„Azra“ u posjeti Turskoj: U kolijevci civilizacije, Sanliurfa, Mardin i Gaziantep

1,2K

Nikada nije lako opisati ljepotu jedne države, a kamoli ljepotu drevne Mezopotamije, kao što bi historičari rekli, tamo gdje je sve počelo. Rana civilizacija, bogata kultura, hiljadu ljeta dugogodišnja historija. Turska se mora doživjeti, ali za one koji tek planiraju da je posjete, posebno jugoistočni dio,  prenosimo utiske s magičnog putovanja i obilaska Sanliurfe, Mardina i Gaziantepa.

S obzirom na to da još hara pandemija Corona virusa, za ulazak u Tursku bio nam je potreban negativan antigen ili PCR test. Restrikcije u Turskoj su još na snazi, te se maske moraju nositi i na otvorenom i u zatvorenom prostoru. Svi su poštovali propisanu distancu, a koliko se građani i turisti pridržavaju mjera, uvjerili smo se od slijetanja na „Istanbul“ aerodrom, jedan od najvećih na svijetu, otvoren 2018. godine i osposobljen da primi više miliona ljudi u isto vrijeme.

Ekipa magazina „Azra“, zahvaljujući Ministarstvu kulture i turizma Republike Turske i Turskoj agenciji za promociju i razvoj turizma (TGA), koja je organizirala turu obilaska kulturnih bašina kao najavu za Kongres, koji će biti održan 2023. godine, s grupom novinara iz cijelog svijeta istražila je sve ljepote Mezopotamije, spoznavši nove spektre svijeta i života. Vidjeli smo toliko nevjerovatnih mjesta koja se kriju u srcu Turske, a čije boje i mir ne mogu stati u fotografiju. S vrhova planina slušali smo i gledali priče drevnih naroda, toliko realistično ispričane da smo mogli osjetiti njihov korak, njihove zebnje.

Ako neko mjesto blagostanjem ispuni čovjeka, Sanliurfa je definitivno jedno od njih. Pravi doživljaj na početku naše avature bili su vodiči koji su nas najljubaznije dočekali. Od Ozana, Džana, Merve i Džeren nismo mogli poželjeti bolje saputnike. Naša prva stanica u upoznavanju turskih kulturnih blaga bilo je arheološko nalazište Gobeklitepe („trbušasto brdo“), dvadesetak kilometara udaljeno od Sanliurfe, a zanimljivo je da se baš tu počinju pisati prve stranice historije. Gobeklitepe, kako pričaju naši zanimljivi vodiči, podigli su lovci – sakupljači, a osim priča koje se prenose generacijski, poznatije je da je to arheološki lokalitet neolitskog svetišta u jugoistočnoj Turskoj na otprilike 100 kilometara od rijeke Eufrat. To je najstariji primjer monumentalne arhitekture koja je ujedno i najstarija vjerska građevina na svijetu. Kao i mnoga mjesta u Turskoj, i ovaj lokalitet se nalazi  pod zaštitom UNESCO-a.

 

MAGIČNA SANLIURFA U KOJOJ POČINJE HISTORIJA

Hodajući koracima naših predaka, koji su tu hiljadama godina prije živjeli život kakav ne možemo da zamislimo, uživali smo u prizorima koje su ostavili iza sebe, što nam je zaista oduzimalo dah.  Drvo se tek ponegdje može vidjeti, zemlja je žuta ili crvena. Vozeći se prema arheološkom nalazištu ugledali smo i marljive berače pamuka, a na tom se prostoru uzgajaju kukuruz i ljute paprike. Nakon obilaska nalazišta Gobeklitepe uputili smo se u Arheološki muzej Sanliurfa, koji se prostire na nekoliko stotina hiljada kvadratnih metara, no za početak smo obišli samo sekciju neolitskog doba u kojoj smo mogli vidjeti vrijedne eksponate, ali i replike koje toliko realistično prikazuju kako su živjeli začetnici civilizacije. Obilazak historijskih monumenata, uz priče naših vodiča, primjere i historiju čovječanstva, definitivno je iskustvo koje morate doživjeti.

Sanliurfa, odnosno Urfa, kako je skraćeno nazivaju mještani, riznica je koja obiluje bogatom kulturom i baštinom Turske. Nakon Sanliurfa muzeja i Muzeja mozaika zaputili smo se u stari dio grada, koji je poznat po vjerskom turizmu i privlači posjetitelje iz cijelog svijeta. Prema predanjima, u Sanliurfi je rođen i na lomači spaljen Ibrahim ili Abraham, otac triju monoteističkih religija. Dok smo šetali do Halil El-Rahman džamije i jezera vodič nam je ispričao legendu u vezi s prorokom Abrahamom.

Naime, rođen i uskrsnuo u Urfi, Abraham je zavladao kraljem Nimrodom i ne samo da je proglasio rat protiv obožavanja idola nego je ukrao srce Zelihi, kraljevoj kćerki. U ovom je trenutku kralj je osudio Abrahama na smrt te naredio da ga spale na lomači koja je izgrađena u središtu grada. Međutim, kad je Abraham bačen u vatru, plamen se pretvorio u vodu, a drveni balvani pretvorili se u ribe. Kao takav, bazen i brojne ribe su ovdje svetinja, a Balikligol je, također, poznat kao bazen Abrahama. Halil El-Rahman džamija, koja je dio ovog kompleksa, zbog svoje uloge u legendi, postala je jedno od najvažnijih vjerskih lokaliteta na tom području, zajedno s pećinom u kojoj se Abraham rodio. Zanimljivo je kako i dan-danas svi posjetitelji dolaze napiti se vode iz fontane koja izvire unutar džamije.

Drugog dana našeg boravka u Sanliurfi održan je simpozij “Refleksija neolita u svijetu” u okviru kojeg su se sastali akademici i istraživači iz Turske i cijelog svijeta. Projekt „Kamena brda“ (Tas Tepeler) je prostor velike transformacije te otkrivanjem ovog novog arheološkog nalazišta, gdje se zaljuljala kolijevka civilizacije, Turska je ponovo u žiži javnosti. Da neolitska prošlost treba biti vodič za budućnost, bila je krilatica na svečanom okupljanju povodom otvaranja nove arheološke lokacije Karahantepe, koja je smještena na prostoru drevne Mezopotamije. Ovo otkriće jedinstveni je dokaz o prvim znakovima civilizacije, a naučnici ga nazivaju nultim početkom vremena.

KARAHANTEPE – PROSTOR VELIKE TRANSFORMACIJE

Projekt “Kamena brda” (Tas Tepeler) uključuje arheološka iskopavanja i istraživanja koja su do sada provedena u sedam od dvanaest područja: Gobeklitepe, Karahantepe, Gurcutepe, Sayburch, Cakmaktepe, Sefertepe i Yenieni Mahalle. Kako je istakao ministar kulture i turizma Republike Turske Mehmet Nuri Ersoy, turizam će samo biti posljedica, odnosno u fokus stavljaju nauku i naučna istraživanja, jer turizam nije krajnji cilj.

Sutradan, samo za našu grupu, privremeno je otvoreno arheološko nalazište u Karahantepeu, koje je udaljeno sat i po vožnje od Sanliurfe i nalazi se vrlo blizu granice sa Sirijom. Tokom posjete ovom lokalitetu imali smo priliku upoznati se sa starosjediocima. Ono što se na prvi pogled moglo primijetiti jeste da stanovnici imaju velikih problema s vodom, gotovo svaka kuća ima svoje korito, pretežno metalno, u kojem sakupljaju kišnicu, no kiša je ovdje izuzetno rijetka pojava. Zemlja je vrlo nezahvalna za obradu, duboke brazde pune su kamenja, a najbolje im uspijeva kukuruz, čija su polja, uz pamučna, vrlo brojna. Stanovnici se, osim poljoprivrede, bave i stočarstvom pa smo tako mogli vidjeti stada ovaca i koza, ali i krave koje su znatno mršavije nego što smo navikli vidjeti, jer trave gotovo da i nema. Seoske kuće nisu zbijene već raštrkane, a neke su udaljene po nekoliko stotina metara jedne od drugih. Istražujući svaki centimetar ove jedinstvene prirode sreli smo i po kojeg čobana koji čuva svoje ovce.

Stado pretežno čuva jedan čovjek, a ovce na sebi imaju iscrtane krugove u boji, kako bi se znalo kome pripadaju. Posmatrajući kako ljudi žive, čobana koji uz svog psa čuvara budnim okom posmatra ovčice, nismo mogli a da se ne zapitamo od koga ih zapravo čuva. U blizini nema šume, vjerovatno ni opasnih divljih životinja, prodavnicu također nismo vidjeli u selu, kao ni neki lokalni autobus. Zahvaljujući nalazištu Karahantepe prođe tek poneki automobil, no starosjedioci nisu skeptični prema strancima te, iako ne znaju engleski, razumjeli su osmijeh i našu molbu za „foto“ pa su drage volje pozirali.

 

MISTIČNI MARDIN

Naredna avantura počela je ranim ustajanjem i vožnjom skoro dva sata do mističnog Mardina, koji je desetak kilometara udaljen od granice sa Sirijom i otprilike 35 kilometara od Iraka. No, prije nego smo zaplovili i krenuli u istraživanje ulica ovog osebujnog grada posjetili smo antički grad Dara udaljen 30 kilometara od Mardina.

Drevni grad Dara jedno je od najpoznatijih antičkih gradova Mezopotamije čiji su ostaci uglavnom isklesani u stijenama, a crkva, palača, čaršija i tamnica još postoje. Definitivno je jedno od historijskih znamenitosti koje trebate vidjeti u Mardinu, gradu koji spada u najunikatnije gradove u svijetu. Ovaj grad koji gleda na dolinu Mezopotamije privlači pažnju specifičnom arhitekturom i zaista, dok šetate njegovim uličicama, vodi vas u tajanstvenu i mističnu prošlost Istoka.

Koračajući ka Kasimiye medresi vodič Ozan nam govori kako su u Mardinu najljepše večeri, što smo se nedugo zatim i sami uvjerili kada smo stajali na krovu medrese uz zalazak sunca, a pogled koji se pružao oko kamere nije moglo dovoljno dobro zabilježiti. U dvorištu džamije sreli smo mladence koji su došli kako bi napraviti svadbene fotografije, dok će vjenčana ceremonija, kako su nam ispričali, biti narednog dana. Vrlo susretljivi i odlično raspoloženi dozvolili su nam da i mi napravimo koju fotku. Mještani su veoma prijatni, raduju se turistima, poklanjaju osmijeh i lijepu riječ. Istražujući stare kamene sokake, uživali smo u mirisu pistacija, badema i čaja koji su dopirali iz kamenih kuća. Tvrđava iznad grada, historijske čaršije kao i vrlo specifična mjesta, kakva viđamo u turskim serijama i filmovima, namijenjena za ispijanja kafe, čaja, igranja tavle i muhabet, doprinose čarobnoj atmosferi koja će opiti sva vaša čula. Cjelodnevno „zujanje“ uličicama nas je oduševilo, no bilo je vrijeme za povratak u hotel, odmor, ukusnu večeru i nova putešestvija.

 

 

CRNE RUŽE, POTOPLJENA DŽAMIJA I PRODORNE OČI NAJPOZNATIJE CIGANKE

Zadnji dan našeg boravka u ovom mističnom dijelu Turske bio je rezerviran za Halfeti, krstarenje Eufratom i Gaziantep. Nakon povratka kući još sumirajući sve utiske, Halfeti bismo opisali kao grad na obali Eufrata u kojem rastu crne ruže, a historija izranja iz rijeke. Tokom panoramskog razgledanja brodićem, upijajući svaku zraku septembarskog sunca i uživajući u turskoj muzici za koju se pobrinuo naš kapetan stižemo i do najpoznatije atrakcije ovog mjesta – potopljene džamije i munare koja viri iz rijeke prkoseći vremenu.

Naime, smanjenjem nivoa vode u vještačkom jezeru u istočnoj turskoj provinciji Agri “izronilo” je nekadašnje selo Bascavus, koje je potopljeno gradnjom brane devedestih godina. Najprije se na površini ukazala cijela munara seoske džamije, a potom i ostaci ostalih objekata. Kako su nam kazali vodiči, nekadašnji stanovnici sela i dan-danas posjećuju taj lokalitet te evociraju uspomene na zgradu, ambulante, druge objekte i most. Ova lokacija je vrlo zanimljiva, jer pruža bezbroj mogućnosti da se naprave fantastične fotke, a nađe se i pokoji mještanin koji će vrlo rado ispričati svoju priču.

Ova regija je poznata i kao jedino mjesto na svijetu gdje cvjetaju crne ruže, a s obzirom na to da ovakve ruže nećete naći nigdje drugdje u svijetu, njene “crnolike“ varijante nazvane su Halfeti ružama. Danas su ugrožena vrsta, jer su se stanovnici grada nakon potopa preselili u nova zemljišta dalje od obale. Uzgajaju se u posebnim uslovima, a posjetitelji mogu vidjeti plantaže ovih prelijepih ruža.

Vodiči zaista nisu ništa prepustili slučaju pa smo se nakon Halfetija zaputili u Gaziantep, našu posljednju stanicu. Mnogo liberalniji od Sanliurfe, Gaziantep ima više od dva miliona stanovnika i grad je koji svojim ritmom budi želju da ponovo dođete. Nakon check-ina u hotelu zaputili smo se u Zeugma muzej, najveći muzej mozaika u svijetu.

Vidjeli smo brojne fascinantne mozaike, među kojima su pažnju privlačili „Posejdon“ i „Dionis“, ali ono što je najintrigantnije i najzanimljivije u samom muzeju jesu prodorne oči „Ciganke“. Njena kovrdžava kosa, naglašene jagodice i oči koje osvajaju postali su zaštitni znak Gaziantepa i misterija za kojom se i danas traga. To je remek-djelo s kojim se morate sresti „oči u oči“, kako biste osjetili svu njegovu dubinu i moć. Možda je baš iz tog razloga neprocjenjiva. Kako je naš vodič rekao: „Ovaj mozaik bi mogao da vrati sve dugove nekih država, možda čak i cijelog svijeta“. I zaista, hiljade sitnih kamenčića su se satkale u nešto toliko nestvarno, neprocjenjivo i magično, a porede je s pogledom Mona Lize, jer, gdje god da stanete u prostoriji, dobijate utisak da vas gleda. Impozantno remek-djelo se čuva u odvojenoj, zamračenoj prostoriji, a posjetiteljima nije dozvoljeno da je fotografiraju korištenjem blica na fotoaparatima. Osim toga, u muzeju smo vidjeli i statue rimskih božanstava, te fontane iz rimskog perioda otkrivene u vilama na obalama Eufrata.

Zeugma, istoimeni antički grad smješten uz rijeku Eufrat, zauzimao je važno mjesto u antičkom periodu. Prema riječima vodiča, iskopavanja na tom području počela su 1980-ih godina prošlog stoljeća, a antički mozaici, koji su tokom tog perioda korišteni za ukrašavanje gradskih puteva, vila i dvorišta, predstavljaju izrazito vrijedno kulturno naslijeđe.

Poslije historijske ture prošetali smo uličicama ovog istovremeno mirnog i užurbanog grada i još jednom se zaljubili u sve ljepote i unikatnosti jugoistočnog dijela Turske. Ovo putovanje, u kojem smo uživali, radovali se, istraživali, plakali od smijeha, spoznali mnogo toga, stekli nove prijatelje, apsolutno je avantura koju želimo ponoviti. A, otkrivanje svih arheoloških lokaliteta Tas Tepelera bit će razlog da se vratimo i još jednom zaplovimo tamo gdje je sve počelo.