Lejla Sarić
Jednog ne tako davnog jutra u svom seocetu sam srela djevojku na cesti… Osmijeh je bio tu, kao da je sretna, činilo se. Duge kose i očiju boje oraha. „Uživam u životu“, kaže mi. Radim posao koji volim. U krugu sam važnih ljudi. Nemam vezu, ali i ne treba mi. Čudim se prijateljicama koje po svaku cijenu žele biti u vezi, braku. „Kakva je to opsesija, šta misliš?“, pita me. Nisam sigurna da očekuje i da joj odgovorim. Ona već ima svoje mišljenje. O sebi i o drugima. Vrlo jasno.
Ne znam koliko joj je godina, ali djeluje mlada. Priča da radi uzbudljiv posao. Pitam je: „Misliš da si sretna?“ „Mislim“, odgovara sa sigurnošću. Žuri, kaže, zakasnit će.
Kriza i depresija
Eto tako sam srela sebe, ova sadašnja onu mlađu ja. Nekoliko godina nakon očeve smrti i razvoda. Nekoliko godina nakon što mi je predložena hitna operacija i nakon što su krenule alergije i oticanja ruku, sve začinjeno psihičkom krizom i depresijom, stalnim prehladama, raznoraznim manjim ili većim boljkama. Bilo je dana kad sam ležala i mislila da ću umrijeti.
Kako čovjek zapadne u takvo nešto? Znate ono: šta mu bi, bio je zdrav? Ili nešto vas malo boli, pa to zabacite, kao svakog nešto boli, hajde bogati. Pa se iznervirate, ali, kao, pa svi smo pod stresom. I onda jednog dana neka dijagnoza.
Ta djevojka koju sam srela na putu mnogo je žurila i stalno tragala za ljubavlju, za srećom, za brakom, za poslom. Trčala je i penjala se, životne utrke, fizičke i emocionalne, na kratke staze, na duge staze, usponi uz manja brda i visoke planine. Sva ta pješačenja i maratoni vodili su putem do te ordinacije. Ona je bila moje raskršće na kojem sam skrenula na drugu cestu. Uzeti svoj život u svoje ruke, samo je to dovoljno da se sve promijeni. Samo odlučiti na toj raskrsnici na kojoj ste, da je vaš život samo vaš, da jedino vi možete sebi donijeti zdravlje ili bolest. Znate, nisu u pitanju drugi ljudi, situacije. Nije to ono što čini vaš život teškim. Kad vam neko nešto kaže, nekad će vas iznervirati, nekada ne. To je samo zato što ste u drugačijem raspoloženju, ne radi se o toj osobi, dakle, i njenom ponašanju. Radi se o nama. Na ponašanje drugih teško možete utjecati, na situacije poput one kad vas partner prevari, kad vas prijatelj iznevjeri, kad vam umre neko blizak. To zaista ne možete kontrolisati. To nije do nas. Ali ono što jeste je naša reakcija na sve to. U svakoj situaciji jedino vi odlučujete kako ćete reagovati, zar nije tako? Vaša reakcija je jedino što zaista možete kontrolisati. Sebe jedino možete kontrolisati, zar ne? Nije lako, ali to je ogromna moć koju samo ljudska vrsta ima, da kontroliše svoje nagone i reakcije. Zar to nije divno, u svakom trenutku imate takvu moć nad sobom? Ne neko drugi, nego vi. Hoćete li se ljutiti na prijatelja koji uvijek kasni ili tih 15 minuta iskoristiti da odgovorite na poruke ili nazovete nekog koga ste jučer trebali, a niste. Samo je stvar odluke. Vrlo jednostavno, zar ne? Lako je reći, znam. Ali jednom pokušati svjesno odabrati, samo jednom probati. I vidjet ćete, osjećaj je divan.
Promjena života
Na mojoj raskrsnici, u toj ordinaciji, ja sam, dakle, odlučila da preuzmem kontrolu nad sobom. Korak po korak, cestom koja je bila samo moja i koja je dovela do tog susreta sadašnje s nekadašnjom ja.
Autobiografska knjiga i film „Jedi, moli, voli“, priča novinarke koja je ostavila sve i krenula na put transformacije koji joj je promijenio život, moju prijateljicu podsjeća na mene. Ono što se ne spominje mnogo je da je autorica dobila novac od izdavačke kuće da bi mogla finansirati svoje putovanje i napisati knjigu. Ja nisam imala izdavača, novac, niti je takav bio moj put. Zajedničko nam je samo to što smo novinarke i što smo odlučile promijeniti svoj život. Može li svako od nas promijeniti život nabolje? Može. Svi imamo tu istu moć, samo treba hrabro skrenuti na raskrsnici. Da li je teško? Lako nije svakako.
Često su mi znali reći: tebi je lako, nemaš djece, a ja nemam vremena da spremam hranu, ja nemam novca da kupujem organsko, skupo je, ja nemam vremena da idem na fitnes, ja nemam vremena da šetam, ja ne mogu bez hljeba, ja ne mogu da odolim pomfritu i pizzi… Istina je da meni nije teško da ustajem u pet, da bih stigla vježbati, spremiti hranu, da mi nije teško da odem na tržnicu i od Ragiba kupim domaće povrće, da nakon napornog dana ne gledam televiziju do kasno i da sam u 10 u krevetu, dakle – ja sam složila svoje prioritete. Nije to stvar imate li ili ne djecu, imate li ili ne vremena, radi se samo o jednom pitanju: želite li biti zdravi ili ne? To je jedini izbor koji treba da napravite.
