Deset godina bez Robina Williamsa: Bio je kralj komedije i najusamljeniji čovjek na planeti

Piše: L. B.

Najtužniji ljudi najviše se trude da razvesele druge jer znaju kako je kada se osjećaš potpuno bezvrijedno i ne žele da se bilo ko suoči sa takvim osjećajem.

Ovaj citat pripisuje se holivudskom velikanu koji je s nevjerovatnom lakoćom uspjevao da izmami osmjeh svakoj osobi na ovom svijetu. Samo sebi nije mogao da pomogne. Robin Williams napustio nas je prije deset godina, bez riječi i posljednjeg pozdrava.

Ista kob pratila je i legendarnu Whitney Houston. Mogla je da usreći svakog, osim sebe.

Toliko nevjerovatnih uloga je upisano u njegovoj radnoj knjižici. S druge strane, količina bola i tuge nigdje nije zabilježenaa, to je čuvao za sebe.

Kada više nije mogao da izdrži teret, iz dana u dan sve teži, odlučio je da prekrati sebi muke.

Život slavnog glumca, koji je izvršio samoubistvo 11. augusta 2014. u 63. godini, bio je sve samo ne lak. Lak je bio tek osmjeh koji je uvijek nosio na licu, dok se iza maske krilo bezbroj borbi. I to od prvog dana karijere.

 

U dokumentarcu „Tamna strana komedije“ njegov dugogodišnji prijatelj Alen Stefan otkrio je da je Robin ogrezao u poroke još kasnih sedamdesetih, kada je po klupskim scenama pokušavao da se probije kao Stand-up komičar.

Nije mogao da izađe na pozornicu bez određene doze kokaina, tvrdi Alen. Problem se produžio do osamdesetih.

„Sa drogama je bio čudovište“, kaže Williamsov drugi poznanik, dok koleginica Dina Heht, sa kojom je snimao seriju, otkriva da su „njegovi usponi nakon upotrebe narkotika bili visoki, ali su padovi često umjeli da budu jako bolni“.

Međutim, poslije smrti kolege Johna Bellushija, 1982. godine, odlučio je da prestane da se truje. Otprilike u isto vrijeme dobio je i prvog sina.

Dozvao se pameti, ali i konačno shvatio kakav rijedak dar posjeduje, da je taj talenat povezan sa njegovim umom, maštom i duhovitošću, ispričao je Stenli Vilson, također dugogodišnji prijatelj.

Poroka se oslobodio, ali velikog bola koji je sakupljao u sebi – nije. Pad je počeo kada mu je saopšteno da ima Parkinsonovu bolest. Iako je to prihvatio stoički, na nogama, psihički problemi na kraju su ga ipak stigli. Jedna za drugom: depresija, anksioznost, paranoja.

 

Tek najbliži članovi porodice znali su sa čim se suočava. Nažalost, nije imao snage da se izbori sa sopstvenim demonima.

Kada to nije uspjelo, uzeo je kaiš. Jedan kraj zakačio je o vrata ormana, drugi oko svog vrata. Sve se dešavalo nekoliko časova poslije ponoći. Tijelo je pronašla njegova asistentkinja, sutradan oko podneva.

Vijest je šokirala i rastužila Hollywood, svijet i sve koji su ga voljeli, na hiljade onih kojima je s lakoćom vraćao osmjeh na lice kada im je bilo najteže. Samo sebe nije mogao da spasi.

Pročitajte još