Egipat je ponovno u središtu pažnje Bosanaca i Hercegovaca. Aranžmani nisu poskupjeli, a nadasve nudi ugodan i kvalitetan odmor. Ko hoće adrenalinski, tu je jedrenje na dasci, paraglajding, izlet na safari, podmornica, podvodno ronjenje, plivanje s delfinima, skadranje i slično. Kome je do noćnih užitaka, u ponudi je sjajni show program “Hiljadu i jedna noć”, na kojem smo ostali apsolutno bez teksta kada se na sceni pojavio umjetnik čija je petnaestominutna vrtnja oko svoje ose duhovno ispunjena sufijskom filozofijom i artističkim zanosom, dovela program do usijanja. Osim luksuzne hotelske ponude, tu su i kulturni užici
Kada avion dotakne pistu u Hurghadi, već se nađete u perivoju “Hiljadu i jedne noći”. Pred očima neprestano iskrsavaju prizori koje smo pohranili u najsigurniji kutak malog mozga, a Orijent se u svom punom obličju konačno projicira na putnika-znatiželjnika. Hotelska ponuda je široka i na vama je da izaberete. Mi smo se odlučili za oblast Soma Bay, koja se nalazi pola sata vožnje od Hurghade i u kojoj su nadaleko poznate pješčane plaže i besprijekorno čisto tirkizno “Crveno more”. “Resort Sentido Palm Royal” isijavao je gostoljubivu atmosferu, pa je uposlenima trebalo svega nekoliko minuta da nas smjeste u sobu i požele sretnim prvi dan boravka u Hurghadi. On uz “Kempinski” i “Steingerberger” spada u red prvorazrednih hotela, ne samo na obali Crvenoga mora nego i uopće na Bliskom istoku.
I svi ostali hoteli s pet zvjezdica prevazilaze i kod iznimno maštovitog čovjeka sve granice zamišljenog i pravi su raj na zemlji. Svaki hotel savršene je gradnje, prostire se na nekoliko hiljada kvadratnih metara, raspolaže unutrašnjim i vanjskim bazenima besprijekorne čistoće, sportskim terenima, kozmetičkim salonima, restoranima, barovima, disco-klubovima i kompletnom zadivljujućom uslugom. Animatorski timovi su uvijek spremni da vas izvuku iz trenutne melanholije (premda, uistinu, za nju nema mjesta, jer osvježenja u vidu raznih izleta i programa ima napretek!), a faktor urednosti i dojmljive čistoće plijeni na svakom koraku. Sobe su pravi mini-stanovi čija prostranost i moderni namještaj pružaju, ne samo neophodni komoditet nego i lijepu iluziju vlastitog doma. Svaka soba ima i nemalu terasu s pogledom na plažu, na kojoj čujete samo fijuk vjetra koji sprječava Suncu da prži svom svojom silinom i nivelira temperaturu na nekih 30 Celzijevih stepeni. Ista je temperatura svih ljetnih mjeseci, tako da putnici ne trebaju strahovati – njihova bljedunjava koža neće izgorjeti niti će imati zdravstvenih problema.
FANTASTIČNA PONUDA
U Hurghadi puše takozvani suhi vjetar i čini lakše podnosivim visoke temperature. A ono što je najvažnije za nas koji dolazimo iz vlage i memle, ova klima godi našem fizikusu, a pogotovo onim koji su oboljeli od korone, astme, bronhitisa, imaju problema s kičmom, kostima, zglobovima, te plućnim i srčanim bolestima. Ipak, ono što svakog Bosanca, osim pitanja o temperaturnim razlikama, najviše zanima jesu dvije stvari: hrana i provod. E, toga ima napretek! Hrana koju spravljaju Egipćani uglavnom je namijenjena evropskim gostima, te je stoga na repertoaru sve ono što se jede u našoj standardnoj prehrani, kao i poneki zanimljivi egipatski specijalitet baziran na znatnoj upotrebi miksa začina i jela od tijesta. Osim mnoštva salata i odlično spremljenih variva, kolači i sve vrste slastica zaslužuju najbolju ocjenu. Ovdje nema šta ne možete dobiti, čak je u noćnim satima organiziran roštilj, koji je često na egipatskoj trpezi. Uglavnom se na žaru nađu piletina i riba, ali i teleći kotleti, ražnjići i nezaobilazni ćevapi, koji se ovdje zovu “kofta”. Oni su duži od naših ćevapa, a po okusu, ako nisu bolji, sigurno nisu lošiji. Posebnost takvom ćevapu daje začinski slad ljutkastoga okusa.
PREDODŽBA EGIPĆANA O BOSNI
Hurghada (arap. al Gargaka) jeste novonastali gradić na Crvenom moru u čijem pravcu Egipćani sve više infiltriraju kapital sa željom da naprave pravo mondensko ljetovalište u Misiru, koje neće samo parirati šarmantnom Sharm El Sheikhu, nego će ga i prevazići, jer ima sve cestovne, geografske, uopće, infrastrukturne potencijale. Ako uzmemo u obzir da je više od 90 posto Egipta prekrila pustinja, onda je potpuno jasno zbog čega ova krasna zemlja proširuje svoju sve bogatiju turističku ponudu novim destinacijama i razvija luksuzni turizam po vrlo prihvatljivim cijenama. Jedan uposlenik u hotelu, očito vrlo ponosan na svoju zemlju, pitao nas je odakle smo. Na spominjanje Bosne samo je prepotentno odmahnuo rukom i samozadovoljno ustvrdio: “Bosna je mala i siromašna zemlja. Vi ste Srbija, je li tako? A Egipat je snažna i velika zemlja. Samo jedna ulica u Kairu je čitava Bosna!”
Nakon ovakve patriotske i prilično nerealne predodžbe, samo smo se gorko nasmijali. Nigdje više sirotinje nismo vidjeli doli u Egiptu, a istovremeno nigdje više zadovoljnih ljudi koji rade za svega dvije-tri egipatske funte (19 funti je 1 euro) koje su im sasvim dovoljne da se prehrane jedan dan, jer sutra je drugi dan i druga nafaka. Ima nešto u toj njihovoj filozofiji što je potpuno na fonu islama, njihovog duhovnog svjetonazora koji ih, usprkos siromaštvu zemlje i vječitoj upornoj borbi za oplemenjivanje bar ponekog kvadratnog metra pustinje, drži uspravnim i nepolakomljenim. Nakon ovakvih riječi poput kratkog filma kroz glavu su mi prošle sve blagodati Bosne i Hercegovine, beskrajno plavetnilo neba, sve zelene doline mojih snova, sva paklena brda i planine koje žude za čovjekovim korakom i sve one osobine godišnjih doba koje pola Planete i ne poznaje. Ovaj odlazak u zemlju faraona i sa spoznajne strane o sebi i nesebičnom Božijem davanju i našim megalomanskim zahtjevima, stalnim nezadovoljstvima i permanentnom huljenju, ima itekakvu važnost.
IZUZETNO GOSTOPRIMSTVO
Po dolasku u Egipat uvidite odmah da ste došli u zemlju ljudskosti i toplote, beskrajnog gostoprimstva i zadovoljstva malim stvarima. Pomislite najprije da ste “aterirali” u sunčani raj, a zatim da i raj ima hijerarhiju, pa su dobri i siromašni tamo gdje najviše sunce prži. Egipćani su, uistinu, dobri i siromašni, ali itekako dobro znaju šta je raj. Znaju šta je rahatluk, užitak, slast. Kada je njima gušt zapaliti ćumur i ispušiti nargilu ili šišu, kako i mi zovemo mješavinu duhana i lišća raznog voća slatkastog okusa, nema tog posla koji ih može poremetiti u ovom malom hedonističkom zadovoljstvu. Oni svoj bonluk preinačuju kroz bjesomučno cjenkanje i pozorno gledanje lijepih turistkinja (samo gledanje i ništa više!) i poneki sitni gušt poput poslijeakšamskog sjedenja u tradicionalnom arapskom kafiću uz šišu i čaj. Njima ne smeta što jedan ima luksuzni automobil i veleljepni stan, a drugi samo kamilu (koja je najveće bogatstvo jednog beduina) i ništa više. Oni su pred Bogom jednaki i zavisti nema. Svako živi svojim tempom, ne remete jedni druge, ne ulaze u bespredmetne rasprave i drže se šerijata. Egipatsko stanovništvo je pretežno muslimansko, naime, 95 posto je muslimana, a ostatak su Kopti (pravoslavci). Takva procentualnost garantira mir, premda brojni policajci i vojnici diljem Egipta, čini se na svakih stotinu metara, nisu baš najljepša slika ove zemlje.
