Mehremić: Holivudski scenariji
Ono što je, možda, ne tako davno djelovalo kao daleka budućnost, zapravo je realnost. Radi se o umjetnoj inteligenciji (AI), koja je postala neizbježni dio naše svakodnevice. Premda sve više građana koristi AI alate, značajan je broj onih koji imaju negativan stav i percepciju, pa i strah od umjetne inteligencije. O umjetnoj inteligenciji, upravo, u svakodnevici, koristima i strahovima, razgovarali smo s Adnanom Mehremićem, inžinjerom umjetne inteligencije.
Kako, zapravo, radi umjetna inteligencija?
– Zanimljivo je da već godinama koristimo blagodati umjetne inteligencije, često i ne znajući da je riječ upravo o tome. Kada Google automatski dovrši naše upite, prilikom pretraživanja, kada dobijemo automatski prijevod na YouTubeu, te kada nam Netflix ili YoutTube predloži narednu/i seriju/video, u pozadini toga je umjetna inteligencija. Ali tek s pojavom ChatGPT-a, široka javnost je dobila priliku da direktno komunicira s ovakvim sistemima i osjeti tu “čaroliju” u realnom vremenu. To je bio trenutak kada je umjetna inteligencija izašala iz pozadine i postala tema svakodnevnih razgovora.
A kako zapravo funkcionira?
– Umjetna inteligencija radi pomoću algoritama koje možemo posmatrati kao niz preciznih instrukcija – poput recepta za jelo ili koraka koje GPS koristi da vas dovede na odredište. U svijetu umjetne inteligencije, algoritmi analiziraju podatke i „uče“ kako bi donosili odluke, predlagali rješenja ili odgovarali na naša pitanja.
Algoritmi analiziraju velike količine podataka kako bi prepoznali obrasce i donosili zaključke. U većini slučajeva govorimo o modelima mašinskog/dubokog učenja koje “treniramo” (učimo) tako što im dajemo primjere, recimo, hiljade fotografija mačaka i pasa, i oni (algoritmi) uče, pronalazeći obrasce da razlikuju jedne od drugih. Napredniji modeli, kao što je ChatGPT, trenirani su na milijardama riječi i rečenica i uče kako da predviđaju najvjerovatniji slijed riječi. Ja često volim reći za ChatGPT da je to jedan veliki matematičko statistički model koji, uprošteno rečeno: predviđa sljedeću riječ. Ta osobina im omogućava da generišu tekst, prevode, odgovaraju na pitanja, pa čak kao što smo svjedoci da pišu eseje ili kodove.
Važno je naglasiti, umjetna inteligencija ne razumije sadržaj na način na koji to čini čovjek. Ono što radi jeste sofisticirano prepoznavanje obrazaca i statističko modeliranje jezika. Drugim riječima, ne zna šta znači „ljubav“ ili „pravda“, ali zna kako te riječi često idu zajedno i kako se koriste u jeziku. To je prednost, ali i ograničenje ovih sistema.
Koliko su opravdani strahovi od umjetne inteligencije?
– Strahovi od umjetne inteligencije su djelimično opravdani, ali važno ih je staviti u realan kontekst. Svaka velika tehnološka promjena u historiji izazivala je slične reakcije: od industrijske revolucije, električne energije, pa do pojave interneta. Kada se internet počeo masovno koristiti, mnogi su strahovali da će brojni poslovi nestati. Što se i desilo, videoteke, štamparije (pad potražnje za štampanim sadržajem), pa čak i neke vrste prodavnica izgubile su tržište. Ali, paralelno su nastali potpuno novi sektori: digitalni marketing, e-trgovina, SEO optimizacija, razvoj web-aplikacija, upravljanje društvenim mrežama i stotine novih zanimanja koja ranije nisu ni postojala. S umjetnom inteligencijom se dešava nešto slično. Neki poslovi će nestati, i već nestaju, posebno oni koji su rutinski i predvidivi. Mnogi poslovi će se promijeniti, što znači da će ljudi i dalje biti potrebni, ali uz nove vještine. A ono što je sigurno, pojavit će se i potpuno nova zanimanja koja danas možda ne možemo ni zamisliti. Zato je važno da na umjetnu inteligenciju ne gledamo isključivo kroz prizmu gubitka, već kroz prizmu tranzicije. Umjesto da se bojimo, bolji odgovor je proaktivna priprema: učenje kako umjetna inteligencija funkcioniše, razvijanje digitalne pismenosti, i razmišljanje kako da mi upravljamo tehnologijom, a ne ona nama. Umjetna inteligencija nije tu da nas zamijeni (osim u nekim poslovima), nego je tu da nas nadopuni.
