Roman o dobu zarazne tjeskobe
Spisateljica, esejistica i aktivistica, Elif Safak donosi nam mali ali snažan manifesto koji će nam pomoći da ostanemo pri pameti u ovo doba podjela.
Naše doba je doba zarazne tjeskobe. Osjećamo se preplavljeni događajima oko nas, nepravdom, patnjom, beskrajnim osjećajem krize. Kako onda možemo njegovati dijelove sebe koji se nadaju, uzdaju i vjeruju u nešto bolje? I kako možemo ostati pri pameti u doba podjela?
U ovom snažnom, ohrabrujućem pozivu na svjesni optimizam, Safak nas potiče da slušamo priče drugih i naoružava oruđima za traženje empatije. Kako bi nas približila jedne drugima, oslanjajući se na vlastita sjećanja, istražuje moć koju imaju priče. U tom procesu otkriva kako međusobno slušanje može iznjegovati demokratiju, empatiju i našu vjeru u blažu i mudriju budućnost.
Trenutno ne postoji knjiga koja nam više treba… Doza optimizma…
“Azra” ekskluzivno prenosi prvi dio odlomaka romana “Kako ostati pri pameti u doba podjela”
…Pandemija. Kako se koronavirus širio zemaljskom kuglom, ubijajući na stotine hiljada ljudi, ostavljajući milione ljudi bez posla i prekinuo život kakav smo poznavali, u javnim parkovima diljem Londona počeli su se pojavljivati natpisi na pločama. “Kad sve ovo bude gotovo, kako želite da svijet bude drugačiji?”, postavljeno je pitanje u natpisu.
Šta je trebalo značiti sve ovo nije bilo objašnjeno u pitanju; od prolaznika se očekivalo da sami smisle šta se time impliciralo – ovaj nagli prekid svakodnevne rutine, ovaj osjećaj da smo upali u grotlo neizvjesnosti i straha od onog što dolazi, ova velika globalna zdravstvena kriza s dugoročnim ekonomskim, socijalnim, a moguće i političkim posljedicama, ovaj tunel kroz koji mi, čovječanstvo, moramo proći bez olakog pretpostavljanja o tome kako će i kad završiti ili hoće li u bliskoj budućnosti opet izbiti još koja pandemija virusne bolesti.
Table su namjerno ostavljene prazne, kako bi ispod pitanja ljudi mogli pisati svoje odgovore, i mnogi su to i činili. Od svih, nabrzinu naškrabanih, komentara, jedan me se posebno dojmio. Neko je urezao boldiranim slovima
“Želim da me se čuje”.
Kad sve ovo završi, želim živjeti u drugačijem svijetu u kojem će me se čuti.
Bio je to lični vapaj. Ali, u mnogo čemu, zvučao je i kao kolektivni vapaj….
(Oprema teksta je redakcijska)
(Izdavač: Buybook, 2020.; Urednica: Ida Hamidović; s engleskog prevela Jovana Šego)
O AUTORICI
Elif Safak je višestruko nagrađivana spisateljica i najčitanija književna autorica u Turskoj. Aktivna je kao politička komentatorica i predavačica. Piše na turskom i engleskom jeziku, a do sada je objavila petnaest knjiga, uključujući deset romana, među kojima se ističu bestseleri „Istanbulsko kopile“ i „Četrdeset pravila ljubavi“. Knjige su joj prevedene na četrdeset i sedam jezika.
Safak je TED govornica, članica Vijeća za izradu globalnog programa za razvoj kreativne industrije Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu i jedna od osnivačica Evropskog vijeća za međunarodne odnose, ECFR. Francuska vlada joj je 2010. dodijelila Orden viteza za umjetnost i književnost. Piše za vodeće svjetske dnevne novine i časopise, uključujući „Financial Times“, „Guardian“, „New York Times“, „Wall Street Journal“, „Der Spiegel“ i „La Repubblicu“.
Predavala je na brojnim univerzitetima u Turskoj, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama. Diplomirala je međunarodne odnose, magistrirala rodne i ženske studije, a doktorirala političke nauke. Poznata je kao aktivistkinja za prava žena, manjina i pripadnika LGBT populacije.
Njene su knjige nominovane za nagradu Orange, MAN Asian nagradu, Baileys nagradu i IMPAC Dublin nagradu, a ušle su u uži izbor za dodjelu Nagrade za najbolji roman na stranom jeziku i RSL Ondaatje nagrade.
Safak živi u Londonu.