Gulanfer povrijeđenog ega

Piše: Redakcija

I muško i žensko se naloži kad ga druga strana nogira. Onda luduje, pada, glupira se i čini sve da vrati izgubljenu “ljubav”. Ljubav je u prethodnoj rečenici namjerno napisana pod navodnicima, jer nogirana osoba misli da je to ljubav. No, u većini slučajeva to nije ljubav nego povrijeđeni ego. Pa se onda to dvoje nekim čudnim zakonom spojenih i razdvojenih komora i pretkomora pomiješa.
Rijetki toga budu svjesni. Ali, oni koji to znaju razlučiti pravi su sretnici i mislioci/misliteljice, da im ni čuveni Rodenov “Mislilac” nije ravan.

Tako se jedna moja poznanica skontala s jednim Gulanferom koji važi za poznatu gradsku facu, šmekera, šarmera, lafčinu. Provoda on tako trebe, pa ih nogira i onda sve k’o bîva njima nešto fali, one su budale, on jadan normalan ne može naći normalnu žensku za vezu i brak. Svima nešto fali, ali njemu, eto, ništa.
I tako on počeo furat’ s ovom mojom poznanicom i sve nekako bî brzo i ozbiljno. Uozbilji se priča da se čaršija nije stigla ni snaći i pitati “šta bi?”.

I sve je izgledalo da njihova priča leti na krilima idealne sreće. Međutim, on tad nju poče postrojavat’. Što ona njega nikad ne zove… Što mu staru u gradu nije pozdravila i napravila se da je ne vidi… Što se obukla k’o seljanka kad su išli njegovoj rodici… Što se smije tiho, to je tako hinjski… Što se smije glasno, to je tako papanski… Rođak od komšije njegovog tetića je rek’o da se ona vodala s jednim levatom, je li to istina… Skijanje zaboravi – kad ja ne skijam, nećeš ni ti, a i prestarila si… Na more ćemo gdje ja kažem… Tvoje shvatanje vjere nije ok… Tvoje shvatanje života nije ok… Ona tvoja poruka na viberu je takva da ne zaslužuje odgovora… Tvoja lista prioriteta je smiješna… itd. itd.
Sve se tako brzo dešavalo, da se ova moja poznanica nije stigla ni snaći. Bila je nogirana! A do jučer bila priča o zajedničkom životu. Od (predbračnih) zvijezda do (roditeljskog) gnijezda strovalio ju je u dva-tri dana.

I vidim ja ona ublijedila, nema osmijeha po kojem je bila poznata. Vidim da pati. Pobojah se da ne počne praviti greške kakve već prave nogirane trebe. A to je da nalaze načina da ga sretnu, da popričaju, da na sebe svale krivicu i pristanu na neke njegove zahtjeve, što je samo kratkoročno rješenje, prije nego je strovali još dublje.

I ja nju onda fino nasavjetujem da on nije nje ni vrijedan, da se ne glupira, da joj ne padne na pamet da mu se javi, da ga zove, da išta raščišćava, da mora spasiti svoje dostojanstvo i samopoštovanje, da ju je Bog spasio čim je ovaj Gulanfer tako brzo pokaz’o pravo lice, da ga pozdravi u gradu samo ako on nju pozdravi, a i to bez ikakve priče – da samo fino i raspoloženo produži dalje, kao da nije ni primijetila da nisu skupa.

Ona, pametnica, sve poslušala. I uskoro se lovac pretvorio u lovinu. Šokiran što ga ne zivka, što ne želi ništa izvesti na čistac (a ruku na srce, većina žena nešto bi nakon „noge” raščišćavala i trijebila)… što se fino pozdravi i produži, on nju počeo ganjat’ pod firmom da želi da riješe sve. Počeo raspravljati ko je kriv, pa onda i revidirati svoje stavove, samo da opet budu skupa. Elem, sad piše viber-pjesme i šalje joj, kune se u ljubav…
Sva ozarena to mi priča, a ja joj kažem da joj ne pada na pamet da se pomiri. Da on to misli da je ljubav, ali nije – to je sad njegov povrijeđeni ego koji on miješa s ljubavlju i privlačnošću.
Sve joj fino tako razložila i ona shvatila. Opekla se jednom. Ako se drugi put opeče na isto kolo, sama je kriva.
I nije se pomirila. Samo se pomalo onako ženski sveti i zabada nove strelice u njega k’o u pikado. Ali se opet ne igra puno vatrom. Da dvaput ne nadrlja. K’o u onom vicu: Zar brat bijeli dvaput da stane na grablje?!

Ko ne zna evo ga ukratko: Vinetu, Old Šeterhend i naš Mujo sjede oko logorske vatre. U neka doba nešto u grmlju zašuška. Ustane Vinetu, uzme svoju sjekiru i ode do grma. Kad se začu „tup”. Vrati se Vinetu s velikom felgom ispod lijevog oka. Vatra se pomalo gasi – tek tinja, kad opet nešto zašuška. Ustane Old Šeterhend s onom svojom dvocijevkom i do grma. Kad se opet ču „tup”. Vraća se Old Šeterhend i sjeda na staro mjesto ali sa masnicom ispod desnog oka. Niko ništa ne govori. Vatra se skoro ugasila i praskozorje se nazire na crveno-plavom nebu kad po treći put nešto šušnu. Šta će i naš Mujo ustane i s pritkom dođe do grmlja, i utom se ču „tup-tup”. Izađe Mujo i sjeda za logorsku vatru, ali sa masnicama na oba oka. Svi šute kad nakon pet minuta, Vinetu upita Muju: „Zar brat bijeli dvaput da stane na grablje?!”

U međuvremenu ova je naša našla novog frajera – “Mr. Pravog”! A to joj dodatno olakšava ovu staru priču. Dogovorismo se da ovom bivšem ja kao usput saopćim da ona ima novog frajera, iako se on jako nada i očekuje pomirenje koliko ovih nekoliko dana. To ću uraditi s uživanjem. Suviše je Gulanfer srca slomio. Red je da makar malo isto osjeti. I da mu ego pobjesni.
Indira Kučuk-Sorguč

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti