Nekad žensku nije lahko ni kad je napada neki obični smarač. Međutim, šta kad te napada šef na poslu? Oženjen šef, za javnost uzoran otac troje djece. Stranački podoban.
Tužbi za seksualni mobing u nas gotovo nema. Nekoliko incidentnih slučajeva. Što ne znači da toga nema. Naprotiv, svi mi znamo barem nekoliko takvih slučajeva.
Prvo počinje gotivom i povjerenjem. Pa onda nekim sitnim povlasticama, tipa da svojoj žrtvi nađe bolju radnu poziciju, bolje plaćenu, komforniju. Onda povlastice tipa maksuzija izlazaka i godišnjih odmora. Slijedi češće sazivanje u njegovu kancelariju i poziv na ručak poslije posla. Ako to žensko odbije, napadi se nastavljaju.
Ne popušta. Priča o svome lošem braku. K’o bîva sve bi on to rasturio da nije djece, sa ženom nema ništa. Standardna spika. Ako se odbijanje nastavi, bilo direktno, bilo onako ignoriranjem – lafo ona ne primjećuje u kojem on smjeru gura priču, onda počinju pritisci.
K’o po šablonu. Odjednom ne valja ništa što je uradila. Pegla je i maltretira. Prijeti da će ostati bez posla. Viče i to jako. Ona počinje patiti i čuvati sve u sebi. Dakako, pod uvjetom da nije od onih koje to jedva dočekaju, pa hojcaju i muzu koliko mogu.
Onda, nakon perioda pritisaka, poslovnog mobinga i ucjena, što direktnih što aluzijama, nakon što on pomisli da je žrtva slomljena, dolazi faza kada je doslovce pritisne uza zid, uz riječi koje pršte od šatro ljubavi i strasti. Ako se i tad izvuče, mobing se nastavlja do kraja. Obično do kraja njegovog mandata, ako do tada ne podlegne.
Fakat šta žensko može i treba uraditi u ovakvim i sličnim slučajevima?
Priča mi nedavno jedna koja se izvukla iz kandži starog balavog šefa, papka i primitivca koji je, zahvaljujući uvlačiguzanskim sposobnostima i talentima, zasjeo na mjesto direktora.
Njena je sreća bila što se povjerila, što nije to držala u sebi kao da je neka sramota. I bila je nasavjetovana kako da postupi. Sve je poslušala.
Sačuvala je i pohranila sve njegove sms-ove. Snimala ga kako napada, kako je ubjeđuje, kako govori protiv svoje žene, stranačkih šefova… Imala i video i audio-zapise. Čak ga je pomalo i navlačila da kaže kako će joj sve staviti pod noge ako pristane. A ako ne pristane, da onda ne mogu sarađivati, s jasnom aluzijom da bi mogla ostati bez posla, da bi joj neko mogao sačekati oca, majku, sestru…
Kad je sakupila dosta materijala, sve je to snimila i stavila na jedan USB. Potom je ušla u kancelariju slavodobitno, mada su joj se noge tresle od straha. No, iskulirala je.
I sve mu to tresnula o sto, kako je i nasavjetovana. Unijela se u lice i rekla:
– Slušaj, pizdo, još jednom mi se obrati i ovo će sve biti poslano novinama, tvojim stranačkim šefovima i tvojoj ženi. Uništit ću te, mrtav si ako mrdneš. Osim toga, neki povjerljivi ljudi znaju o ovome i imaju sav materijal. Ako slučajno slomim nogu, ili budem imala udes, ili se desi nešto slično, ima ko će ovo bolje od mene razglasiti. Zato, moli Boga da mi ništa ne bude, papak jedan prljavi.
Direktor pozelenio: – Pa ljubavi, ja sam to sve radio jer te volim, jer si žena mog života, žao mi je što si to tako shvatila.
Ali, dok je to govorio, ona je vidjela da je njegova sila ispuhala ko balon. Sada je ona vladala situacijom, bez namjere da više to kormilo ikada ispusti:
– Ja sam svoje rekla. Nadam se korektnim poslovnim odnosima, u suprotnom…
Ove nedorečene prijetnje čak su jače od onih izgovorenih.
Pitam je kakva je sada situacija. Kaže da je dobra. Da se on pravi kao da se nikad ništa nije desilo. Uredno potpisuje sve što mu donese na posao i fino pozdravi. I to je to.
Dakle, ako vam se slično dogodi, znate šta vam je činiti.
I nemojte prezati ni od objavljivanja i borbe ako bude potrebno.
Ne pristajte biti žrtve.
Indira Kučuk-Sorguč