„Šuti i trpi“ nije rješenje: Rodno zasnovano nasilje ogroman je društveni problem

Piše: Samila Pilav

Odavno želim napisati priču o ženama iz svog komšiluka, podijeliti njihove vapaje za slobodom i normalnim životom, no do sada to nisam učinila. Iako imam pravo glasa kroz medij u kojem radim i uz to sam svjesna da mogu biti ta koja će ukazati na ovaj društveni problem, duži period sam oklijevala. Ipak, shvatila sam da moramo progovoriti o nasilju i biti glas koji će žrtvama, prije svega, biti podrška. U ime naših komšinica, prijateljica, svih žena koje žive zarobljene u četiri zida i šute i trpe različite vrste nasilja, moramo shvatiti da je rodno zasnovano nasilje ogroman društveni problem na koji trebamo konstantno ukazivati.

OGRANIČENA SLOBODA, FIZIČKO ZLOSTAVLJANJE, PSIHIČKO UGNJETAVANJE…

U našem, pa ne tako malom, prigradskom naselju, živi mnogo divnih, vrijednih žena, majki, obrazovanih djevojaka, onih koje se tek obrazuju i onih koje će jednog dana izrasti u žene i postati, nadamo se, uspješne, ostvarene i SLOBODNE. Ako ih ne zadese Ajšina, Leina, Sanelina i Aidina sudbine ili ako im ne ukažemo na priče žena koje nažalost dijele slične „živote u kavezu“.

Ajša ima 47 godina, živi s roditeljima i bratom koji joj nikada nije dopustio da se zaposli, odseli ili uda, jer je morala ostati s njima, kuhati i brinuti o bolesnoj majci i dvojici MUŠKARČINA. Nikada je nije pustio da ode sama u kupovinu, posjeti frizera ili kozmetičarku, kao što je nije pustio da ima društvo i da izlazi. Njeno je da kuća bude čista, hrana spremna, a ona da šuti i trpi.

Ne tako daleko od Ajše živi Lea, djevojka koja pohađa srednju školu i zabavlja se s momkom zbog kojeg se redovno  vraća uplakana kući. Osim toga, nerijetko dolazi po nju ispred kuće, zatim ona u suzama sjeda u auto i odlaze u nepoznatom pravcu. U takvoj vezi je godinama, dok to njeni roditelji odobravaju i smatraju „dječjim svađama“. Lein momak je iz imućne porodice, a kćerka se mora dobro udati, da bi sebi stvorila „dobre uslove za život“. Svaka veza ima takve BEZVEZNE problemčiće, što bi rekla Leina majka.

Sanela je magistrica hemije koja godinama nije zaposlena jer njen suprug misli da je ženi mjesto u kuhinji. Iako je Sanela bila među najboljim studentima u njenoj generaciji i imala jako dobar posao prije nego što se porodila, njen suprug misli da je muškarac taj koji treba da bude glava kuće, da lupi šakom o stol, a njeno je da čuva dijete i šuti i trpi, što bi joj druge komšinice savjetovale „šuti, dobro je dok te ne tuče“.

O Aidi je najteže govoriti… Osjetljivo je, teško i bolno da rođeno dijete vrijeđa majku i ponaša se nasilno kroz različite oblike. Majki je to najteže priznati, baš kao i našoj Aidi. Samohrana je majka 18-godišnjeg Semira koji želi život na visokoj nozi, najskuplju odjeću i najnoviji telefon, što joj je teško priuštiti od njene plaće. Kroz psovke i negodovanje na različite načine, poput bacanja hrane kojom ga dočeka kroz prozor, komšije su svakodnevno svjedoci njegovog neispravnog ponašanja prema majci. A majka, kao majka. Šuti i trpi u nadi da će se promijeniti na bolje.

Nažalost, ovakvih priča u mom naselju, gradu i državi Bosni i Hercegovini,  nebrojeno je mnogo. Iako smo svakodnevno svjedoci rodno zasnovanog nasilja, o njemu, iz nepoznatih razloga, šutimo. Ako želimo biti od koristi, ukazati mnogim ženama šta ne trebaju tolerirati, onda moramo ustati i o tome jasno i otvoreno govoriti ili sjesti pa napisati. I objaviti.

DRUŠTVENI PROBLEM

S obzirom na još uvijek patrijarhalan sistem u bosanskohercegovačkom društvu, ovaj problem nije problem žrtve, kako se on često percipira, već društveni problem. Iako rodno zasnovano nasilje ne proživljavaju samo žene, one su, ipak, najizloženije. Nasilje protiv žena je možda najsramotniji i najrasprostranjeniji oblik kršenja ljudskih prava. Ono ne poznaje geografske i kulturološke granice, kao ni granice ekonomskog bogatstva. Sve dok se nastavlja, ne možemo tvrditi da činimo stvarni napredak prema jednakosti, razvoju i miru.

Rodno zasnovano nasilje kao potkategorija nasilja se odlikuje širokim spektrom nasilnih praksi. U Deklaraciji UN-a o eliminaciji nasilja prema ženama (1993) definira se kao „bilo koje djelo rodno zasnovanog nasilja koje rezultira ili je vjerovatno da će rezultirati fizičkom, seksualnom ili psihološkom povredom ili patnjom žena, uključujući i prijetnje takvim djelima, prisilu ili proizvoljno lišavanje slobode, bez obzira da li se dešava u javnom ili privatnom životu”.

REZULTATI ISTRAŽIVANJA

Prema rezultatima opsežnog istraživanja koje je 2013. godine obavila Agencija za ravnopravnost spolova BiH, više od polovine žena koje su bile uključene u istraživanje iskusilo je neki oblik nasilja nakon 15. godine života. Ukupan uzorak istraživanja uključio je 2.113 žena u Federaciji BiH i 1.187 žena u Republici Srpskoj.

Siromaštvo, alkoholizam i bolest značajno uvećavaju rizik od nasilja. Kao najčešći nasilnici javljaju se sadašnji i/ili bivši partneri i očevi. Najčešći oblik nasilja koji žene trpe je psihičko, kao i kombinovano fizičko i psihičko nasilje. Posebno zabrinjavajući podatak je da 58.4% žena koje su bile izložene fizičkom nasilju smatra da nisu žrtve fizičkog nasilja.

Također, još manji udio žena prepoznaje svoju izloženost psihičkom, ekonomskom i seksualnom nasilju. Mali broj žena koje su imale ili imaju iskustvo nasilja preduzima korake da iz takve situacije izađe. Oko 17% žena izloženih nasilju pokušalo je rješenje potražiti u vidu rastave, razvoda, napuštanja domaćinstva, a tek oko 4% kroz pokušaje savjetovanja. Razlozi zbog kojih se žene nisu obraćale za pomoć su neinformiranost, strah, sramota, nepovjerenje u institucije, ali i to što su smatrale da im pomoć nije potrebna.

MITOVI O NASILJU SE MORAJU RAZBITI

Zbog brojnih stereotipa i predrasuda, žrtve se rijetko odlučuju na prijavu rodno zasnovanog nasilja. Često prođu i godine kada žrtve počnu govoriti. Kako bi žene same znale prepoznati da se nasilje vrši nad njima, moraju prvo razbiti mitove u koje su nas u našem društvu pokušali uvjeriti, a neki od njih su da nasilje počinje udarcem, da nasilje žena izaziva sama, da on nasiljem pokazuje ljubav, da je nasilje u porodici privatna stvar, te da samo glupe žene trpe nasilnika. Zapravo, ništa od ovoga nije istina.

Nasilje nikada, ni u kojem slučaju ne smije biti dozvoljena kazna za nečije ponašanje. Šamarima, prijetnjama, silovanjem ne rješava se ni jedan problem u porodici, u braku, u vezi. Na ovo se stalno mora ukazivati, nasilje nije „vaspitna“ mjera.

KAKO MEDIJI MOGU POMOĆI ŽRTVAMA?

Uloga novinarki/a, kao i budućih medijskih profesionalaca u mijenjanju svijesti i percepcije nasilja nad ženama je krucijalna. Društvena odgovornost medija je da od priča o rodno zasnovanom nasilju ne prave senzacionalističke naslove. Žrtve, na račun čijeg imena određeni mediji prodaju svoje priče ili privlače pažnju šire javnosti, su stvarne osobe i to je osjetljiv sadržaj s kojim se mora rukovati ozbiljno i oprezno. Clickbait priče, kao i iznošenje neprovjerenih informacija i fotografija za koje nemaju pristanak, mogu ostaviti negativan efekt na žrtvu, ali i na cijelu zajednicu. To je pečat koji može pratiti sve članove njihove porodice.

Nažalost, pojedini mediji o rodno zasnovanom nasilju pišu tek onda kada dođe do smrtnog ishoda i takvim pričama pune rubriku crne hronike. Pravi način za prevenciju rodno zasnovanog nasilja kroz medije jeste istraživanje, pisanje, te izvještavanje o uzrocima nasilja bez ikakvog vida senzacije, kao i redovno objavljivanje adresa sigurnih kuća i SOS telefona za žrtve nasilja čije linije su otvorene 24 sata.

Nasilje se može prijaviti na besplatne linije: 1265 (Federacija BiH) i 1264 (Republika Srpska).

 

Sadržaj teksta je isključiva odgovornost Udruženja BH novinari i Medicus Mundi Mediterania i ne održava nužno mišljenje ACCD.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti