Robert Dacešin, ljudima koji prate društvene mreže poznatiji kao @rio_price_sa_putovanja, Banjalučanin koji je ujedno putnik, poliglot, bloger, teniser, teniski sudija i magistar ekonomije. Uz malo novca i mnogo znatiželje obišao je gotovo 60 zemalja svijeta. U svom stanu besplatno je ugostio desetke stranaca, a i sam je, na raznim stranama svijeta, umjesto u skupim hotelima, boravio u domovima nepoznatih osoba. Sa svih putovanja nosi zanimljiva iskustva o kojima piše na svom blogu, a jednom mjesečno i za čitatelje “Azre” opisuje svoja putovanja i dijeli najzanimljivije detalje,kojima će vas sigurno natjerati da nekad posjetite destinaciju o kojoj piše
Smješten na samo četiri sata vožnje od Mexico Cityja, Guanajuato je gradić kojeg mnogi nazivaju srcem ove zemlje. Ovaj maleni grad, koji je dio regije Bajio, ne broji više od 180.000 stanovnika, a sami centar grada je pod zaštitom UNESCO-a i nalazi se na listi svjetske baštine od 1988. godine.
Nazivaju ga još i Gradom srebra, jer su tokom 16. vijeka na ovim prostorima iskopavane čak dvije trećine svjetske rude ovog plemenitog metala. Upravo to je bio i jedan od razloga zbog kojeg su Španci, koji su osnovali ovaj grad, počeli da ulažu i grade ovdje, pa su od proizvodnje i prodaje srebra, u vrlo kratkom roku, na brdima Marfil, Tepetapa, Santa Anna i Cerro del Cuarto, koja se nalaze oko grada, izgradili sistem utvrđenja, zbog čega je i današnji izgled centra grada tako brdovit, sa uskim i vijugavim ulicama.
LOKALNI ŠMEK
Ovakav sistem ulica nije baš tipičan za ostale španske kolonijalne gradove, koji su pretežno izgrađivani u pravilnoj, paralelnoj mreži. Upravo takav nepravilan oblik terena doveo je do toga da danas sami centar ovog gradića bude pravi labirint s mnogo isprepletenih ulica šarenih boja.
I baš ove male, šarene ulice Guanajuata, zajedno s fasadama jarkih boja i veselih dekoracija, jedan su od najljepših prizora koje sam vidio u posljednje vrijeme. Uz to, kako ovaj gradić još nije mnogo turistički popularan, zaista nudi onaj pravi, kako volim da kažem, lokalni šmek i priliku da doživite neku zemlju kroz svakodnevicu lokalaca i njihov stil života.
Jednostavno sjednite na kafu u neki od brojnih kafića ovog mjesta i upustite se u razgovor s ovdašnjim lokalcima, koji će vrlo rado željeti da čuju vaše priče.
Osim prilike da upoznate neke nove ljude, šetnja ulicama Staroga grada i obilazak starih spomenika, muzeja i katedrala, učinit će da se osjećate kao da ste se vratili nekoliko vijekova unazad. Zaista, mnogo toga nevjerovatnog može da se vidi ovdje, a jedno od takvih mjesta je definitivno neobična Aleja poljubaca, mala i veoma uska ulica, u kojoj se dva balkona gotovo dodiruju, a koja su, prema jednoj staroj narodnoj priči, omogućila mladom paru kojem je ljubav bila zabranjena, da se u tajnosti sastaju i ljube, svako na svom balkonu.
Iako ova priča ima tragičan kraj, legenda kaže da, ako poljubite voljenu osobu na crvenoj stepenici u ovom prolazu, slijedi vam sedam godina sreće u ljubavi. Možda ovo bude jedini način da se oženim na kraju.
Vrlo zanimljiva je i Bazilika Djevice od Guanajuata u kojoj se nalazi jedna od najvažnijih relikvija u čitavom Meksiku, kip Djevice Guanajuato, koji potječe iz sedmog vijeka.
Figura je izrezbarena od drveta i postavljena na srebrenu osnovu, a gradu ju je poklonio španski kralj Philip II, 1557. godine. Osim ovog cijenjenog kipa, u ovoj ubjedljivo najvećoj građevini u cijelom gradu nalaze se i brojne relikvije koje je poklonio Papa, kao i vrijedna djela meksičkih umjetnika.
Osim ove, preporučujem vam da posjetite i crkve Templo de Belén i Templo La Valenciana, od kojih je prva poznata po kasnom baroknom uređenju fasada, dok drugu posebnom čine tri sjajna velika oltara, ukrašena zlatom.
