Napisala je najljepše stihove o ljubavi, a njena s ruskim kadetom prava je bajka

Piše: Preuzeti tekst

Za nju se kaže da je napisala najljepše stihove o ljubavi, a ljubavna priča Desanke Maksimović, koju je imala s ruskim kadetom mnogi opisuju kao pravu bajku. Desanku mnogi pamte kao uglađenu i elegantnu gospođu, kose upletene u punđu, sa šeširom na glavi i osmijehom tajanstvenim poput onog na misterioznoj Mona Lizi.

Pisala je, rekli bi, baš onako kako je i osećala. Svim svojim srcem davala se pjesmama koje su bile njena djeca. Stihovima nas je učila da se nadamo i da volimo, onako hrabro i bajkovito kako je ona voljela jednog Sergeja, a prvi put se poljubila sa 35 godina. Mnogi pamte ono: „Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka da volim i želim oka tvoja dva. Jer sreća je lijepa samo dok se čeka, dok od sebe samo nagoveštaj da”… Tako je i Desanka čekala svoju sreću i to, rekli bismo po današnjim standardima, predugo.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Jelena (@belgrade_photo_history)

Priča se da je valjevska gimnazijalka bila zaljubljena u Dragoljuba Obradovića. Međutim, velika Desanka Maksimović očigledno nije priznavala te dječije, školske simpatije. U intervjuima je govorila da je Rus sa kojim je provela cijeli život bio njena prva ljubav. Poslije slavne valjevske gimnazije i studija književnosti i historije umjetnosti na Filozofskom fakultetu, Desanka Maksimović dobija stipendiju francuske vlade i odlazi u Pariz 1923. godine. Bila je profesorka u Prvoj ženskoj gimnaziji, a prvu ljubav – i svog supruga upoznala je kao već poznata pjesnikinja. U jednom intervjuu govorila je o tome kako je upoznala čovjeka s kojim je provela život.

– Pozvali su me Rusi jednog dana da u njihovom klubu održim predavanje i pročitam nekoliko svojih pjesama. Tu sam upoznala Sergeja. Da li je to bila ljubav na prvi pogled? Vjerovatno! Ali, sigurno, moja prva ljubav i prvi muškarac s kojim sam se poljubila. Bila sam već zrela djevojka. Kasnije smo se zbližili – pričala je.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by @pisci_svih_vremena

Varnice koje su prštale između dvoje pjesnika bile su očigledne, ali iako je Sergej Slastikov htio da odvede Desanku pred oltar – ona nije tako lako pristala na njegovu bračnu ponudu. Morao je da čeka da ona ispuni sve svoje dužnosti i obećanja. Pošto je bila najstarija u roditeljskoj kući Desanka je smatrala da prije udaje mora da izvede na put “djecu” – mlađu braću i sestre. Objasnila je zaljubljenom Rusu zavjet koji je sama sebi dala i slovenske duše su se razumele.

– Strpljivo je čekao dan kada smo se napokon vjenčali i zasnovali svoj dom – opisuje Maksimović.

Slastikov je bio ruski imigrant, mladi kadet koga su tokom Prvog svjetskog rata zarobili. Dugo mu je trebalo da dopre do Beograda, a onda se 1933. godine oženio Desankom, koju je čekao i strpljivo volio. Poslije vjenčanja je završio glumačku školu i ubrzo dobio ponudu da glumi u pozorištu u Skoplju, ali je istom brzinom to i odbio – zbog Desankine službe u Beogradu.

– Zaposlio se u izdavačkoj kući „Prosvjeta” kao prevodilac ruskog jezika. Za svog života preveo je četrnaest knjiga – govorila je Desanka.

I Sergej je bio poetska duša, dječije pjesme koje je pisao potpisivao je kao “Kalužanin” – u slavu svoje rodne Kaluge, šumovite oblasti blizu Moskve: „S nježnošću gledah stopa ti trag, trag po snijegu bijelom; i znadoh da ćeš biti mi drag, drag u životu cijelom”

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Desanka Maksimovic (@des_maksimovic_)

Mnogi su bili iznenađeni Desankinom odlukom da se uda za sirotog ruskog imigranta, govoreći joj da je mogla bolje. Mnogi su je tražili, mnogi su joj se nadali, ali ona ih je uz dvije rečenice zauvijek odbila od sebe, dajući na znanje da je Kalužanin čudo kojem se nadala i ljubav o kojoj je dugo pisala.

– Ja sam se udala za čovjeka kojeg je moje srce tražilo, bez obzira na to što je bio siromašan. U njemu sam našla ono što sam željela – odgovarala je Desanka.

Sergej Slastikov Kalužanin preminuo je 1976. godine – skoro dvje decenije prije Desanke koja je dovijeka ostala vjerna njihovoj ljubavi. Sahranjeni su jedno pored drugog, u njenoj voljenoj Brankovini. U gustoj šumadijskoj šumi položeno je dvoje vječno zaljubljenih, a na njihovom grobu nalazi se maketa ruske crkve, kao svojevrstan simbol bajke koju su za života svojom ljubavlju ispisali.

Izvor: Stil.kurir.rs

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti