Iako joj je donio svjetsku slavu i veliko bogatstvo, Agatha Christie je iz dna duše mrzila lik Herculesa Poirota. Godine 1960. svog glavnog junaka nazvala je odvratnim, bombastičnim, zamornim, egocentričnim malim gadom, a 25 godina poslije označila ga je kao “nepodnošljivog” (David Suchet)
Tokom cijelog života je pisala, izdavši devedeset i tri knjige. Još za života stekla je slavu i veliko bogatstvo, ali je uvijek bila nekako suzdržana kao prava engleska dama (mary-westmacott-dame-agatha-christie-books-crime-)
Od nevjernog muža, oficira Archibalda Christiea, koji se u međuvremenu oženio svojom ljubavnicom – njihovom sekretaricom, razvela se 1928. Dvije godine kasnije, ona će konačno upoznati muškarca svog života, arheologa Maxa Mallowana (Max Mallowan)
Još za života postala je jedan od najtiražnijih autora svih vremena. Do danas su knjige na kojima je pisalo “Agatha Christie” našle svoj put do više od četiri milijarde čitatelja. Samo je Shakespeare “prodao” više knjiga i samo je odštampano više Biblija. Imaju li nešto više zajedničkog Shakespeare i Agatha Christie, osim činjenice da su oboje bili Britanci i da su oboje bili pisci, i to uspješni, mada u različitim epohama? Ono što ih veže jeste opsjednutost smrću, ali s primjetnom razlikom. Kod Shakespearea smrt dolazi na kraju radnje, kod Agathe Christie smrt se dešava ili na samom početku ili prije radnje. Smrt u njenim djelima dolazi u svilenim rukavicama, namirisana i pušeći najskuplju kubansku cigaru. Kod Agathe Christie smrt se ne vidi, nema krvi i nema trupla, ali je smrt itekako prisutna i o njoj se priča, a podmukli zločinac je uvijek tu negdje i neko na koga se možda sumnja.
– Svaki zločinac je nečiji dobar prijatelj – smatrala je ona.
Čak u njena dva romana, a napisala ih je više od 70, počinitelji ubistava su, zapravo, bili naratori. Ona je bila književni majstor “suspensa”, forme radnje u kojoj svi osim glavnog junaka znaju ko je krivac, a junak često obilazi oko krivca nesvjestan da mu se cilj nalazi “ispred nosa”.
Život na visokoj nozi
Prva polovina 20. stoljeća naziva se zlatno doba detektivske priče. Bila su to zanimljiva i opasna vremena kad se svijet mijenjao gotovo filmskom trakom, a promjene obično donose sukobe i privatne ljudske drame koje često završe na groblju. Ipak, za razliku od Arthura Conana Doylea, savremenika i prijatelja slavne književnice, čiji se junak kreće po mračnim ulicama nastanjenim polusvijetom, akteri knjiga Agathe Cristhie su u pravilu pripadnici visoke ili više srednje klase. Život na visokoj nozi u višim klasama društva možda nosi određenu sigurnost, no nije nimalo manje ljudski i to u onom pravom smislu kad se govori o kategorijama ljubomore, otrovne zavisti, dvoličnosti i izdaje s osmijehom na licu.
Zločini u djelima Agathe Christie dešavaju se tamo gdje se najmanje očekuju, na idiličnim selima Engleske, u dvorcima, na piknicima, pa čak i na luksuznim brodovima (Ubistvo na Nilu) ili vozovima (Ubistvo u Orient Expressu). Agatha Christie nikada nije bila kič-majstor i nikada nije podilazila publici, uspijevajući da tu publiku zaintrigira i drži napetom do kraja. I danas, skoro 40 godina nakon smrti Agathe Christie, njene knjige se s jednakim žarom prevode, štampaju i ekraniziraju. Christie je najprevođeniji autor modernog doba, sa djelima prevedenim na 103 strana jezika.
Njena djela su doživjela i bezbroj ekranizacija, od kojih možda najviše pamtimo one u kojoj Agathinog glavnog junaka, belgijskog detektiva Herculesa Poirota, tumači glumac David Suchet, koji je, možda to i ne želeći, postao sinonim za cijeli rad Agathe Christie. Ipak, njeno djelo je mnogo šire, ne samo u smislu i njene društvene uloge u vremenu kada je svijet saznao za nju. Ona je bila obrazovana, inteligentna i jaka žena, koji je radila ono što joj se sviđalo, ne ono što je okolina striktno tražila, što je tada bilo potpuno revolucionarno i možda pomalo riskantno.
– Ako stavite svoju glavu u usta lava, onda se možete žaliti kada vam je on jednog dana odgrize – bila je njena životna filozofija.
Voljela je automobile i putovanja, a tokom njih često je dobivala inspiraciju za svoja djela. Ipak, kako je, zapravo, stvarala i odakle je crpila ideje, niko još ne zna. Tokom vrhunca njene spisateljske karijere dobila je nadimak “gospođa Algebra”, zbog njenog pomalo misterioznog imidža u javnosti. Agatha Christie i danas ostaje slatka misterija koju mnogi pokušavaju razotrikiti kroz njene knjige. Uzalud. Agatha Christie bila je i ostala jedinstvena pojava u historiji svjetske književnosti o kojoj će se još pričati.
U potrazi za mužem
Agatha Mary Clarissa Miller rođena je 15. septembra 1890. u engleskom gradu Torquayu. Njen otac bio je Amerikanac iz više srednje klase i veliki engleski džentlmen, a majka Irkinja koja je jako voljela knjige i ohrabrivala malu Agathu i njene dvije sestre da čitaju i pišu. Agatha je kasnije svoje djetinjstvo opisivala kao sretno i bezbrižno, vrijeme je provodila praveći male predstave zajedno sa sestrama, kreirajući u dječijoj mašti razne fantastične likove. Mnogo je čitala, oduševljavajući se bajkama, posebno pričama Lewisa Carola, autora “Alise u zemlji čuda”.
Agathin otac je bio bolešljiv čovjek, koji je preminuo kada je ona imala samo 11 godina, što je imalo teške posljedice po ekonomske prilike u porodici, ali i odnose u njoj. Smrt oca rastura porodicu male Agathe.
– To je bio kraj mog djetinjstva – pričala je kasnije Agatha.
Sve dotad ona nije išla u školu, nego je kući imala privatne tutore, što je bila želja njene majke. Osim čitanja i pisanja, kući je naučila osnove aritmetike, te svirati klavir i mandolinu. Nakon smrti oca, kada novca više nije bilo tako mnogo, majka ju je morala poslala u državnu školu u njihovom rodnom gradu. Navikla na komfornost obrazovanja kući, 12-godišnja Agatha teško se privikavala na strožiji režim u javnoj školi. I dalje je voljela knjige, bez obzira na sve životne neprilike kroz koje je prolazila.
Osim ljubavi prema kućnim ljubimcima i knjigama, njena želja je bila postati operska pjevačica, te je stoga u svojoj šesnaestoj godini otišla u Pariz, gdje je neuspješno pokušala studirati glas i klavir. Uvidjevši da to nije njen životni poziv, godine 1910. vratit će se kući u Englesku, gdje će zateći bolesnu majku. U želji da se nekako poboljša majčino narušeno zdravlje, gospođa Clara Miller i njena kćerka su otputovale u južne zemlje, kao što je Egipat. Tokom takvih putovanja 20-godišnja Agatha je na nagovor majke tražila muža, krećući se po popularnim mjestima, obilazeći čak i piramide u Gizi. Inače, Agatha je nominalno odgojena kao kršćanka, no njen religiozni odgoj je bio relativno površan i liberalan.
Muža u Egiptu, koji je te 1910. bio popularna turistička destinacija za Britance i koji je privlačio mnoge bogate mladiće iz uglednih porodica, nije našla. No, našla je snage za svoj književni prvjenac. Bio je to kratki roman naziva “Snijeg iznad pustinje” s radnjom smještenom u Kairu.
– Mnogi me pitaju šta me je potaklo na pisanje. Jednostavno sam sebe našla u pravljenju priča i igranju raznih uloga. Nema toga da vam je dosadno pa počnete pisati. Kada sam imala 16 ili 17, pisala sam značajan broj kratkih priča i jedan dugi, turobni roman, a sa 21. završila sam svoju prvu knjigu spremnu za izdavanje – sjećala se Agatha Cristie.
Svi izdavači su odbili ovu knjigu, a čak i prijatelji porodice novopečenoj književnicu su savjetovali da napiše nešto drugo. Agatha se nije obeshrabrila i nastavila je pisati.
U međuvremenu, nakon nekoliko kratkih veza, Agatha je 1914., u jeku Prvog svjetskog rata, konačno našla muža. Bio je to Archibald “Archie” Christie, sin uglednog sudije, rođen u Indiji. U to vrijeme Archie Christie bio je pilot tek formiranog ratnog zrakoplovstva, dok je 24-godišnja Agatha tada služila kao bolničarka u ratnoj bolnici britanskog Crvenog krsta. Par se, inače, susreo na jednom plesu lokalnih plemića. Između Agathe i poručnika Archiea momentalno se pojavila strast i magnetska privlačnost, te se ludo zaljubljeni par ubrzo i vjenčao. No, njihova bračna sreća neće dugo potrajati, a kraj njihovog braka će završiti kao jedan od najmisterioznijih događaja svih vremena.
Trnovit književni put
U međuvremenu, još dok je trajao rat, Agatha je kratila vrijeme čitajući kriminalističke romane Arthura Conana Doylea. Oduševljena likom detektiva Sherlocka Holmesa, došla je na ideju stvaranja vlastitog detektiva. Godine 1919. na svjetlo dana će izaći knjiga naziva “Misteriozna Afera na Styleu”. Glavni junak romana bio je belgijski detektiv neobično tankih brčića i jajolike glave po imenu Hercules Poirot. Prema tumačenju Agathe Christie, Poirot je bio čovjek koji je iz rodne Belgije pred invazijom Nijemaca pobjegao u Englesku. U to vrijeme mnogo Belgijanaca je svoj spas od rata pronašao u Belgiji.
Tokom narednih devedeset godina, Hercules Poirot postao je jedan od najpoznatijih detektiva na svijetu, tek možda blago u sjeni Sherlocka Holmesa. David Suchet, izvrsni britanski glumac, stekao je svjetsku slavu tumačeći lik Herculesa Poirota u izuzetno popularnoj seriji BBC-a, koja je prikazivana od 1989. do 2013. “I Slonovi mogu pamtiti”, posljednja, 67. epizoda prikazana je na britanskoj televiziji osmog juna ove godine. Iako mnogi potpuno identificiraju glumca Davida Sucheta s najpopularnijim likom Agathe Christie, glumac je veoma kritičan glede lika koji je uspješno tumačio pune 24 godine.
– Poirot može imati mnoge dosadne osobine. Ja njega dožiljavam kao iritantnog, arogantnog, egoističnog, napuhanog. Istovremeno, on je i čovjek velikog šarma – rekao je slavni glumac u jednom intervjuu iz 1991.
No, prvo pojavljivanje u knjizi “Ubistvo u Stylesu” Herculesa Poirota nije bilo pretjerano dobro prihvaćeno ni od publike ni od kritike. Ni druga knjiga “Tajanstveni suparnik” ne prolazi zapaženo, a za nju su joj izdavači platitili samo 50 funti. Tek njena treća knjiga, “Ubistvo na igralištu za golf”, postaje hit i ona izlazi iz književne anonimnosti.
Iako slavna i imućna, privatno je bila daleko od sreće. Godine 1926. umire njena majka Clara, za koju je bila veoma emotivno vezana, a Agathin brak se konačno raspada, nakon što je muž, za kojeg je otvoreno sumnjala da je vara s njihovom sekretaricom, priznao bračnu nevjeru.
Tada je Agatha Christie napravila potez o kojem se i danas raspravlja. Naime, trećeg decembra 1926. Agatha Christie je nestala iz svog doma, nakon što je između nje i supruga nastala svađa, jer je Archie Christie odlučio provesti vikend sa svojom ljubavnicom. U 9.25 istog dana Agatha izlazi iz kuće, ostavljajući poruku svojoj sekretarici da ide u Yorkshir. Sljedećeg dana, njen napušteni automobil pronađen je pored ceste, a u njemu su bili i njeni dokumenti i odjeća. U roku od samo jednog dana cijela Britanija se podigla na noge u potrazi za nestalom književnicom. Hiljade policajaca i 15.000 dobrovoljaca, uz asistenciju aviona koja su prelijetali ruralno područje srednje Engleske, uzalud je pretraživalo teren. O događaju je pisala i svjetska štampa, trudeći se da pronađe ili bar izmisli neki pikantni detalj o ovom bizarnom slučaju, koji je uzburkao javnost. O slučaju misterioznog nestanka Agathe Christie na svojoj naslovnici pisao je i veliki “New York Times”. Stvari su išle tako daleko da pojedina žuta štampa “tvrdila” da su Agathu Christe oteli vanzemaljci. U potragu se čak uključio i pisac Arthur Conan Doyle, autor Sherlocka Holmesa, koji je čak za potrebu potrage angažirao jednog “poznatog” vidovnjaka. Sve je bilo uzalud.
Tek 11. dan intenzivne potrage, ona je pronađena u jednom hotelu prijavljena pod imenom “Gospođica Teresa Neele iz Cape Towna”. Bilo je to ime muževe ljubavnice.
Agatha Christie nije nikada poslije govorila o ovom slučaju. Ono što su savremenici i svjedoci zaključili jeste da je ovo bio ništa drugo do potez očajne, prevarene žene, koja je htjela na neki način osvetiti se svom nevjernom mužu. Nakon što je pronađena živa, britanska štampa se obrušila na Agathu, kriveći je da je inscenirala slučaj, kako bi nevjernog muža okrivila za ubistvo. Ono što je sasvim sigurno jeste da je ona doživjela dva nervna sloma iste godine. Kad ju je policija našla pod lažnim imenom u hotelu, istražiteljima je izjavila da je zbog dvije teške životne situacije doživjela amneziju. Slučaj nikad nije do kraja istražen, te i danas izaziva rasprave. O ovome je 1979. snimljen i film s Vanesom Redgrave i Dustinom Hofmannom u glavnim ulogama.
Pasionirani arheolog
Od nevjernog muža, oficira Archibalda Christiea, koji se u međuvremenu oženio svojom ljubavnicom – njihovom sekretaricom, razvela se 1928. Dvije godine kasnije, ona će konačno upoznati muškarca svog života, arheologa Maxa Mallowana. Par se upoznao i približio na jedan vrlo neobičan način. Naime, malo je poznato da je Agatha Christie bila pasionirani arheolog – amater. Od malih nogu fascinarina Orijentom i tamošnjom kulturom, godine 1930. odlučila je proputovati Siriju i Irak, a u Baghdadu, gdje je boravila drugi put, upoznaje gospodina Mallowana. Upoznavanje je bilo burno. Putujući zajedno, upadaju u pustinjsku oluju, zaglavivši se u pijesku. Od sigurne smrti spasili ih britanski vojnici, no Mallowan se držao muški i nije želio ostaviti Agathu.
– Arheolog je najbolji muž kojeg žena može imati. Što ona postaje starija, to je on više zagrijaniji za nju – šalila se ona na svoj račun.
Brak Agathe i slavnog arheologa, viteza Maxa Mallowana, trajao je cijelih 46 godina, sve do njene smrti. Tokom cijelog života je pisala, izdavši devedeset i tri knjige. Još za života stekla je slavu i veliko bogatstvo, ali se uvijek držala nekako suzdržana kao prava engleska dama, uvijek pomalo misteriozna i samozatajna.
– Ljudi bi se trebali interesirati za knjige, ne njihove autore – izjavila je.
Umrla je tiho, 21. januara 1976., u 86. godini života.
Mrziteljica Herculesa Poirota
Iako joj je donio svjetsku slavu i veliko bogatstvo, Agatha Christie je iz dna duše mrzila lik Herculesa Poirota. Godine 1960. svog glavnog junaka nazvala je odvratnim, bombastičnim, zamornim, egocentričnim malim gadom, a 25 godina poslije označila ga je kao “nepodnošljivog”. Priznala je da ga je željela ubiti, no to nije uradila zbog publike koja je voljela Poirota. I danas ga voli s jednakim žarom.
Problemi s policijom
Cijelog života Agatha Christie je bila uzorna građanka, a njena jedina veza s policijom i detektivima bila su njene krimi-priče. No, tokom 1941. i 1942. ona se nalazila pod istragom i tajnom policijskom prismotrom. Razlog je bio poprilično bizaran. Naime, jedan od likova iz romana “N ili M”, koji je opisivao lov na dvojicu Hitlerovih špijuna tokom rata, prezivao se Bletchley, isto kao i tajna baza britanske tajne službe MI5. Policija je sumnjala da Agatha ima svoje doušnike u tajnoj službi, no prihvatila je objašnjenje da je sve bila puka slučajnost.
Stručnjak za otrove
Tokom oba svjetska rata Agatha Christie se stavila u službu svoje domovine, radeći kao bolničarka i kao pomoćnica u vojnoj apoteci. Bila je vrlo vješta u spravljanju ratnih otrova i protivotrova. Pažljivi posmatrači uočili su da je većina ubistava u njenim djelima počinjena upravo – otrovom.
[nggallery id=23]