Najmračnija modna priča: Uspon i pad brenda Gucci

Piše: Selma Hodo

Modni brend „Gucci“ osnovao je 1921. godine Guccio Gucci u Firenci. Naime, Guccio je rođen u jednoj vrlo skromnoj porodici. Njegov otac je bio kožar, no njega kao mladića taj poziv uopće nije zanimao pa je otputovao u London i u Pariz, gdje je radio kao perač suđa, konobar, a kasnije i kao recepcioner. Nedugo poslije toga Guccio se zaposlio u prestižnom  luksuznom hotelu Savoy u Londonu. Radio je kao upravljač električnog lifta u kojem su se vozile mnoge poznate ličnosti poput Claudia Moneta, Marilyn Monroe, Winstona Churchilla.

Kako je nastao omiljeni brend holivudskih zvijezda

Ovaj posao bio je idealan za Guccija, jer je iz prve ruke mogao promatrati stil slavnih osoba, a tako ostvario i mnoge kontakte koji će mu kasnije utrti put do zvijezda. Dvadesetih godina prošlog stoljeća odlučio se vratiti u svoj rodni grad i tamo s ušteđevinom otvoriti modnu kuću „Gucci“.

Na početku svoje karijere uspješnog modnog dizajnera, Gucci se specijalizirao za izradu luksuznih putnih torbi, a s vremenom je proširio svoju ponudu. Upravo je 1932. godine kreirao svoje čuvene mokasinke sa zlatnim kolutovima. Cipele toliko su se svidjele ljudima širom svijeta, da su ovaj model počele kopirati i mnoge druge modne kuće.

No, miljenik slavnih dama Guccio je postao kada je lansirao prvu Bamboo torbu, čuvenu kožnu torbu s ručkom od bambusa, koju je decenijama kasnije obožavala i nikad prežaljena princeza Diana.

Osim Guccija, u njegovoj radnji radili su njegova supruga i djeca, među kojima se posebno izdvojio Aldo, koji će oca nagovoriti da otvori još jednu prodavnicu u glavnom gradu Italije, Rimu. Godine 1938., Guccio je lansirao više modnih dodataka poput rukavica, kaiševa, privjesaka za ključeve.

Za Guccijevog života ovaj modni brend mogao se nabaviti samo u Italiji, odnosno Rimu i Milanu. No, nakon njegove smrti brend su naslijedili njegovi sinovi Aldo, Ugo, Vasco i Rodolfo, koji su ovaj modni brend proširili na New York, London i Pariz.

Godine 1966., Rodolfo Gucci dizajnirao je šal Flora za čuvenu Grace Kelly koja je u to vrijeme bila princeza od Monaka. Ova saradnja donijet će Gucciju planetarnu popularnost. Nakon toga podržale su ga i mnoge druge holivudske zvijezde, pa je do 1969. godine Gucci upravljao s deset trgovina u SAD-u, a američki predsjednik John F.Kennedy nazvao je Alda Guccija “prvim italijanskim ambasadorom u Sjedinjenim Državama.”

Njegova supruga  Jacqueline Kennedy obožavala je „Guccijeve“ torbe, pa je jedna upravo u njenu čast preimenovana u Jackie. Ova torba bit će ponovo lansirana 1999. godine u mnogim bojama i varijacijama.

Početak strmoglavog pada

Uprkos ogromnoj popularnosti u cijelom svijetu, ovom modnom carstvu prijetnja postaju sukobi i ljubomora unutar porodice. Godine 1972., „Gucci“ je otvorio svoju prvu radnju u Tokiju, a Rodolfov sin Maurizio se te godine preselio u New York kako bi radio sa svojim stricem Aldom.  U to vrijeme brend je napravio modni iskorak i na adresi 699 Fifth Avenue u New Yorku otvorio trgovinu fokusiranu na cipele, torbe, prtljagu i modne dodatke.

Sedamdesetih godina Aldo je osnovao podružnicu parfema za sebe i svoja tri sina, u njegovim rukama ostalo je 80 profita. Takva raspodjela nije se svidjela njegovom sinu Paolu, pa je pokuša pokrenuti konkurentski brend, zahvaljujući kojem je stekao pravo na lansiranje linije „Paolo Gucci“. Kasnije će svoj udio u kompaniji prodati za 45 miliona dolara.

No prije prodaje, Paolo će dojaviti vlastima da je njegov otac, čelni čovjek „Guccija“, utajio više od 7,5 miliona dolara, pa je tada 81-godišnji Aldo osuđen na godinu i jedan dan kazne u saveznom zatvoru.

