Jasna Diklić
Romantiku mnogi spoznaju tek kada je dožive, kada se osjećaju povezani i bliski s drugom osobom na poseban, gotovo mističan način, ne gubeći pritom osjećaj za sebe. Tada nestaje osjećaj otuđenosti, makar nakratko, i to je ono što čini romantiku tako posebnom i željenom.
“Voleći sebe, volim tebe; voleći tebe, volim sebe“, napisao je davno čuveni perzijski pjesnik Dželaluddin Rumi stihove koji su i danas definicija romantične ljubavi. Iako se kroz historiju romantika mijenjala, njena suština – želja da se dvoje ljudi upozna, razumije i osjeti blizinu – ostala je ista, ali način na koji se ona živi danas razlikuje se od onoga kako su to radile ranije generacije.
Savremena ljubav
Nekad su romantični izlasci nosili sporiji ritam, diskretnu simboliku i određenu dozu stidljive svečanosti. Danas, romantični izlazak ima drugačiji tempo, oblikovan tehnologijom i navikama savremenog života. Nekad se romantični izlazak dugo pripremao. Postojao je ritual: biranje odjeće, dogovor putem kratke poruke prenesene preko prijateljice ili slučajno dobijenog susreta, pogled koji traje sekundu duže nego što je uobičajeno. Sastanci su zakazivani u parkovima, na korzu ili ispod ulične lampe koja je „slučajno“ bila blizu kuće djevojke. Razgovori su vođeni dugo, ponekad s mnogo treme, ali je svaki pogled imao težinu i značenje. Romantika nije bila u raskoši nego u prisutnosti, u slušanju, u tišini koja nije bila neugodna, u šetnji koja je trajala satima.
Danas se romantični izlazak organizira brže. Poruke se razmjenjuju u trenutku, planovi se mogu promijeniti u posljednjoj minuti, a prvi kontakt nerijetko počinje na društvenim mrežama ili aplikacijama. Izlazak može značiti odlazak na večeru, kino, koncert… ali uz stalno prisutne mobitele, fotografije hrane, trenutke koji se dijele s drugim ljudima umjesto s osobom koja sjedi prekoputa. Tempo je brži, očekivanja su ponekad veća, a pažnja raspršenija.
Ipak, savremena ljubav nije manje vrijedna, samo je drugačija. Danas je romantični izlazak fleksibilniji, razigraniji, s više mogućnosti i slobode. Ljudi se upoznaju brže, ali se isto tako brzo i udalje. Teže je ostati zaista prisutan jer živimo u svijetu u kojem se sve može prebrzo zamijeniti nečim novim.
Možda je zato najveći izazov današnjeg romantičnog izlaska upravo ono što je nekada dolazilo prirodno: biti tu, stvarno. Poslušati, pogledati, nasmijati se bez kamere, hodati bez žurbe.
Jer romantičnost, bez obzira na vrijeme, ne leži u mjestu ili obliku susreta – nego u odnosu, u pažnji, u toplini koja se dogodi kada se dvoje ljudi pogledaju i prepoznaju.
Ritual nekad i sad
Nekada je priprema za romantični izlazak bila mali ritual. Nije se radilo samo o odjeći, nego o iščekivanju. Djevojka bi satima birala haljinu, češljala kosu, potom bi stavila malo parfema koji je čuvala „za posebne prilike“. Savjet bi dobila od majke, tetke ili najbolje prijateljice, a u ogledalu bi provjerila ne samo izgled, nego i hrabrost. Mladić bi se obrijao, očetkao najbolje cipele, obukao košulju koju je čuvao u ormaru za posebne dane, najčešće praznike. Gotovo obavezno bi iz bašte ubrao cvijet da pokloni djevojci, kao gest pažnje.
Danas se priprema drugačije. Odjeća se bira brzo, često uz brzu konsultaciju fotografija na telefonu: „Da li ovo izgleda dobro?“ Umjesto savjeta porodice, konsultira se Google, influenser ili prijateljica putem poruka. Šminka i frizura mogu biti profesionalnije, ali priprema je užurbana. Umjesto razmišljanja o susretu, često se razmišlja o tome hoće li fotografije biti dobre. Postoji i više mogućnosti, od ležernog džempera do elegantnog sakoa, ali manje onog uzbuđenog očekivanja. Trema se najčešće skriva iza samouvjerenih poruka, emotikona i filtera.
Dok se u prošlosti pripremalo za susret, danas se često priprema slika susreta. Ipak, u oba vremena postoji nešto zajedničko: želja da ostavimo dobar dojam, da se svidimo, da budemo viđeni kao pažljivi, nježni i posebno odabrani baš za taj trenutak. Samo je ritam promijenjen. Nekad je bio sporiji, pažljiviji, pun sitnih, tihih radosti. Danas je brži, otvoreniji, ali i dalje ispunjen nadom da će se između dvoje ljudi desiti ona posebna iskra.
Danas se više dopisujemo nego što se gledamo u oči
Psihoterapeutkinja dr. Vahida Djedović za “Azru Premium” je uporedila romantični izlazak nekad i danas.
– Nekada je romansa živjela u čekanju. Naše nene su čekale da se momak pojavi ispod prozora, a
taj trenutak se dešavao, možda jednom u danu, a češće jednom u sedmici. Nije bilo poruka, lokacije na telefonu, „seen“ funkcije. Bila je samo tišina i osjećaj. Pisala su se pisma. Čekalo se, a u tom čekanju rasla je čežnja, mašta, ideja o drugoj osobi. Postojala je prisutnost i usmjerenost kad si s nekim, samo si s njim.
U moje vrijeme, prije dvadeset godina, nismo slali poruke svake minute. Više smo čekali pogled, dodir, trenutak. Nismo imali ”seen”, ali smo imali srce koje s radošću kuca, dok čeka. A danas?
Danas je odnos brz, dostupan i stalno prisutan. Više ne čekamo ispod prozora ili, kao u moje vrijeme, kod sata. Sada čekamo notifikaciju. Danas se više dopisujemo nego što se gledamo u oči. Više analiziramo poruke nego emocije. Više se bojimo nestanka online kontakta nego tišine u stvarnom susretu, jer stvarnog susreta gotovo da i nema. Danas možemo u sekundi promijeniti osobu, klikom: „next match“. Dostupnost je porasla, ali prisutnost se smanjila. Komunikacija je brža, ali povezanost nije dublja.
Jesu li se ljubav i emocije promijenile?
– Ne, nisu se promijenile. Ljubav se nije promijenila, ali su se promijenili načini susreta i tempo. Ljudi i dalje žele da pripadaju i da budu voljeni. Ali danas se borimo s novim izazovima, jer smo izloženi idealizaciji na mrežama, instant emocijama, strahom od propuštanja (FOMO) i imamo kulturu „zamjene“ umjesto ulaganja. Nekada je fokus bio na jednoj osobi, a danas je fokus na milion opcija.
Oni koji “trepere” smjeste se u svoj svijet
– Mislim da je unutrašnje osjećanje ostalo, zapravo, isto. Ako postoji romantično osjećanje, ono je slično kod svih parova. Dok traje taj zanos, a on je obično najjači u početku, tada se zaljubljeni osamljuju, traže neko mjesto i vrijeme da mogu biti usmjereni jedno na drugo.
Date okolnosti su se promijenile, ali te nježne zaljubljenosti, i sada, kao i uvijek, čine atmosferu posebnom. I sad ima, upravo kod mladih, svijeća, i cvijeća, i zanosa, i samo njih dvoje….
I kad je puno ljudi, oni koji “trepere”, smjeste se u svoj svijet, pobjegnu u svoju nježnost i ne obraćaju pažnju na ostale. Sami, u ljubavi – kazala je za “Azru Premium” glumica Minka Muftić.
Romantično je bilo naše vrijeme
– Sjećanje na romantične izlaske nekad, jeste sjećanje na sebe. Romantično je bilo naše vrijeme, naše ljubavi, naši odlasci na ples, naša maštanja, naše šetnje. I sve to s oprezom da nešto ne izgubimo od te naivnosti. Vjerujem da i danas postoji neka romantika, ali je sigurno drugačija. I da li se to zove romantika – podijelila je svoje razmišljanje o romantici s čitateljima „Azre Premium“ glumica Jasna Diklić.