Šta su, možda, najveći rizici?
– Najveći rizici umjetne inteligencije nisu holivudski scenariji o „pobuni robota“, već mnogo suptilnije i realnije prijetnje poput: algoritamske pristrasnosti, automatizovanog odlučivanja bez nadzora i manipulacije informacijama. Algoritamska pristrasnost (engl. bias) nastaje kada model umjetne inteligencije nauči obrasce koji reflektuju postojeće društvene nejednakosti. Uzmimo za primjer, ako se sistem za automatsku selekciju kandidata trenira na podacima firme koja je godinama zapošljavala uglavnom muškarce na tehničke pozicije, postoji opasnost da taj model, umjesto da bude objektivan, zapravo nastavi tu diskriminatornu praksu. Slično se može desiti i u medicini, gdje sistem umjetne inteligencije koji detektuje bolest sa snimka može imati lošije rezultate za određene grupe ljudi ako nisu bili dovoljno zastupljeni u podacima za treniranje/učenje.
Sjetimo se istraživanje Cambridge Analytice koje je pokazalo da na osnovu naših 100-injak lajkova na društvenim mrežama, algoritam umjetne inteligencije može preciznije procijeniti našu ličnost nego naši najbliži. Ovo nije samo tehnička/psihološka zanimljivost, ovo je temelj za hiperpersonalizaciju sadržaja, manipulativni marketing i političko targetiranje. Kompanije koje upravljaju tim podacima mogu znati šta nas emocionalno pokreće, kako reagujemo na poruke straha ili nade, i koriste to da oblikuju naše ponašanje. U takvom digitalnom okruženju, kritičko mišljenje postaje ključna žrtva. Većina nas konzumira sadržaj koji je algoritamski filtriran prema onome što smo ranije pretraživali, lajkali i komentarisali. Time ne dolazimo do novih ideja, nego ostajemo zatvoreni u informacionom balonu, gdje se naši stavovi stalno potvrđuju. Dugoročno, možemo slobodno reći da to slabi intelektualnu raznolikost i demokratski diskurs.
Značajan broj mladih koristi AI alate za učenje. Kako to komentarišete?
– To je nova realnost, i ne treba je odbacivati, već razumjeti i usmjeravati. Slično smo reagovali i u prošlosti kada su se pojavili kalkulatori, mnogi su tada tvrdili da će učenici „zaboraviti računati“. Ipak, desilo se suprotno: umjesto da zamijeni osnovnu matematičku pismenost, kalkulator je omogućio učenicima da se bave složenijim problemima i razvojem konceptualnog razmišljanja. Slično se desilo s internetom, kada su učenici dobili pristup Googleu i “negraničenom” znanju, učenje se transformisalo iz pamćenja podataka u razumijevanje izvora i povezivanje informacija.
Danas se dešava ista tranzicija s alatima poput ChatGPT-a i sličnih asistenata na bazi umjetne inteligencije. Ako učenik koristi takve sisteme da bolje razumije neku temu, dobije objašnjenje, strukturu eseja ili prijedlog za istraživački rad, možemo slobodno reći da je to ogromna prilika za individualizovano, kontekstualno i motivisano učenje. Međutim, problem nastaje kada umjetna inteligencija postane zamjena za trud, a ne alat za nadogradnju znanja. Ako učenik samo kopira odgovor bez razumijevanja, tada ne uči, nego samo delegira. Time samo sebi činimo medvjeđu uslugu, jer sisteme umjetne inteligencije treba koristiti kao intelektualnog partnera, a ne kao prečicu.
Ključno je razvijati kod mladih vještinu kako da postavljaju pametna pitanja, kako da razlikuju pouzdane od površnih odgovora, i kako da zadrže kritičku misao. Te vještine su važnije nego ikad, jer u budućnosti neće biti bitno samo šta znaš, nego kako koristiš znanje koje će biti dostupnije više nego ikada u historiji čovječanstva.
Šta su najveće koristi i prednosti AI-a?
– Najveća vrijednost umjetne inteligencije leži u skalabilnosti znanja, jer jednom kada model nauči kako da prepozna određeni obrazac, tu sposobnost može neograničeno dijeliti. Uzmimo za primjer, ako sistem umjetne inteligencije nauči prepoznavati rani stadijum raka na osnovu medicinskih snimaka, ta ekspertiza više nije ograničena na jednog ljekara ili jednu bolnicu, nego može pomoći milionima pacijenata, i to brže, tačnije i pristupačnije nego ikad prije. Umjetna inteligencija također ubrzava procese koji su ranije zahtijevali sate ljudskog rada. U zdravstvu, pomaže u dijagnostici i obradi medicinske dokumentacije. U industriji, koristi se za prediktivno održavanje mašina, analizom podataka iz senzora predviđa kvarove prije nego što se dese, što štedi vrijeme, novac i resurse. U saobraćaju, optimizuje semafore, analizira tokove vozila i pomaže u planiranju pametnih gradova.
U obrazovanju, umjetna inteligencija omogućava personalizovano učenje, učenici više ne moraju učiti istim tempom i na isti način. AI tutor se može prilagoditi nivou znanja, stilu učenja i interesovanjima svakog pojedinca. Također, umjetna inteligencija može da ima ogroman potencijal u borbi protiv klimatskih promjena: od modeliranja vremenskih obrazaca, preko upravljanja potrošnjom energije, do optimizacije troškova transporta. Imao sam priliku da radim na takvim projektima gdje svjetske kompanije koriste umjetnu inteligenciju da smanje emisiju CO2. Mada ovdje treba uzeti u obzir u drugu stranu priče, a to je da algoritmi umjetne inteligencije zahtijevaju velike resurse: od ljudskih do energetskih – pa možemo slobodno reći: „Dobiješ na mostu, izgubiš na ćupriji”. Prednost umjetne inteligencije je što može analizirati milione podataka iz satelita, senzora i dronova u realnom vremenu, nešto što je za ljude gotovo nemoguće.
Ukratko, umjetna inteligencija donosi: brzinu, dostupnost, efikasnost i prilagođenost. Snaga umjetne inteligencije je u tome što znanje i sposobnosti koje su nekada bile privilegija rijetkih, sada mogu postati dostupne svima: od malih preduzeća do škola, klinika itd. Ako se koristi odgovorno, možemo slobodno reći da umjetna inteligencija nije samo alat, već multiplikator ljudskih kapaciteta.
Koliko AI može poboljšati životni standard?
– Kao što smo i u prethodnom pitanju istakli, umjetna inteligencija ima ogroman potencijal da poboljša kvalitet života na svim nivoima: od pojedinca, preko zajednice, do čitavih država. U najkonkretnijem smislu, umjetna inteligencija štedi vrijeme, novac i energiju. Naprimjer, pametni gradovi koji koriste umjetnu inteligenciju za upravljanje saobraćajem i potrošnjom energije omogućavaju efikasnije kretanje, manje zagađenje i bolji kvalitet zraka. Javne uprave koriste umjetnu inteligenciju za automatsku obradu zahtjeva, što građanima štedi sate čekanja i papirologije. U zdravstvu, umjetna inteligencija skraćuje vrijeme dijagnostike, pomaže u ranom otkrivanju bolesti i rasterećuje medicinsko osoblje, što direktno povećava dostupnost i kvalitet medicinske njege.
U zemljama koje strateški primjenjuju umjetnu inteligenciju, već sada vidimo rast produktivnosti, tehnološke inovacije i konkurentnosti. Primjeri iz: Estonije, Južne Koreje, Singapura, Kine, Amerike pokazuju kako digitalna transformacija, vođena umjetnom inteligencijom, može unaprijediti i zdravstvo, i obrazovanje, i poslovno okruženje. Ključno je da umjetna inteligencija ne bude privilegija velikih korporacija ili razvijenih zemalja, već da se aktivno radi na njegovoj demokratizaciji kroz: obrazovanje, otvorene alate i regulativu koja omogućava pristup svima. Jer, tehnologija koja poboljšava životni standard samo za nekolicinu nije društveni napredak, već digitalna nejednakost.
Umjetna inteligencija ima snagu da preoblikuje naše društvo nabolje, ukoliko je učinimo dostupnom i odgovornom, kao i da ne dopustimo da umjetna inteligencija vodi nas, nego mi nju.
BiH je dobila prvi AI institut. Koliki je to značaj?
– To je prekretnica, jer imati AI institut znači imati domaći kapacitet za istraživanje, edukaciju i razvoj. U praksi, to znači priliku da se lokalni talenti zadrže i razvijaju rješenja prilagođena našim društvenim i ekonomskim izazovima.
Šta biste savjetovali svima koji koriste umjetnu inteligenciju?
– Nemojte se bojati umjetne inteligencije, ali je koristite odgovorno. Učite kako funkcioniše, postavljajte pitanja, shvatite ograničenja. Umjetna inteligencija ne zna sve i nije nepogrešiva. Onima koji rade na njenom razvoju: budite etični. Onima koji koriste: budite radoznali. A svima: ne zaboravite da je najvažnija inteligencija i dalje ona ljudska.
Donosit će odluke umjesto nas: od rutinskog rasporeda obaveza, preko pametnog filtriranja informacija
Kakva je budućnost umjetne inteligencije?
– Budućnost umjetne inteligencije, prema mom mišljenju, bit će sve više „ljudska“, ne u smislu da će postati svjesna ili „osjećajna“, nego da će mnogo bolje razumijevati kontekst, emocije, navike i potrebe korisnika. Već sada vidimo kako sistemi umjetne inteligencije mogu tumačiti ton glasa, analizirati raspoloženje, prilagođavati se korisniku u realnom vremenu. U narednim godinama, ova personalizacija će postati toliko prirodna da će umjetna inteligencija ući u pozadinu našeg svakodnevnog života, nevidljiva, ali stalno prisutna, poput struje ili interneta danas. Umjetna inteligencija će donositi odluke umjesto nas: od rutinskog rasporeda obaveza, preko pametnog filtriranja informacija, do automatizovanih savjeta koji će nas voditi kroz složene procese poput učenja, kupovine, pa čak i medicinskih savjetovanja.
Ali uz sav taj napredak, raste i potreba za jasnom regulacijom, transparentnošću i odgovornošću. Već sada se postavljaju ključna pitanja: ko kontroliše modele umjetne inteligencije? Ko određuje šta je „istina“ u rezultatima koje umjetna inteligencija nudi? Kako osigurati da umjetna intelignecija ne reflektuje društvene nepravde, nego ih smanjuje? Zato budućnost umjetne inteligencije nije samo tehnološko pitanje, nego to je: društveno, etičko i političko pitanje.
Na kraju, najvažnija stvar je da umjetna intelignecija ostane u službi čovjeka. Njegova svrha nije da nas zamijeni, već da nas podrži, da proširi naše sposobnosti, oslobodi nas ponavljajućih zadataka i omogući nam da se više bavimo onim što je istinski ljudsko: kreativnošću, povezivanjem, razmišljanjem, stvaranjem.
Rekao bih da je budućnost umjetne inteligencije svijetla dok god ostane u okvirima pravednosti i službe čovjeku.