– Sve su to ista govna, samo drugo pakovanje – govorila je moja rahmetli nana kad bi čula koju svoju konu da ispreda nadugo i naširoko o muškinju.
Nije ona mogla slušati ni da ih se hvali, ali ni da ih se kudi. Takvo je muško, rekla bi i tačka. Nije mogla te moderne priče kako se oni mijenjaju nabolje, pomažu ženi oko djece, presvlače pelene, peru bebi guzicu, čuvaju je, izvode napolje – prave se brižni očevi.
Sve joj je to bilo sumnjivo. Nije vjerovala da to može biti.
Ne znam šta bi danas rekla kad gradom dječija kolica mahom vuku tatice i kad sve na prvi pogled u muško-ženskim odnosima izgleda idilično.
Mislim da bi rekla isto: – To je meni, šćeri draga, nešto plaho tuhafli.
Nekidan sam čula priču u koju ne mogu vjerovati. Zar to i danas ima da mladić svoju djevojku u nemilost i u suru utjeruje.
– Ja sam ti i otac i majka i Bog i batina! – deviza je koju ona mora dobro upamtiti.
Kad ih vidiš, na prvi pogled pomislio bi da su moderan gradski par, oboje umilnih faca i nasmijane čehre. On malo krućih crta lica, plave kratko podšišane kose s lijepim bademastim očima i jedino što bi moglo upozoravati na tu nezgodnu narav jest ukočena vilica ispod tanke donje usne.
Ali oboje nekako skladni, oboje rade, nisu htjeli studirat’ jer su dobili fine poslove. On je neki sportski trener, a ona prodavačica jedne luksuzne svjetske odjevne marke, a radi i privatno za poznatu kozmetičku firmu.
Zajedno su dvije godine i planiraju brak.
Međutim, premda naoko sve izgleda bez problema, ima ih itekako. On je čovjek s dva lica. Jedno za raju, a drugo za nju kad su nasamo.
A kad su nasamo, on se, muškarac starog kova, brine za njihovu svjetlu budućnost tako što joj ne da feninga potrošit’. Ni za šta. Ona je svu svoju plaću i sve svoje dodatne prihode morala staviti na njegov račun.
Prebacivat’ uredno preko trajnog naloga. I samo on ima karticu. I samo on plaća što procijeni da treba.
Ne dô joj Bog da on vidi neku novu stvar na njoj, tad kreće serija verbalnih udaraca. Pošto je taj kondicioni trener, možda mu se u huji omakne i kakav džijudžica potez, ali ona to negira. Kao nije je nikad udario, ali je zato verbalno masira kad god stigne.
Iako još ne žive zajedno, on je stvari uzeo u svoje ruke. Nek se zna ko je glavni i čija je i prva i zadnja.
– Jednom sam kupila u butiku u kojem radim novu bluzu po nekom sniženju i kad sam mu rekla po kojoj cijeni sam je kupila, lupio je šakom o ormar i napsov’o mi se toliko, vrijeđ’o me, govorio da sam rospija koja troši njegove pare! Čuj, njegove pare! Tresla sam se tri dana. Nije prest’o dok mu nisam obećala da više neću ništa kupovati dok ne vidim s njim. Da mi roditelji ovo znaju, u top bi me strpali – požalila se kolegici.
Sad kad nešto para ušpara a da on ne zna od ovih honorarnih poslova, odmah skida etiketu i ako on pita otkud joj ta nova mundura, ona mu mora lagat’ k’o biva davno joj tetka iz Njemačke donijela, da ne bi bilo frcane.
Baš prije dva-tri dana uzele isti duks i ona i kolegice iz radnje, ona odmah isparala etiketu i njih zamolila da te noći ne izlaze u istom, jer ako ih on slučajno vidi, povezat će dva i dva, i eto joj dolazi sijelo-veselo.
A on to, navodno, radi sve pod krinkom boljeg života udvoje. To s parama samo je prva loša osobina ovog balkanoida. Ostale će polahko isplivavat’ kad se uda za njega, pa kad mu rodi prvo dijete, pa kad mu rodi drugo, a kad mu rodi treće, tada više neće biti nikakve sreće.
Jer, ovakvi kad zajašu, oni ne puštaju.
Čim zatrudni odmah će joj savjetovati da ostavi pos’o, jer je on uštedio dovoljno i njoj neće ništa faliti. Imat će sve i ona i dijete. Nema ništa bolje od supruge u kući i majke uz dijete. Pa će joj nakalafetiti još dvoje-troje, da se ima oko čega zabavit’. Od ljubomore neće moći oko otvorit’. I tu joj je i kraj.
On će je zajahat’ i figurativno i doslovno. Od onog momka u kojeg se zaljubila više neće biti ni traga ni glasa. A bogme ni stasa.
Taj će joj život popit na slamku, a sve će naoko i pred drugima biti u savršenom redu.
Proričem joj „svijetlu” budućnost.
A čujem da nije ovo usamljen slučaj. Nego cure kriju. Nalaze opravdanja. A mnoge još ne kontaju.
Imat će i kad.
Lijepo je moja nana govorila: Ne možeš mušku valjat’, pa to ti je. Nije to ta japija. I džaba.
Indira Kučuk-Sorguč