Nikada nisam bila od onih koji rade sve ispravno i iz prve. Znam da niko nije savršen, ali u mojoj okolini ima dosta osoba koje mi mogu biti primjer kako otprilike život treba da izgleda i vođena tim primjerima znala sam donositi odluke, haj’mo reći, poprilično šablonski. Jer, kako se u našoj okolini kaže, “to tako treba”.
Nakon nekog vremena i raznih iskustava i iskušenja shvatite da savršenog recepta za život nema i da svi trebamo slijediti neki svoj put. Poslije te spoznaje u mom životu više ništa ni u jednom momentu nije bilo šablonski.
Čeka nešto više
Moja priča koju živim ove godine, počinje u februaru, odluka o preseljenju u drugu državu je donesena lagano, ali sama realizacija nije prošla tako glatko. Znamo da u teoriji sve izgleda lagano, a praksa je skroz nešto drugo.
Dugo sam osjećala da mi treba promjena, ali nisam tačno znala šta ja to želim, da budem iskrena do kraja, često u životu više znam šta ne želim – nego šta želim. Nadam se da nas još ima takvih. Prije nego što sam sakupila hrabrosti, mnogo hrabrosti da promijenim posao i državu u kojoj živim, radila sam posao koji volim i imala sam svoju životnu rutinu u kojoj uživam. Ali osjećala sam da me tamo negdje čeka nešto više.
Zamijeniti svoju sigurnu svakodnevicu totalno nepoznatim iskustvom mnogo je teže i izazovnije nego što mislimo, ali ukoliko želimo promjenu, ona se neće desiti dok smo na istom mjestu i dok radimo iste stvari i dok smo okruženim istim ljudima. Tačnije, tek kada se pomjerimo od svega poznatog, spoznat ćemo pravu ili pravog sebe i uvidjeti zapravo koliko smo sposobni da sebe održimo u igri zvanoj život. Percepcija promjene je drugačija od osobe do osobe i sada poslije mog iskustva rekla bih da svaka promjena ima svoje faze. Prva faza počinje s odlukom da nešto promijenite u svom životu. Potom trebate naći razlog zašto to radite, zatim ulazite u fazu potrage za tom istom promjenom i nakon toga slijedi realizacija.Realizacija promjene je faza koja ima svoje podfaze i rekla bih da je prva prihvatanje da ste stvarno uradili nešto drugačije i spoznaja da vaš život nije više isti kakav je bio.
Za mene je to bio najteži dio, konkretno moja promjena je bila promjena posla, ali ne u smislu prelaska u drugu zgradu unutar istog grada, promjena je zahtijevala selidbu u drugu državu, odnosno na drugi kontinent.
Sada, iz ovog ugla i vremenske distance, shvatam da je moja odluka do određene mjere utjecala i na promjenu moje ličnosti, na čemu sam posebno zahvalna. Izreka “sreća prati hrabre” postala mi je jasnija 2-3 dana prije puta, mnogo hrabrosti i snage je trebalo da se pobijedi ona druga emocija zbog koje propustimo dosta toga – strah. Ogroman i nezaustavljiv strah od nepoznatog s kojim se suočite tek kada sve postane stvarno. Ne želim biti od onih koji tvrde da im nije bilo teško, da je sve kako treba samo da bi u očima drugih bili jaki, moj slučaj nije bio takav, jutro prije nego što ću krenuti jedva sam pokupila stvari i izašla iz kuće. To je prvi put na ovom putovanju da sam bila hrabra – kada sam spakovala stvari i krenula.
I dobro je da jesam, jer su mi protekla dva mjeseca u Saudijskoj Arabiji donijela toliko dobrih i loših spoznaja o drugim ljudima, kulturama i u konačnici, što jeste cilj samog putovanja, mnogo saznanja o samoj sebi. Selidba na drugi continent, te prihvatanje i poštovanje totalno drugačije kulture ima svoje dobre i loše strane, i svaka individua je doživi drugačije, imala sam sreću što se meni u Saudijskoj Arabiji više toga svidjelo. Prije svega, to su ljudi koji imaju jednu osobinu na kojoj bi voljela da i mi građani Bosne i Hercegovine poradimo, a to je mir ili, kako se kaže, sabur. Nema užurbanosti i nigdje ne žure i ne dižu paniku ukoliko se ne završi sve za jedan dan.
Uradite to!
Moramo imati na umu da ono što je vama svakodnevica nekome je životni san ili ono nešto što vi svaki dan radite s lakoćom za nekoga predstavlja veliki fizički i mentalni napor. Poenta je da oni koji se odluče i uz sav taj napor za koji znaju da ih čeka svejedno naprave taj korak. To je za mene hrabrost i to je onaj trenutak kada napravite razliku u odnosu na ostale. I šta god da je to, a znate da vam donosi dobro – uradite to! Strah od neuspjeha uvijek postoji, ali evo da vam riješim sve jednim kratkim pitanjem: je li to nešto najgore i najstrašnije što može da vam se desi?
Nekako sam sigurna da nije, zato samo krenite i neuspjeh vam donese lekcije koje ne biste znali da niste pokušali. Shvatiti i dopustiti sebi da prihvatim kako možda čak i neću uspjeti u svojoj namjeri je još jedan put da sam bila hrabra.
Kada sam sve obaveze uspješno završila i ispunila sva očekivanja koja sam sebi postavila, osvijestila sam koliko sam se promijenila i kako je to ono što sam tražila. Koliko ću još puta na ovom putovanju, koje i dalje traje, izbrojati sebi količinu hrabrosti, ostaje mi da vidim, ali jedno znam – dobro je da imam šta da brojim. A vi? Kada i gdje vaša hrabrost počinje?
Piše: Nuseiba Nazak