Svi smo dotakli dno Bosfora zajedno s prevrnutim čamcem. Shvatit ćete da je to bilo tako iznenada. Krvavi sultan reče: “Sigurno je u pitanju svađa nevaspitane porodice”, te krenu svojim putem i ne priteče nam u pomoć.
Kad biste samo znali šta sam sve vidjela na dnu mora!
“To nije more, već dno Bosfora”, rekao bi Nergis. “Ništa na svijetu mu ne sliči. Jer je to svijet između svjetova.”
Ali bit će korisnije ako vam prvo ispričam kako smo tu dospjeli. Ne na dno Bosfora, već u Istanbul…
Moja majka i otac bili su u braku četrdeset dana i još nisu spavali zajedno, a kad su stigli u Istanbul, bili su u braku tristo pedeset pet dana i još nisu spavali zajedno.
“Znaš li zašto?”
“Šuti, ne pričaj pred djetetom o tim stvarima.”
„Uredu, ali kako će onda znati tajnu mrlje koja se prvi put pojavila kod nje?”
Nergis i Šekina su tako razgovarali dok su me kupali u hamamu. Tetka je podigla grudi i čistila ih ispod dok je Nergis uvijek bio dalje od nas i prao leđa.
Međutim, insistiranje na čuvanju privatnosti je otrov:
Otac i majka nisu spavali zajedno jer je otac imao sifilis. Zarazio se često dolazeći u Istanbul od prostitutki koje su radile kod mezarja. Ovaj dio privatnosti naše porodične povijesti nisam saznala u hamamu. Zasad ćemo samo reći da moji roditelji nisu spavali zajedno zbog sifilisa i tačka.
Međutim, nije sifilis razlog što su moji roditelji krenuli u Istanbul, već očevo pitanje: “Na istok ili na zapad?”
“Naravno na istok”, odgovori majka.
“Preispitujem sebe, tebe nisam ništa pitao”, reče otac.
Budući da su sve njene nane rođene i umrle u Istanbulu, a i sama se iskreno željela vratiti u taj svijet među svjetovima, moja je majka rekla “na zapad” samo zbog svoje tvrdoglavosti.
“Hej, ovog puta su Šekinu ukrcali na brod za Istanbul govoreći da ide za Englesku, poslali su je na taj put uprkos njenoj želji”, reče Nergis.
“U to vrijeme bih stigla u Istanbul misleći da je Engleska, ali ovaj put bih krenula iz Istanbula za Englesku”, reče tetka maštajući o tome kako bi joj sudbna bila mnogo drugačija. “Tako bih za kokain saznala već na početku putovanja i preselila bih se u Beč.”
“Možda i ne bi saznala za njega”, reče Nergis.
Moj otac je imao problema i o tom pitanju:
“Nergis, Šekina… Kamo sreće da si umjesto u Istanbul otišla u zemlju svog rođenja dok si prolazila pored nje s tim svojim otorinolaringologom iz Austrije. Sada nas ne bi spopadala svakojaka ogovaranja kao kakva pošast!”
“To je bila slučajnost, bolan!”
“Takvim jezikom mogu pričati samo muškarci!”
“Zar i moj jezik nije stvorio isti Bog? Zar nam Bog nije dao isti jezik?!”
“Ali ženama je savjetovao da šute!”
“Ko?”
“Bog!”
“Koji Bog?”
“Bože sačuvaj!”
“Nije to rekao Bog, već Njegove knjige!”
Kad se smirio, ali dok je i dalje disao na nos zbog bijesa koji mu je nadirao kao more, moj otac je rekao:
“Mi Boga niti smo vidjeli niti čuli.”
“Onda?”
“Ti si šejtan, Nergis!”
Ah, te porodične svađe! Nemaju baš nikakvog smisla.
Izdavač: IK „Buybook“ Sarajevo, 2021.; S turskog prevela Nejra Brkić; Urednica Ena Hasečić; Biblioteka „Farah“