Mnogi se roditelji muče kada treba stvoriti naviku kod djece da pravilno jedu. Trude se na sve načine da zavole raznovrsne namirnice, posebno voće i povrće, te da razviju zdrav odnos prema hrani. S druge strane, postoje i mame i tate koji ne znaju kako djeci reći da je dovoljno kada je riječ o unosu hrane.
Tako se događa da oni, iz najbolje namjere, ponekad pretjeraju s komentarima na račun djeteta koje ima veći apetit, što, kako upozoravaju stručnjaci, može povrijediti dijete i izazvati kontraefekt – da počne jesti još više ili pak potpuno prestane.
– Stručnjaci ističu da, ukoliko neko od roditelja ili liječnik djetetu kaže da ima prekomjernu tjelesnu težinu i da mora paziti što i koliko jede, ono može postati opsjednuto time i pokušavati na razne načine smanjiti unos kalorija, pa čak i preskakati obroke – prenose mediji riječi Tracy Richmond, profesorice pedijatrije s Harvarda.
– Izbacivanje većeg broja namirnica, kao i preskakanje obroka, predstavlja poremećaj u prehrambenom ponašanju – upozorila je ona.
Da bi djeca znala postaviti granice u jelu, a da se istovremeno ne osjećaju prozvano ili ismijano, važno je pronaći prave riječi kojima će im poruka biti prenesena. Savjet je da se pred djecom ne izgovaraju određene fraze.
„Kome se to povećao apetit?“
Neki roditelji zadirkuju dijete u vezi s hranom kako bi privukli njegovu pažnju i usmjerili ga na pozitivan stav prema prehrani, pokušavajući čak i na taj način „pomoći“ djetetu da smrša ako ima višak kilograma. Ipak, istraživanja iz 2001. godine pokazuju da to može imati suprotan učinak i izazvati nezadovoljstvo, pa čak i prejedanje, što može dovesti do drugih poremećaja u prehrani.
„Da se ti to nisi malo udebljao?“
Prirodno je da se roditelji brinu o zdravlju i izgledu svoga djeteta, pa se podrazumijeva da će s njim pokušati razgovarati na tu temu, posebno ako dijete ima problema s viškom kilograma. Međutim, takav pristup može imati neželjene posljedice jer su ta djeca sklonija poremećajima u prehrambenom ponašanju, gojaznosti, depresiji i anksioznosti, pokazala su istraživanja.
„Vidiš, ja pazim na težinu“
Mnogi će roditelji skretati pažnju na vlastiti izgled ne bi li time poslali poruku djetetu o važnosti zdravlja. Time mu, međutim, mogu poručiti i da mora brinuti kako izgleda. Većina djece neće tu poruku razumjeti na pravi način i mogla bi, vođena roditeljskim sugestijama, pribjeći ekstremnijim i nezdravim metodama kontrole tjelesne težine. To može dovesti do poremećaja u prehrani i problema s prejedanjem.