DREVNI LUXOR I DOLINA KRALJEVA
Ko hoće adrenalinski odmor eto mu jedrenja na dasci, paraglajdinga, izleta na safari, u podmornicu, podvodno ronjenje, plivanje s delfinima, skadranje i slično. Kome je do noćnih užitaka, u ponudi je sjajni show program “Hiljadu i jedna noć”, na kojem smo ostali apsolutno bez teksta kada se na sceni pojavio umjetnik čija je petnaestominutna vrtnja oko svoje ose duhovno ispunjena sufijskom filozofijom i artističkim zanosom, dovela program do usijanja. Međutim, ono što svaki turist koji nije imao priliku posjetiti Misir bezuvjetno mora da vidi jesu obilasci Luxora, tj. Doline kraljeva i misterioznih piramida u Gizi, u samom središtu Kaira. Ovaj aranžman omogućava vam, osim luksuzne hotelske ponude, i kulturne užitke i ko se nađe u ovoj zemlji neka ne dvoji, Kairo se mora vidjeti.
Ono što svaki Bosanac koji nije imao priliku posjetiti Misir mora da vidi jeste Luxor, drevnoegipatski “mrtvi” grad, zapravo, Dolina kraljeva, u kojoj su faroni “prelazili rijeku” i koje je bog Anubis vodio u svijet mumificiranja, a Oziris, bog smrti, uzimao im dušu. Dolina kraljeva je, zapravo, velika grobnica za faraone Novog kraljevstva i predstavljala je svojevremeno najbogatije mjesto takozvanog Donjeg ili Južnog Egipta. Pitate se zašto, ako je pustinjski pijesak usisao u sebe sve same nekropole? Upravo zbog toga, jer su Egipćani duboko vjerovali u zagrobni život, u život poslije života i za njih je smrt simbolizirala trag vječnosti. Faraoni su se identificirali s bogovima (osim faraona Amenhotepa III koji se nazvao Ehnaton ili Aknaton i koji je vjerovao samo u jednog Boga) i njih je u smrti okruživalo sve ono što je i u životu: vjerni dvorjani, supruge, djeca, bogatstvo, hrana, svećenici, obredni ceremonijal, pokućstvo, predmeti koji ga glorificiraju itd. Tako da su sve ove grobnice u Dolini kraljeva, koju superiorno štite dva kolosa – statue Amenofisa III, koje su u arheološkoj predaji poznate pod imenom Memnonovi kolosi, ispražnjene i sve ono blago do kojeg nisu uspjeli doći pljačkaši preneseno je u Kairo, u Egipatski muzej. A Luxor vas opčini ne samo tom vjernom ilustracijom egipatske mitologije, nego i metafizičkom snagom da je rekonstruirate, iako niste dio te sredine.
FARAONKA KOJA JE SA SVOJOM VOJSKOM PRODRLA DO SOMALIJE
Takav duhovni opijum živo osjećate u veličanstvenom hramu Karnak, koji nije izgubio ništa od svoje prvobitne ljepote, jer je dobro sačuvan i jer dva obeliska faraona Ramzesa II i legendarne kraljice Hatšepsut dominiraju tim prostranstvom i svojom voluminoznošću potvrđuju da su samo ljudi ruševni i majušni, a da Božija dobra traju kao vječni dar. Hram kraljice Hatšepsut nalazi se na uzvisini i centriran je usred pustinje, a podignut je ovoj kraljici koju Egipćani najviše poštuju jer je pokazala spremnost da vlada tvrđe i jače od muškaraca i jer je za vrijeme njene vladavine Donji Egipat doživio procvat. Ova je faraonka sa svojom vojskom prodrla do Somalije, takozvane egzotične zemlje Punt, i donijela u svoju zemlju prekrasne začine, biljke, životinje i mirise koji su oplemenili trpezu i svakidašnji život Egipćana. Međutim, kao i sve heroine, i ona je nakon skoro trodecenijskog vladanja, završila na gnusan način. Oslobodio je se njen zet Tutmozis III, dao je ubiti, a njeno tijelo su žene raskomadale, dok je on uklonio sve što je podsjećalo na veliku vladarku.
Dolinu kraljeva i pored velikih toplota ne treba propustiti vidjeti, jer poslije takvoga toura slijedi kratka, ali blagonaklona, plovidba Nilom u brodici koju smo svi zvali “Spas od Amon Ra – boga Sunca.” Svaki izlet propisno smo začinili ručkom u najelitnijim restoranima, koji su osim ponude za svačiji ukus nosili sa sobom ono što svakom turisti treba – dodir s iščezlom civilizacijom.