Kad smo već kod Južne Amerike, ne smijem da ne spomenem kip Isusa Hrista ili Cristo Rey, statuu visoku 23 metra, koja se nalazi na vrhu brda Cerro del Cubilete, na otprilike 45 minuta vožnje od Guanajuata.
Osim prelijepe kolonijalne arhitekture, Guanajuato je čuven i po najneobičnijem muzeju u kojem sam ikada bio, Muzeju mumija, u kojem posjetioci mogu da vide blizu 100 mumifiricanih tijela, kao i najmanju mumiju na čitavom svijetu!
Naime, kako je početkom 1800. godine grad zadesila kolera, koja je usmrtila veliki broj njegovih stanovnika, došlo je do ogromnog povećanja grobnih mjesta, a kako tadašnje vlasti više nisu znale šta da rade, u periodu od 1865. do 1958. počele su da traže da članovi familije preminule osobe plaćaju porez na lokalnom groblju. U slučaju da tri godine zaredom to ne bi uspjeli, njihovi voljeni bili bi tada iskopani i sklonjeni s groblja.
Aleja poljubaca
Ono što je poprilično čudno, jeste da su leševi zbog ekstremno suhih uslova tla, bili prilično dobro sačuvani, te na neki način prirodno mumificirani. Groblje je te neobične mumificirane leševe držalo pod zemljom u kosturnici ispod samog groblja, u slučaju da rođaci dođu s novcem, tražeći ponovni pokop. Na taj način je do 1894. godine kosturnica sakupila dovoljno mumificiranih tijela da se preimenuje u muzej.
MNOŠTVO MUZEJA
U početku su mumije bile samo unesene u muzej i postavljene na razgledanje, ali kako su s vremenom pojedini posjetioci znali da ih oštete, stavljeno je staklo. Budući da su nastale prirodno, mumije su jezivijeg izgleda od “standardnih” egipatskih mumija i često su veoma mršave s iskrivljenim licima, prekrivene cipelama ili otrcanim krpama koje nisu skinute s njih do dan-danas, jer je taj pokušaj nekoliko puta rezultovao lomljenjem njihovih kostiju.
Mumije
Među najšokantnijim mumijama svakako su trudna mumija i skupljeno dijete mumije, kao i “najmanja mumija na svijetu”, koja nije veća od jednog hljeba. Zanimljivo je i to da je 1970. ovdje snimljen meksički b-horor film naziva „Santo Versus the Mummies of Guanajuato“, u kojem glumi maskirani hrvač Rodolfo Guzmán Huerta.
Meksiko je, također, poznat i po čuvenoj Fridi Kahlo, a ako ste kao i ja ljubitelj njenih slika, nećete se pokajati ukoliko posjetite muzej Diega Rivere, njenog supruga i poznatog umjetnika ovih prostora, koji je, ustvari, njegov dom, sa originalnim stvarima i autentičnim namještajem. U gradu se nalazi još jedan muzej posvećen također jednoj nadaleko čuvenoj osobi. Riječ je o Miguelu de Cervantesu, autoru romana „Don Kihot“. Ovaj pisac je veoma cijenjen i obožavan u Meksiku, iako se vjeruje da ga nikada nije posjetio, a na ulazu u njegov muzej dočekat će vas veliki kip Don Kihota. Osim brojnih eksponata, koji uključuju statue, tapiserije i predmete povezane sa Cervantesom, u njegovu čast se svake godine održava Međunarodni festival Cervantino.
Dok ste ovdje, svakako obiđite Gradsku operu ili Teatar Juarez, otvoren 1930. godine, nakon čak trideset godina gradnje, a u kojem danas možete pogledati neke od najimpresivnijih predstava i koncerata simfonijskih orkestara. Ono što ga čini posebnom jeste njegova arhitektura. Masivni dorski stubovi koji podupiru osnovu u romanijskom stilu na kojoj je smješteno devet bronzanih statua grčkih muza ostavljaju bez daha, kao i impresivne stepenice koje vode ka ulazu, a omiljeno su mjesto sastajanja lokalaca.
I ljubitelji šopinga će u Guanajuatu pronaći nešto za sebe. Najpoznatija i najveća pijaca u gradu je Mercado Hidalgo u kojoj možete pronaći gotovo sve što vam je potrebno, te mi se čini da, koliko god mali bio ovaj grad, u njemu zaista može da se vidi mnogo toga.