Marilyn Monroe: Željela je samo da je neko voli

943

Jedan od najiščekivanijih filmova u ovoj godini bio je definitivno film o prerano preminuloj filmskoj divi Marilyn Monroe. U filmu se može vidjeti gotovo sve, kako je izgledalo njeno djetinjstvo, rana mladost, karijera, propali brakovi i naposljetku njena prerana smrt 1962. godine. Već u prvim danima od prikazivanja filma, gledatelji su ga ocijenili jednim od najkontroverznijih filmova. Film je adaptirana priča istoimenog fikcijskog romana inspiriranog biografijom Marylin Monroe.

Rođena kao Norma Jeane Mortenson 1926. godine, Marilyn je imala i više nego teško djetinjstvo. Kada je imala godinu, njena baka, koja je bila duševni bolesnik, pokušala ju je ugušiti jastukom. Njena majka Gladys Baker bila je duboko nesretna žena, jer Marilynin otac, Charles Stanley nikada je nije želio priznati. Marylin je do smrti patila zbog te činjenica i željno je željela upoznati svog oca.

Nesretno i neželjeno dijete

Osim toga, Baker je bila vrlo komplicirana žena, s psihičkim problemima. Iako je Normu dala na usvajanje odmah po rođenju, ipak ju je uzela pod svoje starateljstvo kada je napunila sedam godina. No, poslije smrti Norminog brata, njena majka ju je krivila za to, a ubrzo nakon toga i doživjela nervni slom. U filmu majka, koja je bila ovisnica o alkoholu, fizički je zlostavljala Normu, a potom je pokušala utopiti u vrućoj vodi. Nakon toga je doživotno hospitalizirana, s dijagnozom paranoidne shizofrenije.

Tada je Normina starateljka postala Gladysina prijateljica Grace Goddard, koja ju je nakon godinu poslala u sirotište. Neko vrijeme je Norma živjela i kod tetke, a od tada je promijenila ukupno 12 udomitelja. U svom dnevniku Norma je svoje djetinjstvo opisala kao mračno, te da joj je oduvijek falila dosljedna ljubav i briga. Zbog toga je razvila nepovjerenje i strah od svijeta.

Iako je cijelog života bila predstavljana kao seks simbol, Marilyn je, zapravo, samo bila žrtva svoje seksualnosti. Naime, nakon što je prvi put udomljena u kući prijateljice njene majke, Marilyn je imala samo 11 godina, njen muž Ervin Silliman, konstantno ju je seksualno zlostavljao pa je zbog toga i morala da se preseli. Isto joj se dogodilo i kada je živjela s jednom od svojih tetki, gdje ju je zlostavljano njen rođak (tetkin sin). Zbog toga je Marylin ponovno morala da odseli.

Kako bi se spasila od konstantnog seljakanja iz porodice u porodicu, Marilyn se samo 16 godina udala za Jamesa Doughertyja. Dok je James bio na ratištu, Marilyn je našla posao modela, a svoju dugu smeđu kosu ofarbala je u platinasto plavu. Iako je James planirao s njom osnovati porodicu kada se vrati, Marilyn ga je napustila, predala papire za razvod i otišla u Los Angeles. U braku su proveli četiri godine.

Žrtva fizičkog nasilja bivšeg supruga

Budući da je bila manekenka u usponu, dobila je ponudu koju je čekala cijeli život, audiciju za Twentieth Century Fox. Čelnici kuće su toliko bili oduševljeni da su joj odmah dali da potpiše ugovor, ali zbog njega je svoje ime Norma morala promijeniti u Marilyn. U filmu „Blonde“ se navodi kako je Marilyn seksualno zlostavljana od jednog čelnika kuće, no ovu scenu mnogi su protumačili fikcijom i željom reditelja, ali i medija, da u to vrijeme Marilyn predstave samo kao “komad mesa”.

Godine 1952., udala se za penzioniranog bejzbol igrača Joea DiMaggia. Marilyn je željela miran porodičan život i djecu. No, razlike u zaradi nisu se mogle prevazići. Osim toga, nije je voljela ni njegova porodica, i to zbog nedostatka kućnih vještina. U tom periodu snimila je filmove “Niagara” i “Muškarci više vole plavuše”. DiMaggio je bio veoma ljubomoran i nije mogao podnijeti da mu supruga snima “vruće i lascivne” scene. Osim toga, ni Marilyn nije više bila zadovoljna tretmanom koji je dobijala u Hollywoodu. Nije željela snimati uloge koje su je predstavljale kao glupu plavušu, već da one budu bolje i kvalitetnije.

Snimanje filma “Sedam godina vjernosti” i scena u kojoj se njena suknja diže do struka i svi gledaju njen donji veš, bili su kobni za njen brak. Nakon što od nje nije uspio napraviti suprugu i domaćicu, Di Maggio je postao nasilan prema glumici, a ona je samo poslije devet mjeseci braka odlučila tražiti razvod.