KAIRO – TREĆA DIMENZIJA
Takav transcedentni dodir najintenzivnije smo doživjeli u Gizi, u Kairu. Giza više nije kako to knjige kažu 12 kilometara od fascinantne egipatske prijestonice. Giza je sada u samom središtu ovog mnogoljudnog metropolisa, čija će nas kulturna znamenja pratiti dok smo živi. Kad vidite Gizu, koja je udaljena 480 kilometara od Hurghade, a put uopće nije naporan jer se vozite pokraj same obale Crvenoga mora i temperature su za desetak stepeni niže nego u Hurghadi, nehotice pomislite isto: “Ovo je zemlja svjetskih čuda. I ja se nalazim u nekoj trećoj dimenziji.” I istina je, stati naspram Keopsove, Kefrenove i Mikerinosove piramide, usidriti se kraj Kefrenove Sfinge, koja simbolizira ljudsku mudrost i lavlju snagu, implicira jedno – da su ljudi samo praška pustinjskoga pijeska u Svemiru i prolaznosti. Imati priliku i biti u Egiptu, makar na sedam dana, a ne vidjeti jedno od sedam najvećih svjetskih čuda, apsurd je u ljudskom trajanju. Pogotovo, ako je turistička agencija ispunila neophodne uvjete i za takvo putovanje preduzela sve mjere opreza, sigurnosti i ugode onome ko je odlučio ostaviti novac u zemlji papirusa, Nila i mora.
U ovom prekrasnom putešestviju ostali smo zapanjeni ljepotom Kaira ili Al Fustata (prvi naziv za Kairo), odnosno, Al Kahire (arap. pobjednica) pred kojom vam se zjenice šire, a u grlu zastaje dah. Nije samo veličina ta koja vas opsjeda u momentu kada razgledate neodoljivu panoramu ove misirske ljepotice, nego neopisiva čar kontrasta koji potpuno harmonično opstaju i tvore kolorit dostojan biljura pisane riječi. Jer, Kairo je i snaga vjere, zovu ga još i “grad sa hiljadu munara”, a zapravo ih ima 3300!, i kuća znanja, jer ga Al Azhar još od 10. stoljeća svrstava na vrh visokoškolske piramide svijeta. U Kairu je sublimirano i najbogatije i najsiromašnije, i svjetlost i tama, i dženet i džehenem na zemlji.
Kairo ima i svoj Grad mrtvih – specifične naseobine u kojima su nekad, ispod zemlje, Egipćani sahranjivali svoje mrtve, a iznad živjeli, nastavljajući tako egipatsku faraonsku tradiciju prema kojoj su život i smrt bili jedno – bili život. Danas, nekoliko vijekova poslije, tu žive skitnice i zadnji vagon u demografskoj slici ove kontroverzne i fascinantne zemlje.
TRGOVAČKI BISER I GRAD MRTVIH
Bljesak Kaira odveo nas je u čaršiju Ham el Halili – trgovački biser grada, koji će vas zarobiti najegzotičnijima mirisima, robom od kože, srebra, zlata, dragog kamenja, alabastera… Tu naprosto nema šta nema, a ako ste još Bosanac, “ne gine vam” čaj, muhabet i, naravno, cjenkanje. Ova čaršija je Meka za one koji Orijent doživljaju kao priliku da se bude drugačiji, posebniji, ležerniji. Ako ste takvi, neće vam smetati kult cjenkanja niti će vas biti stid što prihvatate jedan novi kanon.
U Egiptu sve izgleda anarhično i haotično, ali je to optička varka. Zapravo, u tom antisistemu leži funkcionalan sistem. To pogotovo znaju oni koji su vidjeli na čemu počiva saobraćajna kultura Egipćana; ako će lijevo, ispruže lijevu ruku; desno, desnu, mimoilaze se u pet centmetara, dok im je sudar misaona imenica.
BEDUINSKO SELO
Još jedan fakultativni izlet vrijedan je spomena. Posjeta beduinskom selu i safari kroz pustinju, nezaboravna su uspomena, koja otkriva planersku sposobnost Egipćana da unovče svoju egzotiku. Ovaj safari i svaka vožnja kroz Egipat nameće zaključak da bi Egipćani bili ponajbolji reli-vozači. Za njih vrijedi onaj stih: Ovo je vrijeme paklenih vozača!
Hrana koju spremaju beduini, jahanje na devama, gledanje zalaska Sunca, tradicionalni plesovi, pravljenje poslastica i najukusnija večera koju smo konzumirali za vrijeme prekrasnog boravka u Hurghadi, samo su taksativno nabrojane programske tačke koje su se našle na impresivnom meniju ovog putovanja.
A vidjeli smo i oazu u pustinji. Ne, ne, nije bila fatamorgana! Bila je jedna palma kao iz crtića u duboki bunar iz kojega smo crpili vodu, ushićeni još jednim iskustvom.
I tako, ko dođe, nek se obrene i na Rajskim otocima, zaroni u šareni podmorski svijet Crvenog mora, propliva s fluorescentnim ribicama i nakupi vitamin D. I dobro se relaksira!