„Gucci“ je sada trebao spasitelja, a za to je bio zadužen ni manje ni više do Maurizio kojem je italijanski sud zaplijenio 50 posto dionica zbog optužbe njegovih rođaka da je krivotvorio potpis oca Rodolfa, kako bi stekao kontrolu nad kompanijom.

Krajem osamdesetih Maurizio prodaje gotovo 50 posto udjela u tvrtki „Guccio Gucci S.p.A. Investcorpu“, a ova bliskoistočna tvrtka za investicijsko bankarstvo sa sjedištem u Bahreinu dobila je Aldove dionice prijavljene na 135 miliona dolara. Aldo se odupirao, ali na kraju je prihvatio prodaju, a time je novi izvršni direktor tvrtke Maurizio ostao većinski dioničar u kompaniji.

Iako je Maurizio sanjao da će jednog dana vratiti staru slavu modnom brendu, njegovi napori nisu imali velike šanse. Pod njegovim je vodstvom brend devedesete godine angažirao američkog dizajnera Toma Forda za liniju ženske odjeće. No, kupcima se nije bilo lako prilagoditi novom „Guccijevom“ stilu.

Smrt posljednjeg Guccijevog vladara iz porodice

Uprkos lošem kotiranju brenda Maurizio je živio raskošnim životom. U tom periodu prepustio se i čarima svoje dizajnerice interijera i prijateljice iz djetinjstva Paole Franchi, nakon što se prethodno 1992. godine razveo od svoje supruge Patrizije Reggani, s kojom je bio 15 godina u braku. Iako su mu cvjetale ruže na ljubavnom planu, na poslovnom je Gucci pretrpio ogromne gubitke. Zbog toga je  Maurizio svoje dionice prodao „Investcorpu“ za 170 miliona dolara, čime je završila priča o porodičnoj  kontroli nad modnim carstvom koje je stvorio njegov djed Guccio.

Samo dvije godine nakon toga, 1995., Maurizio će biti ubijen u atentatu za koji je kriva njegova bivša supruga Patrizia. Ona se nije mogla pomiriti s činjenicom da je njen suprug sam upravljao sa 170 miliona koje je dobio od prodaje dionica, niti što ju je ostavio nakon 15 godina braka.

Godine 1998., Patrizia je proglašena krivom za naručeno ubistvo, budući da je plaćenom ubici dala 300.000 eura da ubije njenog bivšeg muža.

Među dokazima koje su tužitelji iznijeli na sudu bio je i Patrizijin dnevnik, u kojem bilježi kako ‘ne postoji zločin koji se ne može kupiti novcem’. Na dan Maurizijevog ubistva Patrizia je sva svoja zapažanja svela na jednu riječ – Parádeisos (grčka riječ za raj).

Na sudu se pojavila u visokim štiklama, bundi, noseći „Guccijevu“ maramu oko vrata. Sud joj je izrekao kaznu od 29 godina zatvora, ali je poslije uložene žalbe smanjena na 26 godina. Kad je osuđena, 1998. godine, izlozi glavne „Guccijeve“ radnje u Firenci ukrašeni su srebrenim lisicama s „Guccijevim“ logom.

Posljednje dvije godine koje je provela u zatvoru bilo joj je dozvoljeno da izlazi iz zatvora i vodi svoj modno-juvelirski biznis u Milanu. Iz zatvora je zbog dobrog vladanja puštena 2017. godine, a prije dvije godine Apelacioni sud u Milanu odlučio je da će, iako je naručila suprugovo ubistvo, dobijati pozamašnu godišnju sumu iz muževlje ostavštine, i to zbog sporazuma koji je Mauricio potpisao 1993. godine, dvije godine prije nego je ubijen. Također su joj retroaktivno isplatili dio novca koji nije primala dok je bila iza rešetaka.

Gucci danas

Nakon Maurizijeve prodaje dionica, „Gucci“ se počinje oporavljati. Planetarni uspjeh ovaj modni brend doživio je između 1994. i 2005. godine, kada je na mjesto kreativnog direktora došao američki dizajner Tom Ford.

Danas je riječ o jednoj od najprofitabilnijih italijanskih modnih kuća, a koja je u vlasništvo u korporacije „Kering“. „Gucci“ od 2005. njeguje blisko partnerstvo s UNICEF-om. Dio njihove zarade odlazi fondaciji koja podržava edukaciju i zaštitu djece zaražene HIV/AIDS virusom u Africi.

Osim toga, „Gucci“ je danas na 38. na listi najvrednijih brendova na svijetu. Forbes je vrijednost modne kuće procijenio na 12,4 milijarde dolara.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti