U životu Ajle i Ajdina Gurde roditeljstvo je postalo njihova najveća uloga i najljepši izazov. Kao ponosni roditelji blizanki Iman i Ene, svaki dan uče, rastu i trude se biti najbolja verzija sebe za svoje dvije male princeze. Iako balansiranje između porodičnih i poslovnih obaveza nije uvijek lako, ljubav je ono što ih vodi i daje im snagu.
Ajla, vlasnica cvjećare “Lina” u Sarajevu, pronašla je novu strast u porodičnom biznisu, nakon godina provedenih u turizmu. S druge strane, Ajdin gradi svoju karijeru u IT sektoru, ali njihova najveća i najvažnija “karijera” sada je roditeljstvo. U moru obaveza, smijeha i neprospavanih noći, njihova svakodnevica je priča o ljubavi, posvećenosti i snazi roditeljstva koje ih iz dana u dan čini boljim ljudima.
Dvije djevojčice
– Tek u četvrtom mjesecu trudnoće saznali smo da nosim blizanke, iako ništa nije upućivalo na to – čak je i Beta HCG bila niska. Srećom, trudnoću mi je vodio doktor Puzić, kojem sam potpuno vjerovala. Zahvaljujući njegovoj podršci, sve je prošlo sigurno, a naše djevojčice su stigle u 37. sedmici. Iznenađenje je bilo ogromno, pomiješano s blagim strahom, ali doktor nas je smirio riječima: “Bebe su dvojajčane, što povećava šansu pozitivnog ishoda”. Iako blizanci nisu česta pojava u našoj porodici, objasnio nam je da krupnije žene češće prirodno začnu blizance – kaže Ajla vrlo iskreno u opuštenom razgovoru za “Azru Premium”.
Rekli ste da ste ostali trudni s viškom kilograma i da su Vam doktori ranije rekli da nećete moći imati djecu. Kako ste se nosili sa strahovima u trudnoći?
– Kada smo saznali da sam trudna, osjećanja su bila pomiješana – od iznenađenja do nevjerice. Nekoliko mjeseci ranije, na ginekološkom pregledu u privatnoj klinici, dijagnosticiran mi je sindrom policističnih jajnika, a doktori su se saglasili da su mi šanse za trudnoću minimalne. Ta vijest me rastužila, ali duboko u sebi nisam željela vjerovati u to. A onda se dogodilo pravo čudo – nakon samo dva mjeseca, potpuno prirodnim putem, ostala sam trudna. I to s blizancima.
Trudnoću sam započela s viškom kilograma, bez drugih zdravstvenih tegoba, ali najveći strah mi je bio kako podnijeti dodatnu težinu, posebno kada sam saznala da nosim blizance. Bila sam uvjerena da će to biti previše za moje tijelo. No, uz podršku supruga, izborila sam se sa svojim strahovima i obećala sebi da je vrijeme za ozbiljne promjene i posvećenost. Tokom trudnoće dobila sam 30-ak kilograma, ali po povratku iz porodilišta imala sam čak pet kilograma manje nego na početku trudnoće. Znala sam da ne smijem sve prepustiti slučaju – šetala sam više nego ikad i pazila na ishranu, svjesna da to činim za sebe i svoju porodicu. Također, bila sam pušač, ali u trudnoći sam se odrekla cigareta, kao i svega što bi moglo ugroziti mene i moje bebe. Svaka promjena bila je vrijedna, jer je vodila ka najvećem blagoslovu, majčinstvu.
Kažu da majčina ljubav nema granica, ali kakav je osjećaj kada se ta ljubav istovremeno udvostruči?
– Carskim rezom, pod totalnom anestezijom, rodila sam 6. septembra 2023. Zbog preeklampsije provela sam 21 dan u bolnici prije porođaja, period koji ni moj suprug Ajdin ni ja nikada nećemo zaboraviti. Njegova podrška mi je trebala više nego ikad, ali posjete su bile zabranjene, pa smo se dugo nismo vidjeli. Kada je konačno čuo da smo bebe i ja dobro, odahnuo je. Ja sam ih prvi put vidjela tek dan nakon poroda, bile su u inkubatoru zbog niske kilaže, ali stabilne. To je bio najljepši, ali i najteži trenutak.
Sjećam se kako me Ajdin pitao jesu li mi donijeli bebe, a ja sam kroz suze ponavljala da ih još nisam upoznala. Sve majke su grlile svoje mališane, dok sam ja skupljala snagu da ih makar na trenutak vidim kroz staklo inkubatora. Već su mi nedostajale, iako ih još nisam držala u naručju. Danas je sve to iza nas, a ljubav prema njima nadjačala je svaki strah i bol.
Kažu da blizanci imaju posebnu povezanost od samog početka. Jeste li već primijetili taj njihov tajni jezik ljubavi?
– Blizanci su tako nevjerovatno povezani, još ako roditelji mogu uspješno da sinhronizuju njihovu rutinu, tada nastaje prava zabava. Njih dvije su bile u jednom inkubatoru i doslovno kada sam ih prvi put ugledala one su se držale za ruke. Emocije su me preplavile. Nažalost, nije mi bilo dozvoljeno da ih fotigrafišem, ali ja takvu sliku nikada neću zaboraviti.
Tako i danas, kada se voze autom ili u kolicima, često se drže za ruke, ako jedna plače, druga uvijek plače jer joj bude žao. Vrlo rijetko se svađaju, ali imamo i takvih situacija, međutim, naučene su da se brzo pomire. Iman i Ena su bile dvije hrabre curice još dok su bile u stomaku.
Spomenuli ste da ste se susreli s postporođajnom anksioznošću. Kada ste prvi put prepoznali simptome? Kako se borite s anksioznošću danas i šta Vam najviše pomaže? Smatrate li da se u društvu dovoljno govori o postporođajnim mentalnim izazovima?
– Čim su mi rekli da je sve uredu i da mogu kući, moji strahovi su tek počeli. Mislila sam da će mi se nešto dogoditi i da će moje bebe ostati bez mene. Spolja sam djelovala dobro, ali iznutra sam se borila s osjećajem da ću se ugušiti ili da će mi srce stati.
Uz blizance nema mnogo odmora, kretala sam se, pospremala, ali taj nemir nije nestajao. Srećom, poznajem psihologa Remziju Šetića, kojem sam se odmah obratila. Brzo je reagovao i pomogao mi da se vratim u stvarnost. Kad sam ga nazvala i rekla: “Molim Vas, hitan termin, previše brinem”, smireno mi je odgovorio: “Ajla, u trudnoći si se osjećala sjajno, zar ne?” Iznenađena, potvrdila sam. A onda je nastavio: “I počela si se gušiti čim si se probudila na intenzivnoj?” U nevjerici sam slušala kako opisuje moje osjećaje do najsitnijeg detalja.
Uz njegovu podršku, krajem 2024., napokon sam osjetila da sam dobro, da sam majka i da će sve biti uredu. Još učim i brinem, ali sada znam kako preusmjeriti misli na ono što je zaista važno. O postporođajnim mentalnim izazovima se malo govori, a nove majke moraju znati da nisu same. Zato ću o tome otvoreno pričati na svom Instagram i YouTube kanalu – jer tražiti pomoć nije slabost, već snaga.
Od prvog dana sam bezuslovno voljela svoje bebe i željela biti “super mama”, ali su me iracionalni strahovi sputavali. Sada znam – najvažnije je uživati u svakom trenutku.
Koliko Vam je značila podrška supruga u tom periodu?
– Bez Ajdinove podrške ne bih uspjela. Naučio je da se nosi s mojim izazovima. Požrtvovan je otac i u najtežim trenucima on je bio naše sunce. Bolju osobu nisam mogla birati za životnog saputnika. Nas dvoje smo tim koji sarađuje i onda se odgoj blizanaca ne čini tako teškim.
Dobra organizacija
Kazali ste da ste i poslovna žena. Kako izgleda Vaša svakodnevna organizacija? Šta Vam najviše pomaže u balansiranju majčinstva i poslovnih obaveza?
– Iskreno, bez naše table s dnevnim obavezama – mi jednostavno ne funkcionišemo! Svaki detalj je tu zapisan, jer nas ova godina vodi kroz more obaveza koje zahtijevaju vrhunsku organizaciju. Suprug i ja smo se uhodali uz dobar raspored, a naše curice Iman i Ena već su prave male pomoćnice. Organizuju svoje igračke, brišu podove mini mopom i skoro uvijek idu s nama. Večernja i jutarnja rutina su nam ustaljene – vrtićke obaveze znače da u krevet idu u devet sati. Prije spavanja uživaju u svojim skin care ritualima, slušaju muziku, čitamo bajke i pijemo mlijeko. Naravno, ponekad se desi da sve poremetimo, posebno vikendom, ali trudimo se držati ritma. Kad ih uspavamo, Ajdin i ja planiramo naredni dan, pospremamo, a zatim imamo pola sata za sebe – našu malu večernju pauzu.
Ova godina donosi i velike projekte: u aprilu nas čeka revija buketa, u maju promocija moje knjige ”U srcu gostoprimstva”, a u martu odbrana diplomskog rada. Iako sve zvuči idealno, nije uvijek tako. Dešava se da se izgubimo u moru obaveza i zapitamo, da li i drugi sve stižu? Ima li još neko ko jednu obavezu prepisuje danima s papira na papir, misleći: “Može i sutra”? Zato često tražimo savjete od drugih roditelja, jer je uz podršku sve lakše.
Ljubav je važna
Kada pogledate unazad, šta Vas je ova životna promjena najviše naučila?
– Naša djeca su nam pokazala ko su naši pravi prijatelji i najveća podrška. Okružili smo se ljudima čija je ljubav prema nama i našoj djeci velika i hvala im na tome. Naučili smo da je zdravlje najvažnije, kao i ljubav, a da se obaveze često mogu prepisati za sljedeći dan. Stvaramo i kreiramo uspomene, jer je to ono što naše princeze zaslužuju.