
Photo: Nathan Dumlao
Još odmalena prikupljamo informacije o novcu, bilo kroz razgovore s roditeljima, promatranje svakodnevnih kupnji ili vlastito iskustvo s džeparcem. Način na koji djeci predstavimo finansije može oblikovati njihove navike i stavove o trošenju, štednji i vrijednosti novca u budućnosti.
Studija Sveučilišta Michigan otkrila je da djeca već s pet godina razvijaju emocionalne reakcije na potrošnju i štednju, što kasnije utječe na njihovo financijsko ponašanje. Kako bismo pomogli djetetu da razvije zdrav odnos prema novcu, važno je biti svjestan riječi koje koristimo. Tako donose nekoliko uobičajenih fraza koje mogu imati negativan učinak – i prijedloga kako ih zamijeniti.
“Znaš li koliko sam teško radio/la da to kupim?”
Ova izjava može izazvati osjećaj krivnje kod djeteta i učiniti ga nesigurnim oko trošenja novca. Dijete ne može razumjeti složenost finansijskih briga, pa bi moglo pomisliti da opterećuje obiteljske financije, objašnjava terapeutkinja i financijska savjetnica Topsie VandenBosch.
Kako to reći drugačije:
Ako se, naprimjer, djetetu razbije igračka, umjesto osjećaja krivnje, možete reći: “Znam da ti je bila draga, ali trebat ćemo pričekati prije nego što nabavimo novu. Razmislimo zajedno što možemo učiniti”. Ovakav pristup pomaže djetetu da shvati vrijednost stvari, ali i kako planirati trošenje.
“Budi zahvalan/a na onome što imaš i ne traži više.”
Iako je zahvalnost izuzetno važna, korištenje ove fraze kako biste odbili djetetovu želju može stvoriti osjećaj da je pogrešno težiti boljem. Djeca mogu razviti strah od traženja više za sebe, što kasnije može utjecati na njihovu sposobnost pregovaranja o plaći ili ulaganja u vlastiti razvoj.
Kako to reći drugačije:
Umjesto da odbijete djetetovu želju, pokušajte reći: “Lijepo je biti zahvalan na onome što imamo, ali razumijem da želiš nešto novo. Razmotrimo zajedno kako bismo to mogli ostvariti.” Tako dijete uči kako postaviti ciljeve i ostvariti ih.
“Ne možemo si to priuštiti.”
Ova rečenica može kod djeteta stvoriti tjeskobu i osjećaj nesigurnosti o financijskom stanju porodice, čak i ako realno ne postoje ozbiljni problemi.
Kako to reći drugačije:
Bolje je objasniti djetetu koncept prioriteta, poput “Odlučili smo sada štedjeti za nešto drugo, pa trenutno ne možemo izdvojiti novac za to.” Tako dijete uči o postavljanju finansijskih ciljeva, a ne doživljava novac kao nešto što mu je nedostupno.