Na putu do sadašnje ja, zdrave fizički i psihički, izučavala sam, istraživala, slušala i gledala i – probala i primjenjivala – gotovo sve više ili manje poznate, konvencionalne i nekonvencionalne metode ljekara, nutricionista, raznih eksperata na polju ishrane, iscjeljivanja, psihologije, duhovnosti. Često sam lutala i bila zbunjena oprečnim mišljenjima i preporukama. Šta je najbolje jesti? A šta piti? Hodanje ili trčanje? Joga ili fitnes? Kao i mnogi moji sadašnji klijenti kojima pomažem da idu prečicom i savladaju prepreke koje sam ja morala sama prolaziti. Jedan od njih došao je i rekao: „Potpuno sam sluđen svim ovim savjetima šta da jedem i pijem i sve skupa, jedni kažu jedno, drugi drugo. Šta je tu ispravno?“
Štetni mitovi
Ispravno je samo jedno: ono što je za vas najbolje. Kao novinar i istraživač, te praktičar astromedicine, energetskog iscjeljivanja i refleksoterapije, mogu sa sigurnošću reći da su se u medijima i na društvenim mrežama i u društvu duboko usadili mitovi. Vrlo štetni. O svemu i svačemu što se tiče zdravlja.
Oni najgori i najopasniji su mitovi o hrani tipa: najbolje je jesti sirovo i zelene sokove, ne treba jesti meso, za doručak najbolje pahuljice od žitarica, i tako redom…
Istina: Nekim ljudima koji imaju teške bolesti svakako je jako bitno da se ćelije hrane živom hranom. Ipak, samo sirovo nije za svakog najbolje. Također, sirovo iz marketa i s tržnice, uvozno ili prskano i genetski modifikovano voće i povrće, nikako nije dobro, bez obzira bilo sirovo ili ne. Jedna od mojih klijentica jela je sirovo kupljeno gdje je stigla i tako godinama, misleći da se hrani najzdravije moguće. Završila je s hormonalnim poremećajima i nemogućnosti da zatrudni. Meso industrijski proizvedeno jeste štetno za svakoga, bez izuzetka jer su životinje liječene antibioticima, davani su im hormoni, industrijska hrana. O mučenju životinja i etici ovaj put nećemo, to je stvar etičkog izbora svakog pojedinačno. Sigurno je također da meso svaki dan u većim količinama nije dobro. Ipak, nekome će komad mesa dati snagu, dok će nekog drugog energetski oboriti. Industrija pahuljica danas je među pet najprofitabilnijih industrija svijeta. Kupovni miksovi pahuljica sadrže svašta, od genetski modificiranih žitarica do umjetnih zaslađivača. Ono što je za svakog štetno je industrijski proizvedena i obrađena hrana, bilo da je povrće, meso, žitarice ili nešto drugo. Antindustrijska dijeta je dobra za svakoga, bez iznimke, i to je jedina dijeta koju preporučujem svakom klijentu.
Prirodni balans
Ono što je za svakoga ljekovito je ishrana organskom, domaćom hranom. To su jedine dvije smjernice o hrani koje trebate znati i primjenjivati bez iznimke. Bez toga nećete biti zdravi, šta god vam ko govorio i preporučivao. Ako u vaš dizel automobil sipate dizel, a ne benzin, jer znate da će s pogrešnim gorivom stati, a zbog čega u sebe sipate ono od čega ste bolesni? Svako od nas složeni je mehanizam na koji utječu različiti faktori i ishrana mora biti individualno prilagođena. Isto je i s vrstom fizičke aktivnosti, nekome je bolje da ide u teretanu, a nekome na jogu.
Nakon izbacivanja smeća iz kuhinje i promjene ishrane na onu s kojom se ja osjećam najbolje umjesto raznih dijeta, prestala sam piti lijekove, jedan po jedan, nisam više imala potrebu za njima, moje se tijelo vratilo u prirodni balans. Alergije i glavobolje nestale su, gripe, prehlade, depresije, sve moguće boljke postepeno su se povlačile. Novac koji sam trošila mjesečno na lijekove davala sam za kvalitetnu hranu. Nuspojave hrane kao lijeka koje su se javile, a nisam na njih računala bile su idealna kilaža, prestanak pušenja, energija, normalan san, lako ustajanje, bolja koncentracija. Kasnije su stigle i druge veće nuspojave kao rezultat čišćenja tijela čistio se i um, srce. Promijenila sam životne preokupacije, okruženje, mjesto stanovanja, novi su ljudi i veze dolazili u moj život. Djevojka na cesti i ja više nemamo ništa zajedničko.
I sve je to živa istina, nije tema iz neke knjige, nije romantično putovanje u potrazi za smislom života. Nije filmska priča. Životna, istinita priča o moći transformacije, stvarnoj moći koju svi imamo.
Lejla Sarić za Azra Premium
(Autorica je novinar i istraživač, praktičar astromedicine, refleksoterapije i energetskog iscjeljivanja)