Brak s piscem Millerom i višestruki pobačaji

Jedan od najidiličnijih, ali i najsretnijih perioda njenog života, bila je udaja za pisca Arthura Millera. U njemu je napokon našla sve ono što je godinama priželjkivala, mirnu i sretnu porodicu, svog saučesnika u ljubavi prema poeziji i pisanoj riječi. Naime, par se upoznao 1955. godine na audiciji jedne od njegovih predstava. Njih dvoje povezala je ljubav prema Čehovljevoj drami “Tri sestre”, a sam pisac je bio prvo iznenađen, a potom i impresioniran glumicinom inteligencijom i pronicljivošću.

Zbog Marilyn je Miller okončao brak sa svojom bivšom suprugom. Za mnoge je njihov brak bio šokantan, no oni su bili duboko odani jedno drugom. Vjenčali su se 1956. godine. Ali, sreća nije potrajala dugo. Naime, Marilyn je silno željela imati dijete, no, nažalost, nekoliko višestrukih pobačaja i ne baš laskavi rukopisi o njoj koje je pronašla u Arthurovom rokovniku, doveli su do toga da se glumica okrene alkoholu i tabletama, što je naposljetku doprinijelo krahu i ovog braka.

Jedna od najužasnijih scena u filmu događa se kada Marylin ide u posjetu predsjedniku SAD-a Johnu F. Kennedyju. U sceni je prikazano kako je Marilyn kod njega dovedena kao “meso za isporuku”. U sobi u kojoj je sam, predsjednik je glumicu prvo prisilio na oralni seks, a potom i silovao. Iako se ova scena smatra fikcijom, njome se željelo istaknuti kako je Marilyn cijeloga života bila iskorištavana, a oslanja se i na stvarna nagađanja da je zaista bila s njim u vezi.

Glasine su počele kada mu je ona, samo nekoliko mjeseci prije svoje smrti, otpjevala pjesmu “Happy Birthday” u Madison Squer Gardenu. Upravo se Kennedy smatra odgovornim za njenu smrt. Jedna od teorija zavjere je da je Monroe željela progovoriti o njihovoj ljubavnoj aferi, a on zbog bojazni da će mu to uništiti reputaciju i političku karijeru, navodno, naredio njeno ubistvo.

Druga teorija govori kako je Marilyn bila u paralelnoj vezi i s njegovim bratom Robertom F. Kennedyjem. Vjeruju kako ju je upravo američki političar Robert ugušio, jer je glumica previše znala o njegovoj vezi s mafijom.

No, prema službenom izvještaju o smrti, spremačica ju je pronašla mrtvu u njenom domu u Los Angelesu. Njena smrt uzrokovana je prekomjernom dozom lijekova, te da je, najvjerovatnije, riječ o samoubistvu.

Jedno je sigurno, kroz cijeli život Marilyn se nikada nije mogla riješiti trauma iz djetinjstva. Cijelog života progonio ju je osjećaj samoće i nemogućnost ostvarenja ljubavne priče o kojoj je jedino maštala. Bila je čist primjer kako novac i popularnost nije istinska sreća. No, bilo kako bilo, i koliko god da je patila u svom životu, na filmskom platnu je davala sve od sebe. Bila je odlična glumica, koja je zbog svojih uloga dobila i Zlatni globus 1960. godine.

Podijeljene kritike o filmu i glumi Ane de Armas

Javnost je podijeljena u mišljenjima o filmu, a mnogi ga, umjesto biografskog, nazivaju i horor filmom u kojem je sasvim otvoreno prikazano seksualno zlostavljanje i svođenje žena na seksualni objekt. Kritičari uglavnom prigovaraju upravo zbog morbidnih i pornografskih fascinacija stvarnim i fiktivnim crticama iz života najpopularnije glumice pedesetih godina prošlog stoljeća.

S druge strane, oni koji su priklonjeni ovom filmu, navode kako “Blonde” uvjerljivo dočarava položaj žene u svijetu filma, i to koliko su seksualno eksploatisane i zlostavljane u ovoj industriji.

I kritike na račun kubanske glumice Ane de Armas su također podijeljene. Neki su stava da je glumica maestralno skinula facijalne ekspresije Marilyn, dok je drugima zasmetao kubanski akcent. Ipak, film “Blonde” uspijeva prenijeti sve bolne epizode iz života slavne glumice i baš nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Afera s Charliejem Chaplinom Jr.-om

U filmu je prvi put prikazana i navodna afera Marilyn sa sinom čuvenog Charlieja Chaplina, Charliejem Chaplinom Jr.-om i njegovim prijateljem Edwardom Eddyjem G. Robinsonom. Za vezu u troje nema dokaza, iako je kratka afera Monroe i Chaplina bila predmet glasina pedesetih. Chaplin jr. je ovu vezu potvrdio u svojoj biografiji iz 1960. godine.