Robert Dacešin, ljudima koji prate društvene mreže poznatiji kao @rio_price_sa_putovanja, Banjalučanin koji je ujedno putnik, poliglot, bloger, teniser, teniski sudija i magistar ekonomije. Uz malo novca i mnogo znatiželje obišao je gotovo 60 zemalja svijeta. U svom stanu besplatno je ugostio desetke stranaca, a i sam je, na raznim stranama svijeta, umjesto u skupim hotelima, boravio u domovima nepoznatih osoba. Sa svih putovanja nosi zanimljiva iskustva o kojima piše na svom blogu, a jednom mjesečno samo za čitatelje “Azre” piše o svojim putovanjima i dijeli najzanimljivije detalje, inspirirajući ih da nekad posjete destinaciju o kojoj piše
Nikaragva. Zemlja koja mi je prvi put zapala za oko još 2013. godine, kada sam jednog dana sasvim slučajno u Banjoj Luci upoznao Karen, ženu iz Manague (glavnog grada), koja je tada već uveliko sa svojim mužem Ermanom i djecom, pustila korijenje u mom gradu. Zbog moje ljubavi prema latino kulturi, želje da ih pobliže upoznam, ali i njihove otvorenosti i opuštenosti, vrlo brzo postali smo jako dobri. Da ne kažem, pravi prijatelji.
Zajedno smo izlazili, posjećivali jedni druge na večerama, igrali tenis i generalno provodili mnogo vremena skupa, učeći istovremeno o našim kulturama. Tokom naših susreta, stalno bi me pitali kada ću u Nikaragvu i kada ću ih posjetiti, dok bih im ja odgovarao: „Da, jednog dana“, ali u sebi, ipak, razmišljao kako daleko i nemoguće mi ta Nikaragva izgleda.
Nekoliko godina kasnije, oni su se vratili u svoju zemlju, te smo i dalje ostali u kontaktu, povremeno se dopisujući i razmjenjujući poruke. Čuli smo, s vremena na vrijeme pričali o našim životima, dok su me oni i dalje zvali da dođem u Nikaragvu, a ja se i dalje zahvaljivao. Sve do 2018. godine, kada sam im poslao poruku da ću doći!
Bio sam tada na proputovanju Južnom Amerikom i sinula mi je ideja da ih posjetim. Pisao sam Ermanu da li je tamo i objašnjavao mu kako bih volio da se vidimo, a on mi je odgovorio:
– Roberto, jako mi je drago da putuješ i uživaš. Nažalost, ja sam sada u Jermeniji zbog posla i neću imati priliku da te vidim. Uživaj u svom putovanju. Pozdrav.
– Žao mi je što nisi ovdje sada, Ermano. Ali, da li bi bilo ok da se javim tvojoj ženi da ih posjetim na nekoliko dana? Volio bih da se vidimo barem malo – pišem mu kao odgovor na njegovo pitanje.
Nakon nekoliko minuta tokom kojih je na Whatsappu stajalo samo typing, stigao mi je odgovor.
– Niko ne može da ide u tu kuću dok mene nema. Niko!
Stajao sam i gledao u ovu poruku, poprilično zbunjen što mi je ovo napisao. Znam da vi koji čitate ovo ne poznajete Ermana lično, ali on je jedan od najveselijih i najopuštenijih likova koje biste ikada upoznali. Ne sjećam se da li sam ga ikada vidio mrzovoljnog. Ljutog nisam definitivno. Ma nema šanse!
Pišem mu potom ponovo sličnu poruku, da li bi bilo ok da prespavam kod njega kući na nekoliko dana, smatrajući da je ovo maloprije bio čisti nesporazum.
– Jesi me čuo Roberto, u tu kuću, niko ne može da uđe ako ja nisam tu. Jel’ ti to jasno?!
Ipak me je razumio.
– Jasno mi je Ermano. Ništa ne brini – kratko sam mu odgovorio.
Iako tada nisam otišao u Nikaragvu, tri godine kasnije zaista sam kročio u ovu zemlju i ponovo se sjetio njih dvoje. Iz straha da bi njen muž, sad već vidno iznerviran od mojih pitanja, odlučio da me sačeka u nekom mračnom ćošku ili ako ništa pošalje ljude da to urade za njega ukoliko ne bude tu, svoj boravak u Nikaragvi proveo sam družeći se s nekoliko ovdašnjih lokalaca na više mjesta, kroz čije sam savjete i preporuke napisao ovaj vodič.
Sve što budete čitali u ovom tekstu, lokalne su preporuke i vjerujem da je ovo najsveobuhvatniji tekst koji možete naći o Nikaragvi na našem jeziku.
Republika Nikaragva je država u Srednjoj Americi. Graniči s Hondurasom na sjeveru i Kostarikom na jugu. Na zapadu zemlja izlazi na Tihi okean, a na istoku na Karipsko more. Zemlja je površinski najveća, ali isto tako najrjeđe naseljena država u Centralnoj Americi s blizu šest miliona stanovnika. Zanimljivo je da je Nikaragva površinski gotovo tri puta veća od Kostarike i 10 puta od El Salvadora, a imaju približan broj stanovnika.
Glavni i najveći grad u zemlji je Managua, a službena valuta je nikaragvanska kordoba. Oficijelni jezik je španski, a mali broj stanovnika govori engleski, tako da vam savjetujem da naučite barem nešto španskog prije dolaska ovdje, kako biste lakše komunicirali.
Prosječna plata u zemlji iznosi 350 eura i ovo je najsiromašnija zemlja Centralne Amerike.
Viza
Građanima Bosne i Hercegovine potrebna je viza za Nikaragvu. Ukoliko, ipak, posjedujete američku, kanadsku ili Šengen vizu, moći ćete ući u zemlju s njom. Građanima Hrvatske nije potrebna viza za ulazak u Nikaragvu, dok je državljani Srbije mogu uzeti na granici.
Najbolje vrijeme za posjetu
Kao i u slučaju Kostarike, u Nikaragvi praktično postoje dva godišnja doba, kišno i suho. Najbolje vrijeme za posjetu zemlji je bez dileme tokom suhog perioda, koji traje od novembra do aprila, kada neće biti kiše, vrijeme će biti sunčano, a opet neće biti tako toplo i vlažno, kao što bude tokom kišnog perioda, koji traje od maja do kraja oktobra.
Doduše, ako se zadesite u Nikaragvi tokom kišne sezone, znajte da te kiše obično padaju u poslijepodnevnim satima, te je vrlo vjerovatno da ćete onaj prvi dio dana moći iskoristiti za obilaske ove lijepe zemlje.
Sedam najboljih mjesta
Ostrvo Ometepe
Sa svoja dva vulkana (Concepcion – aktivan i Maderas – ugašen), prelijepim plažama, vodopadima skrivenim u srcu šuma, petroglifima starim stotine godina, te velikim brojem neobičnih životinja, ostrvo Ometepe je bez dileme jedno od najboljih mjesta za posjetu u čitavoj Nikargvi. I nemojte misliti da sam ja jedini koji ovo kaže. Još od drevnih Asteka, koji su dolaskom ovdje mislili da su pronašli obećanu zemlju, čuvenog Marka Twaina, koji je ostrvo opisao u svojoj knjizi “Putovanja s gospodinom Braunom”, pa sve do putnika novijeg doba, koji su mi oduševljeni pričali o ovom mjestu.
Ostrvo se inače nalazi na jezeru Nikaragva, jednom od svega nekoliko jezera na svijetu u kojem mogu da se vide ajkule! Da, dobro ste čuli.
Iako je slatkovodno jezero, u njemu može da se vidi takozvana bik ajkula, srednja do velika ajkula, koja može da dostigne dužinu i do pet metara. A ako se pitate otkud ajkula u jezeru, nakon istraživanja koje je izvršilo nekoliko naučnika, zaključili su da su ajkule najvjerovatnije putovale tokom rijeke San Huan, koja se spaja sa jezerom Nikaragva, skačući pritom uzvodno, kao što to rade lososi.
Osim vulkana i jezera, mjesto koje me je najviše oduševilo na ostrvu je bez dileme Ojo de Agua, mala oaza prirode sakrivena duboko u debeloj šumi od tropskih vrućina Nikaragve. U mjestu se nalazi prelijepo vještačko jezero za kupanje, skakaonice, manji bazen za djecu, kao i nekoliko restorana i manjih atrakcija, koji će bez dileme učiniti zabavnim dan koji provedete ovdje. Ulaz u mjesto se plaća pet dolara.
Dok ste ovdje, preporuka je da posjetite San Ramon vodopade, skrivene duboko u šumi, do kojih će vam trebati otprilike sat šetanja od ulaza u lokalitet. Cijena ulaza je dva dolara.
S obzirom na to da ostrvo i nije toliko malo, da biste obišli sve ovo, trebat će vam ili bicikl ili motor, a mi smo se odlučili da to bude bicikl, čije smo rentanje platili pet dolara za čitav dan, s tim da smo imali pomalo problema s njim. Spadali su lanci, izduvavale su gume i slično, ali smo na kraju ipak uspjeli. Ukoliko se odlučite da rentate motor, vjerovatno će vam biti jednostavnije i lakše, ali, prema mom mišljenju, vožnja biciklom po prašnjavim cestama ostrva bila je jedno od boljih iskustava i avantura koje smo ovdje imali.
Jer, na kraju dana kada se baš onako izmorite, nema ništa ljepše nego naručiti neki lokalni koktel od tropskog voća i uživati u zalascima poput ovih.
Leon
Poznat kao intelektualno sjedište zemlje i mjesto u kojem se nalazi Nacionalni univerzitet Nikaragve, Leon je kulturna prijestolnica ove zemlje. Osim velikog broja muzeja i historijskih objekata, grad je posebno poznat po katedrali Leon, najvećoj katedrali u čitavoj Centralnoj Americi.
Zanimljivo je da je katedrala građena punih 113 godina, te da ne sadrži niti jedan dio metala. Prvobitno je trebala da bude sagrađena u Peruu, ali su je, ipak, smjestili u Nikaragvu, te danas predstavlja pravo blago, ne samo ovoga grada već i čitave zemlje. Historijski je i doslovno blago, pošto su pirati dugo godina pokušavali da u njenim skrivenim sobama pronađu zlato i dragulje, te nikada nisu uspjeli.
Svakako vrijedi obići i Stari Leon (Leon Viejo), ruševine iz 16. vijeka koje predstavljaju jedno od prvih mjesta u čitavoj Americi u koje su se doselili Španci, a koje se danas nalazi pod zaštitom UNESCO kulturne baštine. Oko grada se nalazi čak 12 vulkana, te, osim historijskog, ne propustite da doživite i onaj drugi, prirodni biser ovoga kraja.
Managua
Iako prijestolnica Nikaragve možda i nije arhitektonski najljepši grad u zemlji, smatram da svakako vrijedi posjete. Počev od neobičnih instalacija drveća šarenih boja, koje ćete viđati po čitavom gradu, te činjenice da je ovo jedini glavni grad Centralne Amerike u kojem se nalazi jezero, Managua ima neki svoj, neobičan šarm, koji se meni dopao.
Uz to, preporučio bih je za posjetu svakome ko želi da nauči više o njihovoj bliskoj historiji, jer ćete ovdje imati priliku da naučite mnogo o čuvenom generalu Augustu Cezaru Sandinu kojim se lokalci mnogo ponose, te ozloglašenom diktatoru Somosi, jednom od najomraženijih osoba u historiji nacije.
Masaja vulkan
Ako tokom svoje posjete Nikaragvi poželite da uživo vidite jednu od epizoda Nacionalne Geografije, onda je svakako preporuka da posjetite vulkan Masaju, smješten samo 20 kilometara od Manague, u najvećem nacionalnom parku u zemlji.
Ono što je najfascinantnije je, zapravo, činjenica koliko blizu možete da priđete samom vulkanu da doslovno vidite lavu koja ključa u njegovoj unutrašnjosti! Preporuka je da vulkan posjetite u kasne večernje sate, kada ćete imati priliku da vidite lavu koja svijetli u potpunom mraku okruženja. Posljednja veća erupcija vulkana bila je 29. aprila 2008. godine, kada je lava koja je izašla iz njega, dostigla visinu iznad dva kilometra!
Posjeta Masaji je isto tako odlična opcija da se uradi u kombinaciji s izletom iz Manague u Granadu, gdje ćete prvo obići ovaj sjajni i historijom bogat grad, a potom navečer svratiti do jednog od najvećih čuda Nikaragve.
Granada
Ovo je bez dileme mjesto koje ne smijete propustiti kada se nađete u Nikaragvi i najljepši grad koji sam posjetio ovdje.
Osim svoje historijske vrijednosti i velikog broja prelijepih katedrala i spomenika od značaja, oduševilo me je šarenilo ovog mjesta i njegova energija. Iako će poneki reći da je Leon kulturno značajnije mjesto nego Granada, da je mnogo onoga što danas vidimo u Granadi restaurirano i obnovljeno, te da je mali dio zaista originalan, osjećaj koji dobijete šetajući ovim obojenim ulicama, zaista je savršen.
Prepun kafića na otvorenom, zanimljivih bašti, neobičnih muzeja kao što je Muzej čokolade, posjeta Granadi bit će posjeta bez dileme najveselijem gradu ove zemlje.
Cero Negro
Jeste li znali da je ovo jedina zemlja na svijetu uz Novi Zeland u kojoj je moguće skijanje na vulkanu? Da, dobro ste čuli! Uz to, ovaj vulkan jedan je od najmlađih na svijetu, a svoju posljednju erupciju imao je 1999. godine.
Iako izgledom nije impresivan kao vulkan Masaja, posjeta ovom mjestu i spuštanje niz crni vulkanski šljunak na običnoj daski, bit će bez dileme jedna od najluđih stvari koje ćete uraditi u životu.
Ukoliko se pitate je li spuštanje opasno, nije ni slučajno. Nikome ko se do sada spuštao niz Cero Negro se ništa nije desilo. Uz to, kada dođete na lokalitet, vodiči će vam pokazati nekoliko načina s kojima možete da kontrolišete brzinu kojom idete, te će zaista sve biti u najboljem redu.
Cijena ove ture, u koju je uključen prijevoz od vašeg smještaja do vulkana, kao i oprema, obično iznosi 30 dolara.
San Huan del Sur
I za kraj ove liste o mjestima koje trebate vidjeti u Nikaragvi, ostavio sam vam jedan mali biser i grad koji obično mnogi zaobiđu. San Huan del Sur je mali, ali veoma živ grad prepun šarenih fasada i murala, poznat i po tome što se u njemu nalazi prilično velika koncentracija digitalnih nomada.
Grad je poznat i kao jedna od najboljih destinacija za surfanje u ovom dijelu svijeta, a u njemu se nalazi i druga najveća statua Isusa Hrista na svijetu, koja nalik na onu u Rio de Janeiru, s ponosom gleda na ovaj grad. Da biste vidjeli statuu izbliza, cijena je svega dva dolara.
Sigurnost
Prilično dobra, ako se uzme u obzir da se nalazi u Centralnoj Americi. Rekao bih da je Nikaragva neka zlatna sredina ovog dijela svijeta kada je riječ o sigurnosti. Nije toliko opasna kao, naprimjer, Honduras i El Salvador, ali opet nije toliko ni sigurna kao Panama i Meksiko.
Većina krađa i džeparenja dešava se u glavnom gradu Managui, obično na autobuskim stanicama, unutar javnog prevoza, na pijacama Oriental, Huembes i Mayoreo, a određen broj turista prijavio je krađe u naselju Altamira, kao i dijelovima ulice Avenida Bolivar. Ne preporučuje se ni posjeta siromašnijim četvrtima poput Jorge Dimitrov, kao i dijelu Zona Rosa u kojem je bilo nekoliko slučajeva da su prostitutke opljačkale strance.
Dok sam bio u Nikaragvi, od nekoliko ljudi sam čuo priče o povećanju broja kidnapovanja u taksiju. Najčešće su to članovi bandi koji ukradu auta i pretvaraju se da su taksisti. Iako ja lično niti u jednom trenutku nisam osjetio nikakvu opasnost dok sam se vozio taksijem, evo nekoliko savjeta kako ostati siguran.
- Ako je moguće, zamolite u vašem hotelu ili hostelu da vam pozovu taksi.
- Izbjegavajte taksi na ulici, te koristite aplikacije “Aveton” i “In driver”.
- Ako zovete običan taksi, provjerite da li ima crveni rub oko tablica (znak da je legalan), te da se tablice čisto vide, da su samo tri broja na njima. Ukoliko vidite četiri broja na tablicama, znajte da taksi nije legitiman.
Isto tako, kada naručujete taksi, dogovorite cijenu vožnje unaprijed, imajte sitno novca, jer vozači rijetko imaju da vam rasitne i držite prozore zatvorenim. Ne dozvolite vašem vozaču da prima druge putnike tokom vožnje, jer je bilo nekoliko slučajeva u kojima bi se drugi putnik slučajno priključio vožnji (koji je, ustvari, sarađivao s vozačem taksija), te bi vas opljačkali ili odveli do bankomata i natjerali vas da skinete novac s kartice, ostavivši vas potom na nekoj udaljenoj lokaciji.
Ne bih zaista želio da vas sve ovo napisano preplaši i da pomislite kako je Nikaragva nesigurna. U skoro 10 dana koje smo mi proveli u zemlju, nismo se niti u jednom trenutku osjetili ugroženi, niti smo pomislili da bi nešto moglo da se desi. Lokalci su nam govorili da je zemlja sasvim sigurna, da su ljudi divni i da će vam uvijek pomoći, što je u velikoj većini slučajeva zaista tačno. Ali, zbog onog jednog malog procenta loših ljudi i ružnih stvari koje se, ipak, ruku na srce, dešavaju ovdje, preporuka je da malo obratite pažnju i čuvate se.
Cijene
Kako biste na pravi način isplanirali svoje putovanje u Nikaragvu, bitno je znati kakve su cijene i šta možete očekivati. Stoga, u narednim redovima donosim vam presjek cijena većine stvari koje možete naći tokom boravka ovdje.
Smještaj Nikaragva je bez dileme najpovoljnija destinacija kad je riječ o smještaju u čitavoj Centralnoj Americi, te očekujte da ćete prosječno davati 10-tak eura za sasvim pristojne sobe. Ukoliko poželite nešto luksuznije, ni to vas neće koštati mnogo, jer smo mi na ostrvu Ometepe za samo 15 eura iznajmili zaista fantastičan smještaj s bazenom, doručkom i nevjerovatnim pogledom.
Hrana Tradicionalna hrana Nikaragve ne razlikuje se previše od jela po ostalim zemljama Centralne Amerike, te tako na meniju često možete očekivati grah, rižu i meso. Za doručak se obično služi Gallo pinto (riža i grah), a cijena prosječnog obroka ovdje iznosi 3-5 eura. Pivo, kafa i gazirani sokovi u prosjeku koštaju jedan euro.
Taksi Izuzetno jeftin. Očekujte da ćete za kilometar vožnje plaćati 50-ak centi.
Autobus Kao i taksi, prilično jeftin. Kao dokaz tome, najbolje svjedoči činjenica da smo bus od Manague do Granade u trajanju od skoro dva sata, platili svega jedan euro, a taxi collective od Manague do Leona tri eura!
Suveniri Iako nakon Kostarike nisam bio mnogo oduševljen suvenirima ovdje, treba im odati priznanje da su mnogo jeftini.
Mada se u prodavnicama može platiti karticom, preporuka je da kod sebe imate gotovinu, jer ćete često na ulicama naići na vrlo zanimljive ulične prodavce voća, slatkiša i lokalnih specijaliteta i bilo bi ih šteta ne isprobati.