Temelje ovog kraljevskog grada postavio je rimski car Trajan krajem prvog i početkom drugog vijeka, između 98. i 117. godine, a u četvrtom i petom vijeku bogumili su na tom mjestu sagradili prvo stambeno naselje – dvor. Prvi ban koji je boravio u Bobovcu, a spominje se u pisanim dokumentima, jeste Stjepan II Kotromanić, kojeg je naslijedio sin njegovog brata Vladislava – Tvrtko I Kotromanić, prvi bosanski kralj, u historiji zabilježen kao najjači vladar srednjovjekovne Bosne.
Grad u kojem su stolovali bosanski kraljevi – Bobovac danas je, iako sa samo nekoliko svojih zidina, svjedok slavnog perioda i moći Bosanske kraljevine i njenog naroda. Prvi put se u pisanim dokumentima spominje 1349. godine, ali postoje dokazi da je napravljen čak u antičkom dobu. Temelje ovog kraljevskog grada postavio je rimski car Trajan krajem prvog i početkom drugog vijeka, između 98. i 117. godine, a u četvrtom i petom vijeku bogumili su na tom mjestu sagradili prvo stambeno naselje – dvor.
Dolaskom na vlast dinastije Kotromanić Bobovac se proširivao, te postao najznačajnije vojno i administrativno sjedište Bosanske kraljevine, uz Kraljevu Sutjesku, koja je imala uglavnom administrativno-politički značaj. Smješten je na izduženoj uskoj stepenastoj stijeni strmih strana, koja se južno završava visokim okomitim liticama planinskog masiva Dragovskih i Mijakovskih poljica iznad ušća Mijakovske rijeke u Bukovicu, jugozapadno od Vareša. U nizu ga presijeca pet kraških greda u smjeru istok – zapad, koje zbog visine izgledaju kao bedemi.
Bobovac su činili gornji grad s četvrtastom kulom, čiji ostaci i danas postoje, i donji grad, od kojeg su do danas sačuvani dvorište i bunar. Najveći razlog što je sagrađen baš na tom mjestu jesu rudna bogatstva, ali i nepristupačan i izolovan položaj, zbog kojeg je bio najznačajnije utvrđenje srednjovjekovne Bosne, te predstavljao dobru odbranu u slučaju napada.
Najmoćnija balkanska država
Upravo zbog svog geostrateškog, vojnog i političkog značaja Bobovac je bio meta napada mnogih osvajača, ali ga nije nikada uspjela osvojiti nijedna strana vojska. Među brojnim osvajačima bio je i srbijanski car Dušan, koji je 1350. godine došao pod zidine Bobovca s 80.000 vojnika, međutim, nije mu uspjelo da ga osvoji.
Prvi ban koji se spominje u pisanim dokumentima da je boravio u Bobovcu jeste Stjepan II Kotromanić. Stjepan II je vladao od 1322. do 1353., kada umire i nasljeđuje ga Tvrtko I Kotromanić, sin njegovog brata Vladislava. Tvrtko I je bio posljednji ban, a prvi bosanski kralj, jer je krunisan 1377. godine. U historiji je zabilježen kao najjači vladar srednjovjekovne Bosne.
Period Tvrtkove vladavine (1353.–1391.) obilježen je velikim razvitkom bosanskih gradova, trgovine i rudarstva, te prvim kovanim zlatnim novcem na našim prostorima. Zahvaljujući Tvrtku I, Bosansko kraljevstvo je tada bilo najmoćnija balkanska država.
Bosna šapatom pade
Ni sultan Mehmed II El Fatih s vojskom od 150.000 vojnika nije osvojio Bobovac oružjem, nego ga je knez Radak, koji je u to vrijeme upravljao gradom, 1463. godine, predao Osmanlijama. Razlog je, prema mišljenju mnogih historičara, bio vjerski, jer se kao bogumil htio suprotstaviti nasilnom pokatoličenju koje su u to vrijeme nad bogumilima provodili papa i Katolička crkva. A, prema narodnim predanjima, knez Radak je to učinio iz pohlepe i očekivanja da će ga Osmanlije nagraditi. To je bio kraj Bobovca, a ujedno i kraj srednjovjekovne bosanske države, pa je u narodu ostala izreka: „Bosna šapatom pade“.
Nakon pada Bobovca pod osmansku vlast sjedište bosanskog kraljevskog dvora premješteno je u Jajce. U Jajcu je posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević (1461.-1463.) pogubljen, dok je njegova maćeha, kraljica Katarina Kosača Kotromanić, uspjela pobjeći u Dubrovnik, a potom u Rim, gdje je boravila do svoje smrti, 1478. godine.
Osmanska vojska je 1463. Bobovac pretvorila u svoje utvrđenje, napravivši objekte u kojima je boravila sve do 1626., kada ga je napustila zbog gubitka strateškog značaja i nastavka osmanskih osvajanja prema sjeveru.
Nacionalni spomenik
Prijestolni bosanski grad Bobovac, u kome su čuvani bosanska kruna, državna riznica, arhiv i druge vrijednosti, na svakog posjetitelja istovremeno je djelovao i zastrašujuće i zadivljujuće. Tu se nalazi i kraljevska grobna kapela, koja je danas djelimično obnovljena i odaje počast kraljevskoj porodici. U kapeli su sahranjeni kraljevi: Stjepan Ostoja, Tvrtko II Kotromanić i Stjepan Kraljevski.
Šestog novembra 2002. godine, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine proglasila je nacionalnim spomenikom historijsko područje – srednjovjekovni kraljevski grad Bobovac.
Ovaj kameni dragulj, nekad najjače utvrđenje i ponos srednjovjekovne bosanske države, njenih kraljeva i naroda, još odolijeva zubu vremena i podsjeća na slavne dane naše historije, privlačeći i mnoge turiste iz cijeloga svijeta.
Bosanska kraljica Katarina Kosača Kotromanić, napuštajući kraljevski grad Bobovac, rekla je da nikad neće prežaliti tri dobra u Bosni:
– Zbogom ostaj, moja Bosno slavna, i u tebi tri dobra moja: pšenice sa Lijesnice, ribe iz Bukovice i vode Radakovice, jer toga nigdje na svijetu nema.