Ima ona stara koja kaže: Ko se mača laća, od mača i gine.
Iako nam se često čini da pravde na dunjaluku nema, ona se, ipak, ukaže, ali zavijena u neke neprozirne velove.
On je k’o Vlado Kalember – što stariji to bolji. K’o slika Dorijana Greja u ogledalu. Ma baš k’o Narcis. Stalno se ogleda u vodi kućnog bazena i divi svome seksi odrazu.
On sve zna. Adrenalinski tip. Zna jedrit’, zna skakat’ s padobranom, zna se pet’ na visoke samo njemu dokučive vrhove, a zna se bogme mangupski verat’ i po tarabama… Alfa mužjak s posebnim potrebama… Reklo bi se, valja njegovu „napaćenu” dušu zadovoljit’.
Mijenj’o žene k’o peškire. Sijek’o svojim mačem tek propupale djevice, rasne žene svih boja i koža, tuđe zakonite, svoje nezakonite – ma nema dobre i zgodne koja je njemu mogla umać’.
Vodio vagabundski život, a i moglo mu se. Stari mu razvio biznis s grožđem, preprodav’o vinogradarima naku posebnu sortu. To čokota vinove loze na sve strane – fina neka biljofilska hercegovačka porodica, a ustvari prave vinopije. Pola piju, pola vinarima daju.
Nije se ovaj naš baš nešto zahmetio oko toga sve dok mu stari nije umro, a tad je on već zagazio u pedeset i petu. A neoženjen. A imanje propada, bez ženske ruke. Mati kopni, ne može, nema više kuveta..
Utom se u njegovom životu od silnih kratkoročnih veza jedna izdvojila. Lijepa Mara, vinareva kći. Djevojka od svojih dvadeset i tri, raskošne ljepote, prirodna i puna nake unutarnje jedrine. On je na nju odmah k’o za slobodu pao. Zgužv’o se k’o klepa u njenom naručju i zapjev’o: „Niko ljepši nego ti… lijepa Mara, vinareva kći. Na cijelom svijetu ljepote takve ni, samo lijepa vinareva kći.”
I ne zgužv’o se kad je od nje više od trideset godina stariji, ali nije on nikako dao da se vidi ta nepristojna razlika u godinama. Jok. Trenir’o je po vas butum dan – trč’o, biciklir’o, na bendžu diz’o pedeset kila, pliv’o – ma skak’o, što bi naš svijet rek’o, s mindera u fildžan! K’o da su se Mark Špic i Amel Tuka u njemu borili za vodstvo.
Oženio svoju lijepu Maru, koja se u grožđe razumjela baš k’o Mara u krivu onu stvar. Nikako. Njeni joj probijali mozak te vino ovako te grožđe onako, njoj to omrzlo.
Ali, nije to našem hairliji ni bilo toliko važno. Naš’o je on ko će radit’ u polju, ko pomagat’ njegovoj Mari u kući, a njemu je bilo bitno da svijet uvjeri kako se razlika u godinama među njima dvoma ne vidi.
Ništa mu nije bilo draže nego kad ga ko zaustavi pa mu kaže s ushićenjem: Ti pajdo k’o vino koje uzgajaš. Što stariji to bolji. Ma i bolji i mlađi!
I prolazile godine. Mara navršila tridesetu, on šezdeset i koju, potomstva ni za iladža.
Pos’o ga pravo stisn’o. Kako i neće!? Dok je njegov pape radio, ovaj se vucar’o po svijetu pa mu nikakav nauk i nije mog’o prenijet’. I naš je Narcis često izbiv’o iz kuće. Ostavlj’o mladu i prpošnu ženu samu. Bez nadzora i bez srčane alatke.
A Bogu hvala, ova nova tehnologija zavladala pa se i staro i mlado prikači dok se ne ukači; a kad se ukači, onda se nekog dokači. A kad se dokači, teško može da se otkači.
E, tako se i lijepa Mara prvo prikačila i ukačila, a onda se i dokačila jednog zagondžije. Ljubav cvjetala mjesecima preko haber kutije.
Jedne noći on se, pretpostavljate, ranije vratio s desetodnevnog puta i zateko nju kako izvodi striptiz na skajpu. Razgolitila se ona, razgolitio se i on s one tamo strane, a laptop se mjesto njih crveni. Užarila se ona lampica na kameri, trepetiljka trepti, a njima lijepo. Uživili se do krajnjih kompjuterskih granica.
– Šta te spopalo, luda Mare, gospe ti?! – iz njega je iziš’o reski jecaj.
Nije se ona nešto nasekirala. Mahnula svom virtualnom zagondžiji, spustila poklopac na laptopu i pregrnula prozirni šlafruk sa perjem.
Obećala da neće više nikad. I to nikad je bilo na snazi dok se on opet ne bi uputio na svoje dugo službeno izbivanje.
Sav komšiluk sazn’o da ga žena putem skajpa vara. On rek’o najboljem jaranu – svome pajdi, a on svojoj ženi, a žena najboljoj pajdašici, a ona u povjerenju materi i eto… i haber po haber- multihaber. Bruji mahala.
– Vratilo mu se. Kol’ko je on žena u crno zavio. He, kol’ke su oči za njim proplakale, a kol’ke su ga ostavljene samo proklele… Ko se mača laća, od mača i gine – letjeli su komentari.
Očito se Narcis previše zad’o tamo đe ne treba.
Očito mu je stomačni mišić nadvlad’o srčani.
A mladoj očito fali neki mišić dok se sama morala pobrinuti za njega.
Indira Kučuk-Sorguč