Reperica Sajsi MC: Protiv današnjeg svijeta treba se boriti znanjem

Piše: L. K. P.

Reperica Ivana Rašić (42), poznatija kao Sajsi MC, muzičkom scenom u svom stilu vlada već 20 godina. Svojim nastupima i rimama rijetko koga ostavlja ravnodušnim. Često je zovu vodeći glas „zdravog razuma“ zbog njenog zalaganja za ljudska prava, kako u rodnoj Srbiji, tako i u cijelom našem regionu. Ne boji se da u svojim pjesmama spominje tabu teme, a to je nastavila i na novom albumu „Kardinalna“.

Četiri godine nakon posljednjeg studijskog albuma, beogradska reperica fanove je počastila sa 11 novih ostvarenja.

Riječ je o njenom potpuno novom poglavlju prepoznatljivog lirskog stila i sinergije raznovrsnih žanrova od repa do elektronike pa i zvuka 80-ih.

–  Pojavili su se komentari da mi je ovaj album najbolji u karijeri, što je, naravno, izazvalo veliku sreću kod mene. Nisam ga pravila da bude najbolji, on je samo presjek mog trenutnog stanja kroz koje prolazim u ovoj fazi života. Ime „Kardinalna“ nije bilo planirano u početku, to je došlo na kraju, kada je zbog pjesme „Kardinalan znak“ moj kum rekao: „Zašto se album ne bi zvao kardinalan, zar nije moćno“, onda su se sve kockice sklopile. Kardinalna ima jako značenje. Mogu biti tektonski poremećaji i potezi, kaže se kardinalna greška, imamo kardinalne tačke na tijelu. Tako da je ovo sudbinski preodređeno, da je značajno u mojoj karijeri. Sam album se ispostavio kao prekretnica – priznala je Sajsi MC u razgovoru za magazin „Azra“ i otkrila da li će nastupati u Bosni i Hercegovini, koliko joj znači bh. publika, kako se nosi s kritikama, kako gleda na status umjetnika i postoji li razlika između muškog i ženskog repa.

Nastupom na Exitu počeli ste koncertnu turneju. Gdje još nastupate i da li Vas možemo očekivati u Bosni i Hercegovini?

– Na Exitu sam predstavila pola albuma. Još nemamo zakazane nastupe u BiH, a nadamo se da će ih biti. Prije početka pandemije Covida često sam nastupala u BiH i uvijek ste bili savršeni domaćini. Rado sam se odazivala svakom pozivu. Bilo je raznih projekata. Sada očekujem nove pozive.

Religijske paralele, LGBT i feminističke tematike, da li se kao društvo uopće nismo popravili? Nastavljate obrađivati tabu teme?

– Ove teme su meni lično zanimljive. Nije mi cilj: to je tabu tema, pa ću je sada obraditi. To su moja interesovanja, ono što je meni blisko. Nekad u jednoj pjesmi imam i LGBT tematike i religijske, nekad je samo jedna tema, a nekad sve tri teme uzmem i smiksam u jednu pjesmu. I kada radim neke ljubavne pjesme, dotaknem se malo politike, da to bude i malo politički. Jedino pjesma „Prolazi“ je balada i nema u njoj drugih tema, to je rijetkost da nisam stavila miks svih interesovanja u vezi s društvenim temama.

Koliko dugo ste radili na albumu?

– U početku sam htjela da napravim nekoliko singlova, nisam planirala da napravim album, međutim, kako su se nagomilale pjesme, od ekipe sam dobila savjet da je super, da ne žurim već jednom u životu sačekam malo, te da ne bi bilo loše da objavim album. Radila sam dvije godine. Da sam pojedinačno pjesme objavljivala, ne bi to bilo to.

Kažete da pripadate jugo-generaciji kojoj nema spasa. Kako opstajete u današnjem svijetu?

– Svi trebamo stvoriti neku svoju sigurnu zonu i tako se boriti. Mislim da jugo-djeca trebaju naučiti neke nove tehnologije. Znanje je moć, što sam mnogo puta iskusila. Protiv današnjeg svijeta treba se boriti sa što više znanja.

Kako gledate na status umjetnika?

– Na umjetnike gledam kao na polubožansko biće, a na status umjetnika, ne znam kakav je u Bosni i Hercegovini, ali u Srbiji je katastrofalan odnos države prema umjetnicima, prema nekome ko ovdje pravi kulturnu scenu. Kulturna scena i kultura je za svaku državu meka moći i mislim da se država jako loše ophodi prema umjetnicima. To je nešto što će morati da se mijenja i nešto zbog čega će umjetnici morati da se udruže i izbore za svoj status.

Šta je za Vas rep i da li je teško ostati originalan?

– Originalan ili jesi ili nisi. To je nešto što možeš poslije da njeguješ i da budeš više originalniji u izrazu, ali originalan moraš da se rodiš i da te „loži“ što si to. Originalno nije uvijek super. Kad je neko originalan, može da proživi težak život i da bude tek za 300 godina shvaćen. Originalan je sudbinski, ne može se to naučiti, može se tretirati i kao neko prokletstvo. Kad je riječ o repu, za mene je on veoma širok format. U rep može mnogo ljudi da se uklopi, nije kao pop, rep je vrlo širok, a ljudi ga usko shvataju.

Razlika između muškog i ženskog repa?

– Ja ne dijelim rep na muški i ženski. Volim da čujem autora bilo kojeg da je spola. Mislim da muškarci mnogo gube ako izbjegavaju da slušaju ženske autore. Ja neke tema kao žena obrađujem na način na koji muškarci ne znaju, ali, s druge strane, mogu da uđem u ulogu muškarca i mogu da ga razumijem, očekujem onda i od njega da to isto uradi.

Koliko je ženama teže u showbussinesu nego muškarcima?

– Showbussines je generalno jedan specifičan posao. Ima svoje prednosti za ženu, zato što žena može da se izrazi na estetskom nivou, može i muškarac, ali to oni rijeko rade, ipak su malo još pod stegama mačizma. Ako uzmemo moje spremanje za nastup i spremanje mog kolege za nastup, ja moram moram imati i koristim sva moguća oružja, od frizure, šminke, do ostalog. Uvijek osmislim i performans, a moje kolege to ne rade. Moja prisutnost na bini daje mi veću prednost. S druge strane, ženama je teže jer su mnogo lakša meta za seksualno uznemiravanje. Koliko je ženama teže u showbussinesu, toliko im je teže i u drugim sferama.

Kako održavate zavidnu figuru?

–  Dugujem mnogo genetici. Umjerena sam, volim da šetam, napravim dnevno 10.000 koraka.

Vaš otac je slavni roker, Jovan Rašić, svojevremeno pjevač grupe „Generacija 5“. Kako je bilo odrastati uz takvog oca?

–  Meni je bilo super, jer mi je dao odmah određeno znanje. Nikada mi nije ništa nametao, ali smo u kući imali ploče, kasete, taj početni kapital, pa mi je bilo lako da nabavljam poslije dalje što me je zanimalo. Ima mnogo razumijevanja za scenu, tako da nikada nisam s njim imala problema u vezi s nekim mojim nastupom.

Koliku podršku dobijate od supruga, koji je također muzičar punk grupe?

– I moj suprug razumije scenu. Radili smo zajedno na dvije pjesme na albumu „Kardinalna“, vokalno i autorski. To mi mnogo znači, što prije nisam mogla pojmiti. Olakšava mi cijeli proces rada, konsultujemo se oko muzike. Iskren je i daje mi iskreno mišljenje.

Kritike ne doživljavam kao nešto strašno

Kako se nosite s kritikama da ste previše direktni i vuligarni?

– Nemam ja tu šta da se nosim ili ne nosim, to je jednostavno neki moj izraz i saglasna sam da nije za svakoga. Nemam ništa protiv toga da ljudi kažu: „Suviše mi je, ne mogu da te slušam“, svi smo različitog senzibiliteta. Kroz pjesme pokušavam da se stavim u ulogu nekog drugog i dok pišem gradim određeni lik koji pokušavam da razumijem. To je moj izraz pa kritike ne doživljavam kao nešto strašno, razumijem ih.

 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti