Davne 1976. trojica britanskih tinejdžera odlučila su osnovati band, što nije bilo ništa čudno u to vrijeme. Čak se nekako podrazumijevalo. Band je naravno trebao biti punkerski, što se takođe podrazumijevalo te je i dobio odgovarajuće ime, „No Romance in China”. Grupa nije bilo dugog vijeka, te je ekipa osnovala novu, takođe punk usmjerenja pod nazivom „French Look”. Grupa ubrzo mijenja naziv u „Composition of sound”.
Momci iz banda su tokom večernjeg ludovanja u londonskim klubovima čuli neobičan glas momka koju je pjevao pjesme Davida Bowiea. Bio je to 18 – godišnji David Dave Gahan, mladić porijeklom iz ne baš sretne radničke porodice i koji je za život zarađivao radiće sve što stigne, od prodaje pića na ulici preko rada na gradilištima, do pjevanja u klubovima. Gahan nije dugo razmišljao kada su mu momci iz grupe „Composition of sound” ponudili posao glavnog lokala u grupi, a on je vrlo brzo postao punopravni član grupe, te je predložio da se grupa premenuju u „Depeche Mode”, što je bio naziv nekog francuskog časopisa, a značio je nešto kao „Brza moda”. Grupa je sa novim imenom i novim vokalom dobila i novi zvuk. Momci odbacuju gitare kao glavni instrument, birajući sintisajzere kao prepoznatljiv zvuk 80 – ih i legenda je bila rođena. Tokom naredne 33 godina Depeche Mode je prodao više od 30 miliona albuma, a njihov vjerovatno najbolji album, Violator iz 1990. prodao se u šest miliona kopija.
Osamdesete su bile godine
Danas je Depeche Mode jedini veliki banda iz 80 – koji još uvijek svira i nastupa u skoro originalnom sastavu. Tokom protekle, skoro tri pol decenije, mnogo toga se izmijenilo na svjetskoj muzičkoj sceni, na kojoj su se smjenjivali punk, ska, italo disco brit – pop, Gothic rock, metal, Grunge , boy – bandovi, latino zvuk i još mnogo žanrova i pod žanrova, a većina aktera tih pravaca je odavno pala u zaborav. Depeche Mode je preživio i turbulentne osamdesete i razuzdane 90 i razmažene 2000 i i nema namjeru stati. Zbog čega je ovaj band preživio tako dugo razdoblje na muzičkoj sceni, dok drugi, nekada takođe uspješni projekti više ne postoje. Stvar je u tome da se i ovaj put ispostavilo da kvalitet traje, bez obzira na sve prepreke, a protok vremena je najveća prepreka od svih.
Na drugoj strani kvalitet i želja da se proda što više u što kraćem roku, obično ne idu skupa. Depeche Mode iako komercijalno izuzetno uspješan brand nikada nije svirao komercijalnu muziku u smislu podilaženja publici, niti su se trudili da idu niz dlaku moćnim izdavačkim kućama. Naprotiv. Muzika grupe Depeche mode pomalo mračna i sjetna, sa tekstovima koji opisuju društvene i lične probleme na koje niko od nas nije imun. Sve muzičke grupe imaju crne trenutke kada izgleda da više nema dalje. Tako je pjevač David Gahan nekoliko puta morao napuštati band zbog problema sa drogom i sa zdravljem. Godine 1993. Gahan je na koncertu u New Orelansu doživio manji srčani udar, ali bend nije prestao svirati tokim incidenta.
Dvije godine kasnije, Gahan je pokušao samoubistvo, a u maju 1996. njegovo srce je stalo nakon predoziranja heroinom. No on se uvijek oporavljao, a bend nikada nije stao sa nastupima. Godine 2007. Gahan se srušio u garderobi , tek nekoliko minuta prije nastupa u Ateni. Otkriven mu je rak mjehura, a objavljeno je i da ima problem glasnim žicama. No, ni ovo nije zaustavilo Depeche Mode, koji je nedavno imao i regionalnu turneju. Sudeći prema onome što pišu zagrebački odnosno beogradski mediji, koncerti Depeche Mode u u zemljama regiona bili su istinski spektakli kakve samo najveći bandovi mogu napraviti. Depeche mode je jedan od takvih.
Zabilježeno je da je svoj prvi nastup band imao u maju 1980, na jednoj školskoj zabavi. Članovi grupe su u to vrijeme radili svaki posao koji bi našli kako bi kupili instrumente i snimili svoj prvi album. Nekako sni snimili svoj prvi demo snimak, ali nisu imali novca da ga pošalju. Stoga su snimke nosilili lično u muzičke izdavačke kuće i pri tom nailazili na razne situacije, kako ugodne, tako i na one koje to i nisu.
– Većina njih nam je rekla da odj… Rekli bi nam da ostavimo traku kod njih, a mi bismo rekli da je to naša jedina traka. Rekli bismo zbogom i otišli negdje drugo, pričao je deset godina kasnije Dave Gahan u intervjuu za ugledni Rolling Stone.
Kakve čarape nosiš
Taktika je upalila. Uskoro su se izdavači nosača zvuka počeli otimati za tek stvoreni band, nudeći ima velike svote novca za ugovor. Ipak, oni su odlučili snimati sa malo poznatom muzičkom markom „Mute Records” ( Gluhoton). Njihov prvi singl se zvao „Dreaming of Me” i pojavio se u februaru 1981, a uspio je doći čak do 57 mjesta na britanskoj službenoj top listi. Momci iz banda, više nego zadovoljni početnim uspjehom, odlučuju snimiti i drugi singl pod nazivom „New life” koji će dospjeti na 11 mjesto britanskih top lista. Zanimljivo, pjesma je snimljena u BBC studiju u Londonu, a do centra Londona su putovali vozom, noseći sa sobom svoje sintisajzere.
Ipak, vrijeme besparice i anonimsnosti će ubrzo proći. Grupa postaje radio i koncertna senzacija, kako u Evropi tako i u Americi. Ipak, Depeche mode je različito prihvaćena sa obje strane Atlantika. U Americu su Depeche Mode prihvatili progresivnije radio stanice, mlađi intelektualci i buntovnije grupe studenata kojim se sviđap njihov pomalo mračnjački imidža. Na drugoj strani, u Evropi su uglavnom doživeljeni kao teen – senzacija, a redovito su izlazili na šarenim naslovnicama tinejdžerskih časopisa. Obzirom da su band stvorili bivši punkeri, takvo nešto im je išlo na živce i unosili je problem u grupu. Pojedini članovi teško su se nosili sa novostečenom slavom. U posebno teškoj situaciji bio je Vince Clarke, jedan od osnivača banda kojem je bilo dosta i turneja, intervjua i slikanja.
– Odjednom je izgubio interes za sve to i počeo je dobivati pisma obožavatelja koji su ga pitali kakve čarape nosi, prisjećao se Dave Gahan.
U band uskače čovjek po imenu Alex Wilder koji će uskorompostato nešto kao „muzički direktor grupe” i zaslužan je za njihov prepoznatljivi elektro – pop zvuk. Svjetski uspjeh ih je tek čekao.
Ipak, i njih je zadesila sudbina da nikada nisu u potpunosti prihvaćeni u svojoj domovini Britaniji, gdje nikada nisu dostigli prvu poziciju na nacionalnim top listama. Zato je Depeche mode izvrsno prihvaćen u Kanadi, Njemačkoj, Švedskoj, južanoj Africi i Latinskoj Americi. Kasnije svjetski čuvena pjevačica Shakira kao desetogodišnja djevojčica je neprekidno slušala njihov antologijski album Violator iz 1990., posebno pjesmu „Enjoy The Silence”.
– Kada god bih čula ovu pjesmu i njene gitarske rifove, osjetila bih neku čudnu stvar u stomaku, tvrdila je lijepa Kolumbijska muzičarka u svojoj autobiografiji.
Depeche nije samo uticao na muzički ukus Shakire, nego i na niz progresivnih muzičara kao što su Coldplay, Franz Ferdinand, The Killers, Linkin Park, Rammstein…
– Kada sam odrastao na mene su uticali kako metal – tako i pop. Iamo sam strah reći prijateljima da sluažm Depache Mode. Volio sam ih, volio sam njihove melodije. Zato u muzici Rammsetina možete čuti tako mnogo melodije, rekao je jednim Richard Kruspe, gitarista Rammsteina.
Devedesete su bile dobre za Depeche Mode. Vrijeme koje se u svijetu pamti o ekonomskom prosperittu, ali i kozmopolitizmu i primjetnom liberalizmu, posebno kada je u pitanju muzika, bilo je kao stvorenu za britansku grupu i progresivni zvuk koji su proizvodili. Zbog primjetne melanholije i socijalno angažiranih tekstova, kritika ih svrstavala u isti kontekst kao i muzički progresivne grupe koje su pripadale Grunge pokretu iz Seattlea.
Nisam vidio Svetog Petra
Ako su i na muzičkom i nekom ideološkom planu imali nešto zajedničko u tom periodu, grupe poput Nirvane i Depeche Mode su takođe imali veliki problem sa psihičkim zdravljem svojih članova i sa upotrebom droga. Kako smo već rekli, pjevač David Gahan je 1993. doživio manji srčani udar. Njegov organizam je zbog upotrebe droge, a slični problemi su nastavljeni u narednih nekoliko godina uz sve slabije zdravlje pjevača grupe i tekstopisca koji je 1996 doživio i kliničku smrt.
– Kad mi se život zaustavio, nije bilo bijelog svjetla. Nisam vidio Svetog Petra niti Nebeske Kapije. Bila je to samo tama. Ali tamo je bilo nešto mnogo veće od mene. Tp je preplašilo g… u meni. Tamo je bila jedan veća slika. Na njoj smo smo mi svi igrali svoje uloge, ispričao je Gahan.
U periodu 1996 – 1997. Grupa je zbog svega ovoga preživljavala svoje najteže dane. Te je u jednom periodu i prestala sa radom, ali je Martin Gore, praktično vođa banda, mada takvo nešto nije postojalo, uspio sačuvati grupu i nastaviti sa radom kada je Gahan završio suđenja i kako tako se oporavio. Zvanično, Dave Gahan je sada „bivši” ovisnik o heroinu i kokainu, ali su godine razuzdanog života ostavile zanalajn trag na organizmu čovjeka kojeg mnogo nazivaju najboljim vokalom današnjice. On ima problem sa glasnim žicama i bori se protiv raka, ali grupa ne posustaje.
– Gdje god da nastupamo, uvijek ispred pozornice vidimo ista lica. Ti ljudi godinama štede novac da posjete sve naše nastupe. Ne znam šta reći kad ljudi koji su prije dvadeset godina dolazili na naše koncerte, danas oblače sviju djecu da izgladaju kao ja. To je malo abnormalno, kaže Gahan.
Depeche Mode trenutno nalazi na velikoj evropskoj turneji. Nema niti jednog razloga da ona bude i posljednja.
Život kao čudo
Kada Davida Gahana pitaju šta smatra svojim najvećim postignućem, ona ne razmišlja mnogo šta će reći.
– Ako me pitate da vam ispričama neki mnogo zabavn vic, ja ćuvam reći da najbolji i najsmješniji od svih. To je da sam još uvijek živ, kaže jedan od najznačajnijih muzičara svih vremena.
Članovi grupa danas polako uviđaju koliko je je njihova muzika bila ispred svog vremena.
– I mi smo jednostavno bili na čelu nove muzike, neka vrsta komadića dosta daleko od tadašnje standardne rock muzike, kaže Martin Gore, neformalni frontman i suosnivač grupe.
Depeche Mode: Lična karta
Godina osnivanja: 1980, Britanija
Žanr: Elektro – pop
Članovi: Dave Gahan, Martin Gore, Andy Fletcher
Prodatih nosača zvuka : Više od 100 miliona
Publika koja ih je pratila uživo: Više od 30 miliona
Nikad zadovoljni
Almum Violator i singlovi kao što je Enjoy The silence rušili su 1990. Rekorde prodaje, izguravši band na sami svjetski muzički vrh. Ipak, momci iz Depeche Modea nisu spavali na lovorikama.
– Ove momke smo vidjeli kako puna najveće dvorane i stadione, no oni jednostavno nisu sretni, pisalo je 1990 u časopisu Rolling Stone.