerbejdžana do Gruzije, Abhazije i Jermenije je prestopirala s majkom. Do 15. rođendana je obišla više od četrdeset zemalja u Evropi, Aziji, Americi i Africi, a prije polaska u školu govorila je engleski i španski.

Početkom ovoga mjeseca naša iznimno zanimljiva i osebujna sagovornica pohodila je i Bosanske piramide u Visokom. Za ovu posjetu „kriva“ je njena divna prijateljica Danijela Džakula iz Stoca, koja sa sestrama i majkom, o kojima je „Azra“ ljetos objavila priču, vodi ogromno porodično poljoprivredno gazdinstvo.

– Za Bosanske piramide sam prvi put čula prije desetak godina. Od tada sam samo u Sarajevu bila više od deset puta, ali eto, nikada se nisu posložile kockice da i do njih stignem. Sve do ove jeseni, kada sam krenula u tradicionalnu posjetu prijateljici u Hercegovinu i rekla joj da planiram prvo dva dana ostati u Sarajevu. Predložila mi je da se nađemo u Sarajevu i odemo u Visoko zajedno s njena dva prijatelja, te posjetimo piramide koje do tada niko od nas četvoro nije posjetio. Znala sam za mnoge kontraverzne priče u vezi s ovim piramidama, znala sam da čovjeka koji ih je pronašao  i od početka radi na otkrivanju novih nalaza na ovom lokalitetu neki nazivaju šarlatanom, prevarantom i neznalicom. Znala sam da osporavaju njegove tvrdnje da je to što je otkrio uopšte piramida i ljudskih ruku djelo. Ali, sve to kao da me još više privlačilo da odem, vidim svojim očima i donesem sopstvene zaključke – govori nam Maja.

Približavajući se Visokom iz pravca Sarajeva, iako je bila koncentrirana na vožnju jer je ona vozila, ugledala je dobro poznate konture i mjerkajući ih s poprilične daljine, kaže, bila je sigurna da je u pitanju piramidalna građevina, a ne brdo sličnog oblika, kako neki  tvrde. Uz licenciranog vodiča obišli su otkrivene ostatke Piramide Sunca te se uputili ka tunelima Ravni, gdje ih je dočekao lično Semir Osmanagić i s ekipom iz Srbijanske ambasade krenuli su u obilazak muzeja, a potom i samih tunela.

– Od prvog susreta sa Semirom znala sam da smo s pravom osobom na pravom mjestu i da nismo sasvim slučajno tu s njim. Moja duša lutalačka prepoznala je brata po strasti, opčinjenog piramidama, starim civilizacijama, zaluđenog daljinama. Svaku svoju riječ i tvrdnju Semir je potkrepljivao dokazima, nalazima s raznih svjetskih instituta, potvrdama iz najpriznatijih laboratorija. Nevjerovatne tvrdnje, oprečne ustaljenim vjerovanjima i dosadašnjim naučnim „istinama“ sasvim sigurno ne pogoduju main stream arheologiji i historiji, ali ja nijednog trena nisam posumnjala u njihovu vjerodostojnost, budući da vidjeh dokaze svojim očima. Prateći Semira u stopu ušla sam u tunele koji vode do parka Ravni ka Piramidi Sunca i osjetila na samom početku duge šetnje neke nevjerovatne stvari – tvrdi Vasić.

Sa Semirom Osmanagićem

Opisuje da, što su ulazili dublje, u tunelu se sve lakše disalo. Vidjeli su ostatke identičnih betonskih blokova koje su vidjeli i na Piramidi Sunca, a koji su tu tvorili zidove i stropove tunela.

– Ogromna keramička ploča, nekoliko tona teška, postavljena iznad čvorišta podzemnih riječnih tokova s gorskim kristalima u sebi, prenosila je vibraciju, energiju, koju smo svi prisutni osjetili približivši ruke na nekoliko centimetara od ploče. Sretali smo ljude koji su sjedili po tunelima, samo duboko dišući ili meditirajući, referišući o blagotvornom djejstvu energija koje u tunelima postoje, kao i visoke stope negativno naelektrisanih jona koji su tu dokazano prisutni, na njihove zdravstvene probleme kao što su povišen pritisak, dijabetes i da ne nabrajam. Za sve ove tvrdnje vidjeli smo gomilu dokaza, nalaza, mjerenja. Za mene, Bosanske piramide su stvarne, njihove moći su velike, a energije koje sam osjetila nešto najprijatnije i nevjerovatnog intenziteta. Svakome ko vjeruje više optužbama i klevetanjima predlažem da ode i uvjeri se sopstvenim očima, razumom i čulima – zaključuje naša sagovornica, koja o Semiru Osmanagiću govori s poštovanjem i respektom.

Feministkinja s diplomom

Maja Vasić je aktivistica, feministkinja, ali i borac za pravo da se kanabis tretira u medicinske svrhe.

– Ne podnosim nepravdu, nasilje, laž, osionost, javašluk. Uvijek sam protiv društvenih anomalija i raznih nepravdi dizala glas. Bila sam aktivna učesnica mnogih antiratnih i antifa akcija, svih građanskih protesta, pa i jedne zabranjene, ali ipak usred noći održane Parade ponosa u Beogradu. Pošto sam završila dvogodišnje Ženske studije, a potom i postdiplomske Rodne studije neki prijatelji vole da se našale da sam feministkinja s diplomom. Rođena buntovnica, odgajana u potpuno drugačijem duhu ženske pokornosti, trpeljivosti i „netalasanja“, ustvari sam čitavog života bila glasna, branila prava slabijih, drugačijih, obespravljenih, stigmatizovanih. Vjerujem u pravo na slobodu izbora, koga ćete voljeti, kome ćete se moliti, kako ćete se nositi, jer to je svačija lična stvar i odluka. Dokle god nismo prijetnja po druge, ne vidim zašto bi bilo ko ograničavao naše životne odluke – kategorična je Maja.

 Za legalizaciju kanabisa u medicinske svrhe

Smatrajući da svako ima pravo sa svojim tijelom i životom činiti šta mu je volja, Maja zagovara i legalizaciji kanabisa u medicinske svrhe.

– U vrijeme kada je alkohol svima dostupan, legalan i društveno prihvatljiv i štaviše neizostavan dio mnogih društvenih rituala, kada ljudi umiru zbog posljedica duhanskog dima, aerozagađenja, kontaminiranosti zemljišta, vode, hrane, kada umiru od legalnih lijekova koje kupuju na recept ili u slobodnoj prodaji, a od mnogih se doslovno može dobiti gomila novih bolesti ili umrijeti ili postati fizički zavisan, odavno kao i mnogi slobodnomisleći ljudi, ne vidim razlog prohibicije kanabisa.

Najjači razlog ulaska u priču o medicinskom kanabisu je da sam zbog dijagnoze koju vučem od kraja prošlog vijeka u stalnoj potrazi za alternativnim riješenjima, jer savremena medicina nema za mene zadovoljavajući odgovor na moj problem sa zglobovima. Jedino riješenje koje su mi ortopedi obećavali su vještački zglobovi jednog dana kad uđem u menopauzu, a jedini tretman bili su mi izuzetno jaki analgetici, koji, naravno, ne liječe ništa, već ublažavaju simptome, a i njih sam, također, zauvijek ostavila prije deset godina poslije jednog tretmana od narodnog travara. I dalje tragam za nemogućim, a to je sredstvo, biljka, tretman, način da regenerišem oštećenu hrskavicu i sebi obezbijedim zdrave zglobove, neophodne za neke buduće avanture – ističe Maja Vasić.

Pročitajte još