Pirat s Raba

Piše: Redakcija

Internetom kruži već neko vrijeme jedna baš ono upiš priča. Ima k’o bîva neki stihoklepac koji šalje svoje naštiklane ljubavne stihove raznim pripadnicama suprotnog spola u inbox, a nekima bilesi i na zid.

Među našim ženama nastala strka, frka i panika. Jer, svaka je dobila posebnu poštu. Samo njojzi namijenjenu. Sa svakom se taj vrli poeta dopisuje. Doduše, ne očijuka baš sa svima. Jok. Ima on i određene kriterije. Običnim ženama kuka na sav glas. Lamentira nad svojom teškom sudbinom. Objašnjava uzduž i poprijeko kako se s njim poigrala politika i sad zbog svog dugog jezika ne može svoje bajne stihove uknjižiti i prodavati. On cmizdri nad sobom i piše:

– Čovjeku poput mene zatvorena su vrata. Živim u Hrvatskoj, a pišem o Bosni. Ovdje nisam zanimljiv, a dolje me neće. Nisam se nikom prodao. Želim ostati svoj. Molim te pomozi mi da ostanem svoj. Pomozi mi da izdam knjigu. Dužnik sam tvoj i taj ću dug ja namiriti.
Tako izgledaju, recimo, poruke upućene ženi u poznim godinama koja drži nekoliko butika markirane robe. Slične idu i onim ženama koje su osjetljive dušice, kojima srce puca samo pri spomenu na tuđu nevolju, jad i bijedu. A pogotovo ako te poruke stižu od naočitog muškarca koji, sudeći prema profil slikama, izgleda ko slika i prilika samog Džonija Depa. Baš ko Pirat s Raba.

On je fakat pravi pirat, jer klepa tuđe stihove i doda koju svoju sentimentalnu i potpisuje ih svojim imenom.
Jednom je mojoj FB drugarici posl’o ovu kiticu rime: – Ti i ja kao cvijeta dva/trčaćemo po mjesečini/Ti i ja ko sunca dva/voljeli se/nebom letjeli/voljeli se do iznemoglosti…

Naravno, pala sam od šege pod sto. Malo Zeleta Lipovače, malo narodnog pjesnika i zehrica sopstvene gluposti.
Ovim mlađim curama, koje nisu još osjetile čar „prave muške ljubavi”, šalje mrtvu patetiku uz kronogram: Voljet ću te do kraja života.
Razvio je ovaj internet-dasa, koji se fata za slamku spasa, razne taktike da dođe do para, ne bi li objavio tu svoju zbirku lahke poezije.
I žene su se listom upecavale. Svaka mislila da se on njoj upucava. Svaka mislila da je njegova muza. Njegova jedina i vječna inspiracija. K’o mahnito žensko – povjerovalo mu.

I počeše na njegov bankovni račun pristizati prve parice. Kupile se – legle se. On obećav’o sve i svašta. Ha objavi knjigu i proda nešto, eto njega kod svojih donatorica. Naravno, ona koja je više uplatila ona je imala prioritet. Dobijala je najljepše rime i najduže postove.
Iz proslijeđenih poruka izdvajam ove:

– Budalice razmažena. Tebe i da mazim do kraja života malo ti je. A malo je i meni za tri života… Tražim da me ne zaboraviš. Nikad. I kad jastuk zagrliš, ti me sanjaj…

Reci to sve u stihu, može  i u  prozi, pa ćeš završiti na sanskoj kozi. Kad-tad.
E tako je i ovaj pirat-poeta bio malkice neoprezan. Slao svoje kitice, ali slao i onim ženama koje su prijateljevale jedna s drugom, što na FB, što i privatno. I žene k’o žene. Počele se hvaliti jedna drugoj i pokazivati poslane rime s posvetom. Isprva k’o slatkastu vijest bez imenovanja pošiljaoca, a onda kad je krenulo međusobno propitivanje, utvrdi se da je svima isti pošiljalac, ali su primaoci različiti. To jest, primateljice.
Počne se odmotavat’ vrzino kolo. Žene se povjeriše koliko su mu love uplaćivale, kakve su sve ponude dobijale, na šta su sve nasjele.
Neke čak nisu htjele ni povjerovat’ u to što se otkrilo. I dalje su samo njemu vjerovale. Masovna hipnoza. Pogotovo kod ovih žena starog kova. Ona nazor hoće romantiku pa to ti je!

Ova moja FB jaranica jedva uspjela zaustavit’ jednu dobrostojeću usidjelicu da mu ne uplati hiljadu eura, sad mu eto gori pod nogama, istjerat će ga gazda jer nije platio stanarinu pola godine.
Ne znam što je zaustavi, kažem joj u šali, pa čovjek je svaki svoj fening krvavo zaradio! Kol’ko je on znoja prolio da sastavi ovo stihoklepstvo, a tek da preko mašine opći s više žena na staromodan način. Ih!

I tako ove su saznale. Napadale ga u inbox. Tražile objašnjenje. A dobile stih:

– Nijedna kao ti. Samo s tobom je još Mjesec pun, sve ostalo je prazno.

Čujem da je knjigu ipak izd’o. I da mu dobro ide internetska prodaja.
I ne išla. Srce nevoljene žene najlakše je otvoriti.
Indira Kučuk-Sorguč

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti