‘Od svega što čovjek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji, opštiji od hramova’ (Ivo Andrić)
Svjestan prolaznosti života, čovjek je oduvijek pokušavao pronaći recept za besmrtnost. Da li je i kako moguće vječno živjeti? Fizički, naravno, nije moguće, ali jeste u djelima koja činimo i ostavljamo na ovome svijetu, koja svjedoče o našem bivstvovanju. Najplemenitija su umjetnička i graditeljska djela, među kojima su najfascinantniji vitki kameni ljepotani koji, spajajući obale rijeka, spajaju razdvojene svjetove. Iako im je primarna graditeljska namjena spajanje obala i prelazak preko rijeka, mnogi mostovi su, ustvari, umjetnička djela svojih neimara koja simboliziraju vječnost. Ono čemu ljudi teže, mostovi ispunjavaju i nadahnjuju prolaznike, ne samo simbolikom nego i svojom ljepotom, a umjetnicima su velika inspiracija. Naš književnik, nobelovac i velikan Ivo Andrić bio je posebno inspiriran i očaran ljepotom i gracioznošću ovih kamenih lukova, zbog čega su bili česta tema u njegovim djelima.
– Na svašta se moglo pomisliti prije negoli na tako čudesnu građevinu u rastrganu i pustu kraju. Izgledalo je kao da su obje obale izbacile jedna prema drugoj po zapjenjen mlaz vode, i ti se mlazevi sudarili, sastavili u luk i ostali tako za jedan trenutak, lebdeći nad ponorom. Ispod luka se vidjelo, u dnu vidika, parče modre Drine, a duboko nad njim je grgoljila zapjenjena i ukroćena Žepa. Dugo oči nisu mogle da se naviknu na taj luk smišljenih i tankih linija, koji izgleda kao da je u letu samo zapeo za taj oštri mrki krš, pun kukrikovine i pavite, i da će prvom prilikom nastaviti let i iščeznuti. (pripovijetka „Most na Žepi“)
– On je, tamo u Bosni, blještao na suncu i sjao na mjesečini, i prebacivao preko sebe ljude i stoku… Gledan sa strane, njegov bijeli i smjelo izvijeni luk je izgledao uvijek izdvojen i sam, i iznenađivao putnika kao neobična misao, zalutala i uhvaćena u kršu i divljini. (roman „Na Drini ćuprija“)
RIMSKI MOST NA ŠUJICI
Preko najkrivudavije rijeke u Bosni i Hercegovini, kako je Šujicu prozvao naš čuveni putopisac Zuko Džumhur, možemo i danas preći mostom kojeg su izgradili Rimljani još u 1. vijeku, što znači da je star više od 2000 godina. Prema narodnom predanju, Rimljani su u 1. vijeku pokorili domicilno ilirsko pleme Dalmate, podignuvši most, koji se još naziva i Galečka ćuprija. Mjesto Šujica na istoimenoj rijeci, smješteno između Kupresa i Livna, prvi put se spominje u osmanskom popisu poreskih obveznika u 16. vijeku. Rimski most na Šuici je naš najstariji očuvani most.
MOST MEHMED-PAŠE SOKOLOVIĆA U VIŠEGRADU
Ćuprija na Drini je remek-djelo mostogradnje, jedno od najimpozantnijih djela osmanske arhitekture, a sagrađena je 1577. godine kao zadužbina osmanskog velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića, koji je rođen 1505. u selu Sokolovićima kod Rudog, u Višegradskom kadiluku. Izgradnju mosta povjerio je Kodža Mimar Sinanu, poznatom i kao “veliki neimar Sinan”, koji je za života izgradio 360 različitih građevina, a najznačajnije su Sulejmanija džamija (1550.) u Istanbulu i Selimija džamija (1557.) u Edirneu.
Specifičnost Višegradskog mosta je u njegovom obliku – jedanaest lukova koji premošćuju Drinu, oivičenih kamenom ogradom, a iznad šestog stuba je s obje strane proširenje. S desne strane je kameno platno u čijoj niši su dvije ploče s natpisima. Most Mehmed Paše Sokolovića upisan je u UNESCO-ovu Listu svjetske baštine 2007. godine.
KOZIJA ĆUPRIJA U SARAJEVU
Prilikom velike akcije sređivanja putne mreže Osmanskog carstva, u doba vezira Mehmed-paše Sokolovića, i izgradnje čuvenog Carigradskog druma kojim se iz Sarajeva išlo do Istanbula, uz Višegradski, Stari most u Mostaru i Arslanagića most u Trebinju, izgrađena je i Kozija ćuprija u kanjonu rijeke Miljacke, nekoliko kilometara istočno od Starog grada Sarajeva. U osmansko doba na Kozijoj ćupriji dočekivani su veziri, pred koje bi izašli ugledne Sarajlije i narod, jer je to bio jedan od značajnijih događaja za grad. U čast novog vezira hrabriji momci su skakali s ćuprije u Miljacku, a vezir bi ih darivao novcem.
ARSLANAGIĆA MOST KOD TREBINJA
Još jedna zadužbina vezira Mehmeda-paše Sokolovića jeste Arslanagića most kod Trebinja, podignut 1574. godine. Ime je dobio po jednom od tadašnjih uglednijih ljudi u Novom (danas Herceg Novom) Arslan-agi, koji se u Hercegovinu doselio da radi kao mostar, odnosno da naplaćuje mostarinu, te napravio kuću odmah do mosta. S vremenom je oko mosta niklo cijelo naselje koje je nazvano Arslanagići. Arslanagića most povezivao je centralnu Bosnu i Herceg Novi. Potopljen je, a potom demontiran nakon nastanka akumulacionog jezera Gorica, da bi 1972. bio rekonstruiran i otvoren nekoliko kilometara niže od prvobitnog mjesta u naselju Gradina. Danas je simbol i turistička atrakcija Trebinja.
KAMENA ĆUPRIJA U KONJICU
Impozantna je zasigurno i Kamena ćuprija u Konjicu. Spajala je ljude i obale rijeke Neretve od 1682. do 1945. godine, kad su je, tokom povlačenja krajem Drugog svjetskog rata, srušili Nijemci. Kasnije, 1962. godine, na mjestu Kamene ćuprije izgrađen je most s drvenom konstrukcijom, koji je tako stajao i čekao konačnu rekonstrukciju prema svom prvobitnom izgledu do 2006. godine. Rekonstrukcija je trajala tri godine, te je 2009. godine most dobio izgled kao i prije 330 godina. Zaštićen je i kao nacionalni spomenik BiH.
MOST NA ŽEPI
U selu Žepa, nadomak Rogatice, odmah nakon Mosta Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu izgrađen je Most na Žepi, koji se smatra jednim od najljepših starih mostova u našoj zemlji, a zadivio je i velikog Andrića. Prvobitno se nalazio na ušću Žepe u Drinu, ali je zbog izgradnje hidroelektrane Bajina Bašta, 1966., izmješten nekoliko kilometra uzvodno. Most na Žepi proglašen je nacionalnim spomenikom BiH 2005. godine.
FIRDUSOV MOST U LIVNU
U Livnu, 100 metara od izvora rijeke Bistrice, nalazi se još jedan stari most koji vijekovima odolijeva zubu vremena i zadivljuje putnike namjernike. Firdusov most, koji se u narodu češće naziva Most na Dumanu, najvjerovatnije je sagrađen u 17. vijeku, iako nema tačnog podatka o datumu njegove izgradnje, ali prema arhitektonskim karakteristika nije teško zaključiti da je nastao za vrijeme Osmanskog carstva. Prema narodnom predanju, izgradili su ga kožari čije radionice su bile u neposrednoj blizini ovog prekrasnog mosta.
LATINSKA ĆUPRIJA U SARAJEVU
Jedan od najstarijih sarajevskih mostova Latinska ćuprija mijenjala se od prvobitne drvene ćuprije do današnjeg kamenog mosta koji spaja obale Miljacke. Prvi put se spominje u popisu Bosanskog sandžaka iz 1541. Velika poplava u Sarajevu 1791. oštetila je most, koji je obnovljen tokom 1798. i 1799. godine. Ovaj most je postao prepoznatljiv u svijetu po događaju koji je uzrokovao Prvi svjetski rat, kada je u blizini mosta, 1914. godine, Gavrilo Princip izvršio atentat na prijestolonasljednika Austro-Ugarske monarhije Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju. Zbog toga je od 1918. do 1992. godine Latinska ćuprija nosila ime Principov most, a izvorni naziv joj je vraćen 1992. godine.
OVČIJI BROD U NEVESINJU
Preko rijeke Zalomke u Nevesinju izdiže se prelijepa kamena ćuprija s tri luka, koju su sagradile Osmanlije najvjerovatnije u 16. vijeku. Prema jednoj verziji, izgradio ga je čuveni turski arhitekt Mimar Hajrudin, istovremeno s gradnjom Starog mosta u Mostaru. Prema drugom narodnom predanju, sagradila ga je udovica bega Ljubovića, koja je rano ostala bez muža nastradalog u dvoboju, da bi mogla lakše dolaziti do svog ljubavnika koji je živio na drugoj obali. Ovčiji brod u Nevesinju proglašen je nacionalnim spomenikom BiH 2018. godine.
RIMSKI MOST U VUČIJI
Nadomak Trebinja, spajajući obale rijeke Sušice u selu Vučija, vjekovnim vremenskim i socijalnim prilikama i neprilikama odolijeva mali Rimski most. Izgrađen je u 13. vijeku kao dio nekadašnjeg rimskog puta od Dubrovnika prema Crnoj Gori.
MUSTAJ-BEGOV MOST U KLEPCIMA
Dvije obale uzburkane Bregave, u mjestu Klepci kod Čapljine, od 1517. godine spaja još jedan most Carigradskog druma, koji je prvobitno povezivao Istanbul s Bečom i Venecijom. Izgradio ga je hercegovački sandžak Mustafa-beg (Mustaj-beg), po kojem je i dobio ime. Most u Klepcima je jedno od najstarijih i najznačajnijih djela osmanske arhitekture na našim prostorima.
STARI MOST U MOSTARU
Najpoznatiji, najljepši, najposjećeniji i najčuveniji most u BiH je nesumnjivo Stari most u Mostaru. Ovaj simbol Mostara, koji je, kao i kompletan Stari grad, pod zaštitom UNESCO-a, često navode i jednim od najljepših mostova na svijetu. Izgradio ga je Mimar Hajrudin 1566. godine, po naredbi sultana Sulejmana Veličanstvenog. Oblik mosta ima svoju priču, prema kojoj on predstavlja život: most je jedna polovinu kruga, njegov odraz u vodi druga polovina, a cjelokupna slika, odnosno krug, predstavlja život.
Nažalost, 427 godina nakon izgradnje, srušen je u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu, 9. novembra 1993., ali je obnovljen 2004. godine.
Mostarski mladići su tradicionalno skokom u Neretvu vijekovima dokazivali svoju hrabrost u svojevrsnom ispitu zrelosti. Ta tradicija skokova sa Starog mosta prerasla je u najatraktivniju godišnju manifestaciju u našoj zemlji.
– I kad se zatrče i skoče s mosta, padaju dolje u rijeku i lete u zraku kao ptice, praveći svaki od njih neku posebnu vrstu akrobacije. Jedni skaču strmoglav, drugi sjedeći alaturka, a neki opet skaču u vodu udvoje, utroje i odmah sretno izlaze na obalu, uspinjući se uz stijene, i dolaze gore na kraj mosta i primaju darove vezira i prvaka – zapisao je čuveni putopisac Evlija Čelebi.